Toggle search
Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Hrvatska demokratska zajednica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
Ovo je glavno značenje pojma Hrvatska demokratska zajednica. Za druga značenja pogledajte HDZ (razdvojba).
Hrvatska demokratska zajednica
Predsjednik Andrej Plenković
Glavni tajnik Krunoslav Katičić[1]
Zamjenik predsjednika Tomo Medved[1]
Potpredsjednici Oleg Butković[1]
  1. Preusmjeri Predložak:ClearIvan Anušić[1]
  2. Preusmjeri Predložak:ClearBranko Bačić[1]
  3. Preusmjeri Predložak:ClearZdravka Bušić[1]
Predsjednik podmladka Ivan Vidiš[1]
Glasnogovornik Zoltan Kabok
Osnivač Franjo Tuđman
Osnovana 17. lipnja 1989.
Sjedište Trg žrtava fašizma 4, Zagreb[2]
Država djelovanja Hrvatska
Sestrinska stranka HDZ BiH
  1. Preusmjeri Predložak:ClearHDZ 1990
Podmladak Mladež HDZ-a
Broj članova (2016.) 210.384[3]
Ideologija demokršćanstvo,
liberalni konzervativizam, proeuropejstvo[4][5]
Politički položaj desni centar
Međunarodna skupina Međunarodna demokratska unija
Skupina u Europskom parlamentu Europska pučka stranka
Sabor
61 / 151
Europski parlament
4 / 12
Službene boje      plava
Službena stranica

Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) hrvatska je politička stranka demokršćanske orijentacije. Utemeljena je 17. lipnja 1989., a njezin utemeljitelj je dr. Franjo Tuđman, ujedno i prvi hrvatski predsjednik. HDZ je najmasovnija stranka u Hrvatskoj po broju članova i najjača parlamentarna stranka u Hrvatskom saboru.

Povijest

Početci i osnivanje 1989. – 1990.

Podrobniji članak o temi: Osnivanje HDZ-a

Osnivanje Hrvatske demokratske zajednice najavio je dr. Franjo Tuđman na Tribini Društva književnika u Zagrebu 28. veljače 1989. Nakon njegove najave osnivanja stranke, okružno javno tužiteljstvo je pokrenulo prekršajni postupak protiv Tuđmana pod tvrdnjom da je prekršio sudsku zabranu javnog istupanja u roku od pet godina, međutim, postupak je obustavljen jer je Tuđmanu zabrana javnog istupanja istekla još 1988. U SAD-u je u listu Zajedničar Hrvatske bratske zajednice objavljen Prednacrt programske osnove Hrvatske demokratske zajednice. Osnivačka skupština HDZ-a trebala se održati 17. lipnja 1989. u hotelu Panorama u Zagrebu, međutim, Gradski sekretariat unutrašnjih poslova (GSUP) Zagreb je izdala rješenje kojim je zabranila održavanje skupštine, stoga je Inicijativni krug i Pripremni odbor HDZ-a odlučio da se skupština održi na nenajavljenom mjestu. Osnivačka skupština se održala 17. lipnja u prostorijama Nogometnog kluba Borac na Jarunu, a bilo je nazočni 48 osnivača i tri gosta iz Slovenije. Na Osnivačkoj skupštini za predsjednika stranke izabran je Franjo Tuđman, izabrano je Predsjedništvo, Središnji odbor i ostala stranačka tijela te je usvojena Programska deklaracija stranke.

Uskoro se počinju uspostavljati i ogranci HDZ-a u inozemstvu. U Švicarskoj je 9. srpnja u Zürichu osnovano Društvo prijatelja Hrvatske demokratske zajednice. Istog je dana u Zürichu održana prva Koordinacija novoosnovanih ogranaka HDZ-a i izabran Koordinacijski odbor za Švicarsku i Lihtenštajn. U Australiji, u Melbourneu, 29. kolovoza, osnovan je prvi ogranak HDZ-a. Tijekom jeseni 1989. osnivaju se ogranci po Europi, najviše u Njemačkoj te u Kanadi i SAD-u.

Izvorni grb Hrvatske demokratske zajednice

Srpski akademici, Dobrica Ćosić i Antonije Isaković, u rujnu 1989., najavili su u razgovorima s talijanskim neofašistima predaju Istre i Dalmacije Italiji, zbog čega je Izvršni odbor HDZ-a uputio javni prosvjed.[relevantnost za povijest stranke?]

U rujnu 1989. Središnji odbor HDZ-a je na sjednici odlučio da će poduprijeti Skupštinu SR Slovenije u povodu usvajanja ustavnih amandmana, izdano je javno priopćenje pod naslovom Za pravo na suverenitet i samoodređenje i osobnu odgovornost, zatražili su obnovu Matice hrvatske i vraćanje spomenika Josipu Jelačiću na glavni zagrebački trg. Na kraju mjeseca HDZ je imao oko 20 000 članova.

Dana 29. studenog 1989. HDZ je uputio Proglas građanima i Saboru SR Hrvatske i cijelomu hrvatskom narodu u kojemu su zahtijevali oživotvorenje prava hrvatskog naroda na samoodređenje. Do kraja godine podružnice HDZ-a osnovane su u Pločama, Svetom Filipu i Jakovu, Sisku, Metkoviću, Osijeku, Lovreću, Zagrebu, Zadru, Đakovu i Slivnom (općina Imotski).

Faza stvaranja hrvatske države 1990. – 1995.

Glavni programski cilj stranke bio je uspostava demokratske, samostalne i suverene hrvatske države izvan SFRJ. Oko ovih temeljnih pitanja bilo je u hrvatskom narodu veliko suglasje i HDZ je tih godina nailazio na veliku podršku naroda. Na prvim višestranačkim izborima u travnju i svibnja 1990. odnosi pobjedu i ustrojava novu hrvatsku vlast. Na početku je bio nacionalno-demokratski pokret, a na 2. Općem saboru 1993. donosi Program stranke i definira se svjetonazorski kao demokršćanska stranka. Od tada pa do danas pojedinačno je najjača politička stranaka u Hrvatskoj. HDZ je na vlasti bio od prvih višestranačkih izbora 1990. godine, pobjeđuje pod vodstvom Franje Tuđmana na izborima za Hrvatski sabor 1992. i 1995., kao i na lokalnim izborima 1993. i 1997. sve do do 2000. godine kada gubi izbore od koalicije šest stranaka. Franjo Tuđman izabran je četiri puta za predsjednika na Općim saborima stranke, 1990., 1993., 1995. i 1998.

HDZ u doba Sanadera 2000. – 2009.

U oporbi i unutarstranački sukobi 2000. – 2003.

Odmah nakon gubitka izbora rasplamsali su se unutarstranački sukobi između dviju frakcija oko Vladimira Šeksa i Ivića Pašalića. Na Glavnom odboru održanom 5. siječnja 2000., tek dva dana nakon gubitka izbora za vršitelja dužnosti predsjednika stranke izabire se Vladimir Šeks te se nominira Matu Granića za predsjedničkog kandidata. Na petom Općem Saboru održan u travnju 2000. za novog predsjednika HDZ-a izabran je Ivo Sanader. Sanader bio je kandidat Vladimira Šeksa i pobijedio je s 70% podrške njihovih izaslanika. Druga kandidatkinja, Ljerka Mintas-Hodak, podržana od Ivića Pašalića, dobila je 20%, a Branimir Glavaš dobio je 10% podrške izaslanika. Za zamjenicu predsjednika izabrana je Maja Freundlich. Donesen je novi statut stranke.

Tijekom 2000. - 2002. prevladaju unutarstranački sukobi koji kulminiraju sve do sedmog Općeg sabora održan u travnju 2002. godine. Na tom saboru istaknuta su tri kandidata za predsjednika stranke, uz Ivu Sanader, kandidat je njegov najveći suparnik Ivić Pašalić. Treća kandidatkinja bila je Maja Freundlich. Saboru su predvodili napeti unutarstranački izbori na svim razinama. Uoči sabora bile su malverzacije s popisom od 1.900 izaslanika, posebno izaslanika raznih zajednica i iseljeništva. Na Saboru pobijedio je Ivo Sanader s 51% glasova, poraženi protukandidat dobio je 47%, dok je Maja Freundlich ostvarila 2% podrške izaslanika. Za zamjenicu predsjednika izabrana je Jadranka Kosor, koja je pobijedila Ljerku Mintas Hodak.

Na prvoj sjednici Središnjeg odbora održanoj 15. lipnja 2002. Sanader uspije smijenjiti Ivića Pašalića s dužnosti ravnatelja Zaklade hrvatskog državnog zavjeta, te zatim pod točkom razno raspušta kompletnu organizaciju Mladeži HDZ-a koja je Sanaderu bila u oporbi. Predsjednišvo HDZ-a ubrzo isključuje Pašalića iz stranke te tijekom 2002. i 2003. raspušta Gradski odbor Grada Zagreba te daljnjih 10 županijskih organizacija u Hrvatskoj. No, u javnosti, vodećim medijima te od Europske pučke stranke Sanader dobiva podršku koja se tumači kao demokratizacija stranke s umjerenjim političkim profilom i otklonom od Tuđmanovog nacionalnog programa.

HDZ u doba premijera Sanadera 2003. – 2009.

Na izborima 2003. HDZ ponovno pobjeđuje te vlada u koaliciji s manjim strankama i nacionalnim manjinama. Premijer postaje Ivo Sanader koji drugi mandat osvaja na izborima 2007. godine formirajući koaliciju s HSS-om, HSLS-om, HSU-om te manjinama. Tijekom predsjednikovanja Ive Sanadera stranka skreće prema lijevoj strani političkog spektra u odnosu na svoje ranije usmjerenje. Provodi detuđmanizaciju i Sanader djelomično uspješno pokušava promjeniti imidž fotografijama s čelnicima Europske pučke stranke, a istodobno se uništavala vladina haška politika nakon dolaska prvih optužnica. Paralelno je stranka iznutra propadala uništena ukidanjem unutarstranačke demokracije i promoviranjem kadrova čija je osnovna karakteristika bila klijentelizam i poslušnost.[6]

HDZ je sa svojim partnerima HSS-om i HSLS-om na lokalnim izborima 2009. godine osvojio vlast u 13 županija i 69 gradova. HDZ trenutačno ima deset župana, dok njegov partner HSS ima tri.[7] HDZ ima gradonačelnika u 57 gradova i načelnika u 232 općine.[8] HDZ s partnerima ima većinu u 14 županijskih skupština.

HDZ pod vodstvom Kosor i Karamarka 2009. – 2016.

Mandat Jadranke Kosor 2009. – 2012.

Ivo Sanader 1. srpnja 2009. iznenadno daje ostavku na dužnost predsjednika Vlade i predsjednika HDZ-a. Na Saboru stranke Jadranka Kosor javnim glasovanjem nasljeđuje Sanadera, a Sanader biva izabran počasnim predsjednikom stranke. Za zamjenika predsjednika izabran je Darko Milinović, a za predsjedničkog kandidata Andrija Hebrang. Na predsjedničkim izborima u prosincu 2009. kandidat stranke doživljava debakl sa svega 14% glasova i ispada iz daljnje utrke za predsjednika Republike. Nakon što je SDP-ov kandidat Ivo Josipović izabran za novog predsjednika Republike, Sanader u Središnjici HDZ-a saziva konferenciju za medije, optužuje Kosor za izborni poraz na predsjedničkim izborima i najavljuje svoj politički povratak. Kosor saziva hitnu sjednicu Predsjedništva HDZ-a te ga izbacuje iz stranke. DORH protiv Sanadera podiže optužnice te nakon kratkog bijega u Austriji bude izručen i uhićen. Tijekom slijedećeg desetljeća održava se serija sudskih procesa zbog raznih malverzacija. Sudski proces izuzetno šteti ugledu stranke te uz gospodarsku krizu HDZ u prosincu 2011. gubi parlamentarne izbore. SDP postaje pobjednik i postaje stranka s najvećim brojem zastupnika, a Zoran Milanović postaje predsjednik Vlade. HDZ odlazi u oporbu i počinju unutarstranački sukobi.

U oporbi pod vodstvom Tomislava Karamarka

Na unutarstranačkim izborima u svibnju 2012. Tomislav Karamarko pobjeđuje i postaje novi predsjednik stranke, a na 15. Općem saboru Jadranka Kosor doživljava veliki poraz jer se nije uspjela izboriti u drugom krugu. U prvom krugu Karamarko dobiva 848, Milan Kujundžić 523, Kosor 357, Darko Milinović 169 i Domagoj Milošević 98 glasova, dok u drugom krugu pobjeđuje s 971 glasom, a njegov protukandidat Milan Kujundžić osvaja iznenađujućih 860 glasova izaslanika.[1]

HDZ bori se u javnosti s negativnim imidžom i ostavštinom koruptivnih radnji Ive Sanadera. U ožujku 2014. na Županijskom sudu u Zagrebu je donesene nepravomoćna presuda u slučaju "Fimi Media" po kojoj HDZ mora vratiti nezakonito stečenih 24,2 milijuna kuna, te mora platiti 5 milijuna kazne. Karamarko poziva na "retuđmanizaciju" u HDZ-u, okuplja Domoljubnu koaliciju desnih stranaka i pobjeđuje na lokalnim izborima 2013., kao i na izborima za Europski parlament 2012. i 2013. čiju je listu predvodio Andrej Plenković.

Predsjednici stranke

# slika ime u uredu
1. Franjo Tuđman
  1. Preusmjeri Predložak:Clear(1922. - 1999.)
 17. lipnja 1989. 10. prosinca 1999.
-
  1. Preusmjeri Predložak:Clearv. d.
 Vladimir Šeks
  1. Preusmjeri Predložak:Clear(r. 1943.)
 5. siječnja 2000. 29. travnja 2000.
2. Ivo Sanader
  1. Preusmjeri Predložak:Clear(r. 1953.)
 29. travnja 2000. 4. srpnja 2009.
3. Jadranka Kosor
  1. Preusmjeri Predložak:Clear(r. 1953.)
 4. srpnja 2009. 21. svibnja 2012.
4. Tomislav Karamarko
  1. Preusmjeri Predložak:Clear(r. 1959.)
 21. svibnja 2012. 21. lipnja 2016.
5. Andrej Plenković
  1. Preusmjeri Predložak:Clear(r. 1970.)
 17. srpnja 2016.

Zanimljiv je odnos između predsjednika prema kojem je predsjednik koji je u stranku uveo novog člana redovito bio izbacivan nakon dolaska tog člana na mjesto predsjednika. Tako je Ivo Sanader uveo Jadranku Kosor u HDZ, da bi ga ona izbacila dolaskom na vlast. Kosor je uvela Tomislava Karamarka u stranku, da bi ju isti kasnije izbacio. Isto se dogodilo i Karamarku s Andrejom Plenkovićem. Jedina poveznica između četiri predsjednika je Gordan Jandroković koji je uživao povjerenje svih predsjednika i u svakom od mandata vršio visoku političku dužnost (saborski zastupnik, ministar, potpredsjednik vlade, predsjednik sabora).[9]

Počasni predsjednici

Glavni tajnici


Središnja stranačka tijela

  1. Opći sabor HDZ-a
  2. Predsjedništvo HDZ-a
  3. Nacionalno vijeće HDZ-a
  4. Središnji odbor HDZ-a
  5. Klub zastupnika HDZ-a u Hrvatskomu saboru
  6. Visoki časni sud HDZ-a
  7. Nadzorni odbor HDZ-a

Opći sabori

Opći sabor HDZ-a najviše je stranačko tijelo, koje radi na redovnim i izvanrednim zasjedanjima. Od Prvog općeg sabora, koji je imao posebni povijesni značaj, održano je ukupno 17 sabora, od kojih je 11 bilo izbornih sabora, a izvještajnih šest. Na izbornim saborima biraju se najviši dužnosnici (predsjednik, potpredsjednici) i ostali članovi središnjih stranačkih tijela.
Na saboru 2012. izmijenjen je statut na način da od 2016. svi članovi stranke biraju izravno predsjednika. Prvi takvi izravni izbori održani su 17. travnja 2016. na kojemu je izabran Tomislav Karamarko, a nakon njegove ostavke 21. lipnja, održani su tri mjeseca poslije prvih izbora, drugi izravni izbori 17. srpnja 2016. na kojemu je izabran Andrej Plenković.

Sabori održani u mandatu Franje Tuđmana

Sabori održani u mandatu Ive Sanadera

Sabori održani u mandatu Jadranke Kosor

Sabori održani u mandatu Tomislava Karamarka

Sabori održani u mandatu Andreja Plenkovića

Izbori

Hrvatski sabor
Izbori U koaliciji sa Broj birača % Broj zastupnika
u saboru 		Promjena Dio Vlade?
(cijela koalicija) (samo HDZ)
1990. 1,201,122 41.90
205 / 351
 Rast205 Vlada
1992. 1,176,437 44.68
85 / 138
 ▼120 Vlada
1995. 1,093,403 45.23
75 / 127
 ▼10 Vlada
2000. 790,728 26.88
46 / 151
 ▼29 Oporba
2003. 840,692 33.90
66 / 152
 Rast20 Vlada
2007. 907,743 36.60
66 / 153
 ▬ Vlada
2011. HGS-DC 563,215 23.93
44 / 151
 ▼19 Oporba
2015. Domoljubna koalicija 771,070 34.64
49 / 151
 Rast5 Vlada
2016. HSLS-Hrast-HDS 695,804 36.56
57 / 151
 Rast 8 Vlada
2020. HSLS-HDSSB-HDS 621.008 37,26
61 / 151
 Rast 4 Vlada
Predsjednički izbori
Izbori Kandidat Prvi krug Drugi krug Rezultat
Broj glasova % Broj glasova %
1992. Franjo Tuđman 1,519,100 56.73 (#1) Pobjeda
1997. Franjo Tuđman 1,337,990 61.41 (#1) Pobjeda
2000. Mate Granić 601,588 22.47 (#3) Poraz
2005. Jadranka Kosor 452,218 20.31 (#2) 751,692 34.07 (#2) Poraz
2010. Andrija Hebrang 237,998 12.04 (#3) Poraz
2015. Kolinda Grabar-Kitarović 665,379 37.22 (#2) 1,111,945 50.74 (#1) Pobjeda
2020. Kolinda Grabar-Kitarović 507,628 26.65 (#2) 929,707 47,34 (#2) Poraz
Europski parlament
Izbori U koaliciji sa Broj birača % Broj zastupnika
u EP-u 		Promjena
(cijela koalicija) (samo HDZ)
2013. Domoljubna koalicija 243,654 32.86
5 / 12
 Rast5
2014. Domoljubna koalicija 381,844 41.42
4 / 11
 ▼1
2019. 244,076 22.72
4 / 12
 ▬

DIP[29]

Predsjednici hrvatske vlade iz sastava HDZ-a

Zajednice HDZ-a

U sastavu HDZ-a ustanovljene su šest zajednica kao zasebne organizacijske cjeline:

  1. Mladež Hrvatske demokratske zajednice - nacionalni predsjednik Ivan Vidiš
  2. Zajednica žena "Katarina Zrinska" - predsjednica Nada Murganić
  3. Zajednica utemeljitelja HDZ-a "Dr. Franjo Tuđman" - predsjednik Mario Kapulica
  4. Zajednica branitelja "Gojko Šušak" - predsjednik general-bojnik Miljenko Filipović
  5. Akademska zajednica "Dr. Ante Starčević" - predsjednik akademik Ivica Kostović
  6. Zajednica poduzetnika i obrtnika - predsjednik Domagoj Ivan Milošević

Predsjednici zajednica po položaju su članovi Predsjedništva HDZ-a.

Stranke uklopljene u HDZ

Povezani članci

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Predsjedništvo. Hrvatska demokratska zajednica,
  2. ↑ http://www.hdz.hr/kontakti/glavno-tajnistvo/
  3. ↑ https://www.hdz.hr/userfiles/pdf/sluzbeni_rezultati.pdf
  4. ↑ Adelina Marini (6. studenog 2017.). "Croatia Is Starting Preparations To Join Eurozone" (engl.). euinside.eu. http://www.euinside.eu/en/news/croatia-launches-a-campaign-to-join-the-euro-area Pristupljeno 15. siječnja 2019. 
  5. ↑ Andrea Gladoic. "Croatia's Largest Political Parties" (engl.). https://www.expatincroatia.com/croatia-largest-political-parties/ Pristupljeno 15. siječnja 2019. 
  6. ↑ Zlatko Crneč: HDZ u potrazi za izgubljenim identitetom, Novi list, 7. travnja 2012. Pristupljeno 19. kolovoza 2014.
  7. ↑ HDZ: Dobro smo prošli, ali Šuice su se zasitili
  8. ↑ Nerazvijena mjesta i sela biraju HDZ, urbani glasači vjerni SDP-u
  9. ↑ Nino Raspudić. Njuška li to svizac Phil vjetrove promjena Večernji list, 18. svibnja 2018. (pristupljeno 11. kolovoza 2018.)
  10. ↑ 10,0 10,1 »Izjava Osnivačke skupštine Hrvatske demokratske zajednice«. U tiskopisu autora: Hrvoje Šošić, Hrvatski politički leksikon, Prvi dio : A – O, Tiskara Rijeka, Rijeka, 1993., str. 344. – 346. (P. Šegedin se nije prihvatio dužnosti.)
  11. ↑ Povijest 1990., mrežne stranice HDZ-a. Pristupljeno 21. kolovoza 2014.
  12. ↑ Povijest 1993., mrežne stranice HDZ-a. Pristupljeno 21. kolovoza 2014.
  13. ↑ Povijest 1995., mrežne stranice HDZ-a. Pristupljeno 21. kolovoza 2014.
  14. ↑ Povijest 1998., mrežne stranice HDZ-a. Pristupljeno 21. kolovoza 2014.
  15. ↑ 5. Opći Sabor HDZ-a, HRT. Pristupljeno 21. kolovoza 2014.
  16. ↑ 6. opći izvještajni sabor HDZ-a, HRT. Pristupljeno 21. kolovoza 2014.
  17. ↑ Sedmi opći sabor HDZ-a, HRT. Pristupljeno 21. kolovoza 2014.
  18. ↑ Počeo 8. opći sabor HDZ-a, index.hr. Pristupljeno 21. kolovoza 2014.
  19. ↑ 9. opći izvještajni sabor hdz-a u Rijeci, HRT. Pristupljeno 21. kolovoza 2014.
  20. ↑ U Vukovaru počeo izvještajni sabor HDZ-a, Večernji list. Pristupljeno 21. kolovoza 2014.
  21. ↑ Sanader održao govor dug sat i pol, Lider. Pristupljeno 21. kolovoza 2014.
  22. ↑ Počeo 12. Opći sabor HDZ-a, Dalje.com. Pristupljeno 21. kolovoza 2014.
  23. ↑ Kosor danas od Sanadera preuzima i vodstvo HDZ-a, 24sata. Pristupljeno 21. kolovoza 2014.
  24. ↑ EZadar Danas u zagrebačkoj tportal/ eZd: Areni 14. Opći sabor HDZ-a, 17. rujna 2011.
  25. ↑ Hrsvijet.net R. Horvat: 15. Opći sabor HDZ-a: Izaslanici biraju novog predsjednika, 20. svibnja 2012.
  26. ↑ "Drugačiji HDZ omogućit će vladajućima katarzu u - opoziciji!", HRT. Pristupljeno 21. kolovoza 2014.
  27. ↑ Karamarko: Nećemo dopustiti da Most i SDP sruše Vladu, HRT. Pristupljeno 17. srpnja 2016.
  28. ↑ "Plenković: Pripremamo poreznu reformu za jesen, smanjit ćemo PDV". dnevnik.hr. Dnevnik.hr. 26. svibnja 2018.. https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/plenkovic-na-izvjestajnom-saboru-hdz-a-hoce-li-biti-disonantnih-tonova---518463.html Pristupljeno 26. svibnja 2018. 
  29. ↑ Arhiva izbora Republike Hrvatske. https://www.izbori.hr/arhiva-izbora/#/app/home Pristupljeno 6. prosinac 2020. 
  30. ↑ »HRVATSKA PUČKA SELJAČKA STRANKA - HDZ«. U tiskopisu: Hrvoje Šošić, Hrvatski politički leksikon, Prvi dio : A – O, Tiskara Rijeka, Rijeka, 1993., str. 224.
  31. ↑ Neda Erceg, Renata Pekorari, ur., Političke stranke u Republici Hrvatskoj : od 1995. do 1999. godine, Hrvatska informacijsko-dokumentacijska referalna agencija, Zagreb, 1999., ISBN 953-6430-06-1 (HIDRA), str. 22., (NSK)
  32. ↑ Mladen Schwartz, Što je to - desnica? : o jednoj mrcvarenoj kategoriji, Iuvenalis Samizdat, Zagreb, 2001., ISBN 953-98181-1-7, str. 96. (NSK)
    „(…) Hrvatska Konzervativna Stranka Andre Ozretića (utopila se u HDZ-u, a potom prišla Merčepu), (…)”
    (str. 96.)

Vanjske poveznice


v • r • u
Političke stranke u Hrvatskom saboru (10. saziv)
Vlada
HDZ • SDSS
Potpora vladi
HDSSB • HDS • HNS • HSLS • NS-R
Oporba
SDP • DPMŠ • MOST • Možemo! • Suverenisti • IDS • HSS • Fokus • GLAS • HSU • Pametno • STRIP • NL • RF
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Hrvatska_demokratska_zajednica&oldid=419139"