Ivo Josipović

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Ivo Josipović. Za druga značenja pogledajte Ivo Josipović (razdvojba).
Ivo Josipović
Ivo Josipović

3. predsjednik Republike Hrvatske
trajanje službe
19. veljače 2010. – 18. veljače 2015.
Prethodnik Stjepan Mesić
Nasljednik Kolinda Grabar-Kitarović
Zastupnik u 6. sazivu Hrvatskog sabora
trajanje službe
11. siječnja 2008. – 18. veljače 2010.
Rođenje 28. kolovoza 1957.
Politička stranka Naprijed Hrvatska! - Progresivni savez
(od 2015.-2019.)

SDP
(do 2010.)
(2019.-),

Zanimanje pravnik, glazbenik

Ivo Josipović (Zagreb, 28. kolovoza 1957.), treći predsjednik Republike Hrvatske u mandatu od 19. veljače 2010. do 18. veljače 2015. Sveučilišni je profesor kaznenopravnih znanosti na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, skladatelj i političar. Do izbora na dužnost predsjednika Republike Hrvatske bio je zastupnik u 5. i dijelu 6. saziva Hrvatskog sabora od 2003. do 2010. godine.

Politička karijera

Prva poveznica Josipovića s politikom bila je članstvo u SKH-a od 1980. godine, pri čemu nije obnašao ikakvu dužnost. Od 1998. sudjelovao je tijekom demokratskih promjena u Hrvatskoj u transformaciji SKH iz tadašnje društveno-političke organizacije u Socijaldemokratsku partiju (SDP) primjerenu demokratskom društvu. Napisao je prvi statut te stranke. Godine 1994. napušta politiku te se u potpunosti posvećuje pravu i umjetnosti. Na poziv Ivice Račana 2003. godine vraća se u politiku, postaje neovisnim zastupnikom izabranim na listi SDP-a u Hrvatskom saboru[1] i potpredsjednik Kluba zastupnika SDP-a. U mandatu od 2005. bio je zastupnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Godine 2007. ponovno je izabran u Hrvatski sabor. U Saboru je radio u odborima za zakonodavstvo, pravosuđe i Ustav, poslovnik i politički sustav te bio članom Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Član SDP-a[2] postao je u kolovozu 2008., a članstvo mu je prema odredbama Ustava prestalo stupanjem na dužnost Predsjednika Republike 2010. godine. Završetkom mandata Predsjednika Republike nije se vratio u članstvo SDP-a, nezadovoljan politikom tadašnje vladajuće lijeve koalicije na čelu sa SDP-om i Zoranom Milanovićem, rekavši kako ne želi statirati u SDP-ovoj politici za koju misli da nije dobra.[3] Josipović je u kampanji za drugi predsjednički mandat predlagao sveobuhvatne promjene Ustava koje bi bile ishodište strukturnih reformi, a koje je Zoran Milanović kao tadašnji šef SDP-a i premijer javno odbio.[4] Za predsjednika stranke Naprijed Hrvatska! - Progresivni savez izabran je 31. svibnja 2015. na osnivačkoj skupštini u hotelu Internacional u Zagrebu.

Predsjednički izbori 2009.

Kandidaturu za predsjednika Republike u ime SDP-a osvojio je 12. srpnja 2009. na unutarstranačkim izborima, prvima te vrste u Hrvatskoj, pobijedivši protukandidata Ljubu Jurčića rezultatom 65 % - 35 %.[5][6] U anketama uoči prvoga kruga izbora za predsjednika države 2009. uvjerljivo je vodio, te je 27. prosinca 2009. dobio 640.005 glasova od ukupno 4.495.528 ili 32,42 % glasova. U drugi krug izbora ušao je s drugoplasiranim Milanom Bandićem, koji je kao nezavisni kandidat osvojio 14,83 % glasova.

U drugom krugu izbora, 10. siječnja 2010., Ivo Josipović je izabran za trećeg hrvatskog predsjednika s osvojenih 60,26 % glasova.[7]

Predsjednički mandat

Ceremonija svečane predsjedničke prisege održana je 18. veljače 2010. na Trgu sv. Marka u Zagrebu, a na dužnost je stupio 19. veljače 2010.[8]

Ivo Josipović s predsjednikom sedmog saziva Hrvatskog sabora Borisom Špremom i desetim predsjednikom Vlade Republike Hrvatske Zoranom Milanovićem na proslavi dvadesete obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske na Cvjetnom trgu 15. siječnja 2012. u Zagrebu.
Ivo Josipović, predsjednik Republike Hrvatske i protektor Europske akademije znanosti i umjetnosti i dr. Felix Unger, predsjednik Europske akademije znanosti i umjetnosti.

Prvi grad koji je posjetio kao novoizabrani predsjednik 22. siječnja bio je Zadar.[9][10] Tom prigodom je bio na obilježavanju akcije Maslenica.[10] Dana 23. siječnja posjetio je Sinj. U razgovoru s alkarima izrazio mogućnost da Predsjednik Republike opet bude pokrovitelj Alke.[11] 2011. na slobodu je nakon oslobađajuće presude pušten general Ivan Čermak, a 2012. i general Ante Gotovina i Mladen Markač, te ih je Josipović tim povodom primio.[12] Nakon parlamentarnih izbora u prosincu 2011. na kojima je pobijedila Kukuriku koalicija sastavljena od SDP-a, HNS-a, IDS-a i HSU-a, za mandatara je imenovan Zoran Milanović, predsjednik SDP-a. Zajedno sa predsjednicom vlade Jadrankom Kosor i drugim čelnicima država EU potpisao je 9. prosinca 2011. Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji. U siječnju 2012. održan je referendum o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji na kojemu su se građani izjasnili da žele da Hrvatska postane zemlja članica EU-a. Hrvatska je 1. srpnja 2013. postala 28. članica Europske unije. 1. prosinca 2013. održan je referendum o ustavnoj definiciji braka, na kojemu se je 65% glasača izjasnilo da u Ustav treba unijeti da je "brak zajednica žene i muškarca".[13] Josipović je građane poticao da se izjasne protiv takvog postupka.[14] Posljednja godina Josipovićevog mandata obilježena je izborima za Europski parlament, te razornim poplavama u istočnoj Hrvatskoj.

Predsjednički izbori 2014.

Predsjednik Josipović najavio je kandidaturu za drugi petogodišnji mandat na predsjedničkim izborima 2014., te je temeljio svoj izborni program na ustavnim promjenama i decentralizaciji Hrvatske. Prvi krug predsjedničkih izbora održan je 28. prosinca 2014. a Ivo Josipović dobio je 38,46% glasova, odnosno 22.000 glasova više od svoje glavne suparnice Kolinde Grabar-Kitarović, kandidatkinje HDZ-a za koju je glasovalo 37,22% birača. Josipović i Grabar-Kitarović, kao kandidati sa najviše dobivenih glasova, natjecali su se u drugom krugu 11. siječnja 2015., a ključnu ulogu trebali su odigrati birači Ivana Vilibora Sinčića, aktivista Živog zida koji je kao najmlađi predsjednički kandidat u povijesti, dobio gotovo 300.000 glasova, odnosno 16,4%. Na samu izbornu noć izlazne ankete su pokazale da Kolinda Grabar-Kitarović ima malu prednost nad predsjednikom Josipovićem, te su službeni rezultati potvrdili njenu pobjedu sa razlikom od 32.509 glasova ili 1,48%. Ivo Josipović u drugom krugu osvojio je 49,26% glasova, a njegova suparnica 50,74%, time je Josipović postao prvi predsjednik Republike koji nije osvojio drugi petogodišnji mandat. Josipović je novoizabranoj predsjednici Republike dužnost službeno predao u ponoć 18. veljače 2015. po isteku svog prvog mandata. Nakon poraza na izborima Josipović je osnovao vlastitu stranku Naprijed Hrvatska - Progresivni savez.

Parlamentarni izbori 2015.

Naprijed Hrvatska - Progresivni savez potpisala je koalicijski sporazum sa Narodnom strankom-Reformistima bivšeg potpredsjednika Vlade Radimira Čačića.

Prijepori i kontroverze

Govor u Parlamentarnoj skupštini BiH

Andrija Hebrang upozorio je da predsjednik Josipović svojim izjavama u Sarajevu, 14. i 15. travnja 2010. uvodi Hrvatsku u "red svjetskih agresora".[15] Naime, Josipović se za službenoga posjeta Bosni i Hercegovini ispričao za pokušaje Hrvatske da podijeli BiH tijekom rata u Bosni i Hercegovini, održao je govor u Parlamentarnoj skupštini BiH u kojem je izrazio žaljenje što je i Republika Hrvatska dijelom svoje politike u devedesetima doprinijela stradanjima u Bosni i Hercegovini:

„Politike koje su devedesetih - bilo to iz zloćudnosti, neznanja, arogancije ili ludosti vjerovale da je rješenje za Bosnu i Hercegovinu - podjela, posijale su u Bosni i Hercegovini ali i u svojim zemljama zlosretno sjeme. Zavedeni su narodi i pojedinci požnjeli rat, smrt i sakaćenje stotina tisuća, milijune raseljenih, uništena gospodarstva, uništene obitelji, a ovdje u Bosni i Hercegovini ostavili za sobom rastrgano tkivo jednoga nedvojbeno posebnoga društvenog i kulturnoga bića utemeljenog na multietničnosti i multikonfesionalnosti. Duboko žalim što je i Republika Hrvatska svojom politikom u devedesetim godinama prošlog stoljeća tome doprinijela. Duboko žalim što je takva hrvatska politika doprinijela stradanjima ljudi i podjelama koje nas i danas muče.“ [16]

Govor je izazvao snažno negodovanje HDZ-a. Premijerka Kosor prozvala je Josipovića da je prekršio Ustav, pozvala je k sebi bivše hrvatske premijere i ministre vanjskih poslova koji su ostali bliski HDZ-u, a zasjedalo je i Predsjedništvo HDZ-a.[17]

"Vidim nespremnost da se prepoznaju i loše strane politike iz devedesetih godina, što i danas negativno utječu na naš narod, onaj u Hrvatskoj i onaj u BiH. Bilo bi mudro da je Vlada bila ta koja je potakla pomirenje"[18], rekao je Josipović na kritike iz HDZ-a.

U nastavku posjeta BiH predsjednik Josipović poklonio žrtvama pokolja u Ahmićima i pokolja u Križančevu Selu. S njim su po prvi put na istom mjestu bili vjerski lideri Islamske vjerske zajednice i Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini, kao i predstavnici hrvatskih i bošnjačkih stranaka koji su se poklonili žrtvama hrvatsko-bošnjačkog sukoba u Srednjoj Bosni.

Tihomir Blaškić, koji je na Haaškom sudu zbog zločina u Ahmićima najprije bio osuđen na 45 godina zatvora, da bi mu se u drugom stupnju kazna smanjila na devet, te da bi na kraju za zločine počinjene u tome selu bio potpuno oslobođen pozdravio je odlazak Josipovića u Ahmiće i Križančevo selo gdje je počinjen zločin nad Hrvatima. "To je pravi put za suradnju i povjerenje, te gradnju mostova između dva naroda. Upravo je taj potez predsjednika Josipovića prava državnička gesta i svijetlo koje vodi putem suradnje i izlaska iz kolektivne krivnje što je iznimno važno za daljnji suživot na prostorima BiH"[19] – zaključio je Blaškić.

Pravna i glazbena karijera

Na prijamnom ispitu za Pravni fakultet bio je drugoplasirani od dvije tisuće kandidata. Nakon prve godine primio je rektorovu nagradu kao odličan student.[20] Godine 1980. završio je studij prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a zatim studij skladanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (Stanko Horvat, 1983.). Autor je šezdesetak znanstvenih i stručnih radova s područja kaznenog i međunarodnog kaznenog prava te suradnik u više zakonskih projekata. Izvanredni je profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu i gost predavač na domaćim i inozemnim visokim učilištima. Zastupao je Hrvatsku pred međunarodnim sudovima (suzastupnik RH pri Međunarodnom sudu u Haagu) i sudjelovao na više međunarodnih konferencija.

Nagrade i priznanja na polju glazbe

  • Nagrada Sedam sekretara SKOJ-a za umjetnost, za skladbe "Varijacije za glasovir " i "Passacaglia za gudače" (1981.)[21]
  • Nagrada Europske radijske unije (EBU) za skladbu "Samba da camera", za gudački orkestar (1985.)[21]
  • Prva nagrada žirija i prva nagrada publike na Međunarodnom natjecanju Glazbene mladeži za skladbu "Samba da camera", za gudački orkestar (1985.)[21]
  • Nagrada Pajo Kolarić za skladbu "Drmeš za Pendereckog" (1987.)[21]
  • Odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1999.)[21]
  • Diskografska nagrada Porin za skladbu "Samba da camera", za gudački orkestar (1999.)[21]
  • Diskografska nagrada "Porin" za skladbu "Hiljadu lotosa", za mješoviti zbor i instrumentalni ansambl (2000.)[21]
  • Nagrada Ministarstva kulture RH za glazbeno stvaralaštvo, za skladbu "Tuba ludens", za tubu i orkestar (2002.)[21]
  • Nagrada Boris Papandopulo Hrvatskog društva skladatelja za skladbu "Tuba ludens", za tubu i orkestar (2002.)[21]
  • Diskografska nagrada Porin za najbolji klasični autorski album "Passo Sempio" u izvedbi pijanistice Katarine Krpan (2012.)[22]

Ostala priznanja i nagrade

  • Nagrada Rektora Sveučilišta u Zagrebu (najbolji student na Pravnom fakultetu, 1978.)[21]
  • Čitatelji i uredništvo banjalučkih Nezavisnih novina proglasili su 2010. Ivu Josipovića osobom godine.[23][24]
  • Počasni doktorat Ruskog državnog sveučilišta Immanuel Kant u Kalinjingradu[25]
  • Počasni ambasador mira - Internacionalna liga humanista - liga za mir [26]
  • Grand PRix „Komunikator godine“, Hrvatsko udruženje za odnose s javnošću (HUOJ), 2011. godine.[27]
  • Osoba 2010. godine u regiji, Večernji list BiH, Mostar.[28]
  • Priznanje „Sloboda“, Međunarodni centar za mir Sarajevo, 2011. godine.[29]
  • Nagrada za mir "Galileo 2000", Fondacija Premio Galileo 2000, Firenza, zbog "zalaganja za europsku viziju jugoistočne Europe, ljudska prava i međunarodnu pravdu"[30]
  • Europska medalja za toleranciju 2011., Europsko vijeće za toleranciju i pomirenje, Bruxelles.[31]
  • Europski govor godine, za govor u EU parlamentu prilikom potpisivanja pristupnog ugovora s EU, Europski pokret Hrvatska i Europski dom Zagreb, 2011.[32]
  • Najosoba 2011. godine regije Jugoistočne i Srednje Europe, Regionalna neovisna agencija i Europsko udruženje menadžera, 2011.[33]
  • Priznanje za izraženu socijalnu osjetljivost i posvećenost borbi protiv diskriminacije i poniženja svih ranjivih skupina u društvu, Sindikat umirovljenika Hrvatske, 2012.[34]
  • Posebni ambasador za širenje Sportskih igara mladih u regiji, 2012.[35]
  • Nagrada „Svetozar Pribičević“ za unaprjeđenje hrvatsko-srpskih odnosa, Srpsko narodno vijeće, 2012.[36]
  • Priznanje za izuzetno zalaganje u promicanju vjerskih sloboda i tolerancije u povodu Svjetskog dana vjerske slobode, Udruga Sloboda Zagreb, 2012.[37]
  • Priznanje „Paul Harris“ za izniman doprinos promicanju rotarijanstva, Rotary Distrikt 1913, 2013.[38]
  • Počasni član Otočnog sabora, zbog razumijevanja problema otočana i zalaganja za rješavanje konkretnih problema, 2013.[39]
  • Titula „Protector“ Europske akademija znanosti i umjetnosti, Salzburg 2013.[40]
  • Počasni doktorat Sveučilišta u Istanbulu za doprinos pravu i opći doprinos društvu, 2015.

Privatni život

Rođen je, odrastao i školovao se u Zagrebu. Josipović je podrijetlom iz Baške Vode odakle su se njegovi roditelji Ante i Milica doselili u Zagreb.[41] Oženjen je Tatjanom Josipović, sveučilišnom profesoricom prava,[42] s kojom ima kćer Lanu.[42]

Izvori

  1. ↑ Stranice Hrvatskog sabora - Zastupnici 5. saziva Hrvatskoga sabora. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. veljače 2015.. http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=55 Pristupljeno 17. siječnja 2010. 
  2. ↑ Hrvatski sabor - Ivo Josipović. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. srpnja 2010.. http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=2194 Pristupljeno 11. kolovoza 2018. 
  3. ↑ "Josipović: Neću statirati u lošoj politici SDP-a!". tportal.hr. https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/josipovic-necu-statirati-u-losoj-politici-sdp-a-20150218 Pristupljeno 11. kolovoza 2018. 
  4. ↑ "Milanović kontra Josipovića: Ne može brate svakih 10 godina promjena Ustava, to je rađeno u SFRJ". https://www.index.hr/vijesti/clanak/Milanovic-kontra-Josipovica-Ne-moze-brate-svakih-10-godina-promjena-Ustava-to-je-radeno-u-SFRJ/785591.aspx Pristupljeno 11. kolovoza 2018. 
  5. ↑ http://www.liderpress.hr/default.aspx?sid=79982
  6. ↑ http://www.voanews.com/croatian/archive/2009-07/2009-07-12-voa7.cfm
  7. ↑ Državno izborno povjerenstvo Republike Hrvatske - Potpuni službeni rezultati izbora za predsjednika Republike Hrvatske - 2. krug. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. siječnja 2010.. http://www.izbori.hr/2009Predsjednik/indexr2.html Pristupljeno 17. siječnja 2010. 
  8. ↑ Ivo Josipović prisegnuo!, www.jutranji.hr
  9. ↑ http://www.ezadar.hr/clanak/ivo-josipovic-u-petak-22-sijecnja-u-zadru
  10. ↑ 10,0 10,1 http://www.zadarskilist.hr/clanci/23012010/josipovic-ponosan-sam-na-izborni-rezultat-u-zadru
  11. ↑ http://www.sbiportal.hr/slavonski-brod/rss/44035
  12. ↑ https://hr.wikipedia.org/wiki/Ante_Gotovina#cite_note-6
  13. ↑ Bojan Arežina, Ivica Kristolović, Konačni rezultat: ZA 65,87 posto, PROTIV 33,51 posto, Večernji list, 2. prosinca 2013.
  14. ↑ Večernji.hr:Josipović: Izići ću na referendum i glasovati protiv
  15. ↑ Jarić Dauenhauer, Nenad. "»Hebrang: Josipović je Hrvatsku uveo u red svjetskih agresora!«" // Jutarnji list, četvrtak, 15. travnja 2010., URL: http://www.jutarnji.hr ISSN 1331-5692
  16. ↑ P.P./HINA. Govor predsjednika Ive Josipovića u parlamentu BiH. https://vijesti.rtl.hr/novosti/17749/govor-predsjednika-ive-josipovica-u-parlamentu-bih/ Pristupljeno 11. kolovoza 2018. 
  17. ↑ "Kosor: Josipović je prekršio Ustav". Slobodna Dalmacija. https://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/hrvatska/clanak/id/95955/kosor-josipovic-je-prekrsio-ustav Pristupljeno 11. kolovoza 2018. 
  18. ↑ "Kosor smiruje loptu". Hrvatska radiotelevizija. https://vijesti.hrt.hr/70085/kosor-smiruje-loptu Pristupljeno 11. kolovoza 2018. 
  19. ↑ "Blaškić: Josipovićev potez je pravi put za suradnju i povjerenje". https://www.vecernji.hr/vijesti/blaskic-josipovicev-potez-je-pravi-put-za-suradnju-i-povjerenje-126135 Pristupljeno 11. kolovoza 2018. 
  20. ↑ Ivo Josipović, Biografije, Večernji list (pristupljeno 12. veljače 2014.)
  21. ↑ 21,0 21,1 21,2 21,3 21,4 21,5 21,6 21,7 21,8 21,9 Stranice Hrvatskog društva skladatelja. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. lipnja 2007.. http://www.hds.hr/member/clan_hr.htm?CODE=101 Pristupljeno 17. siječnja 2010. 
  22. ↑ "Ivo Josipović osvojio Porin za najbolji autorski klasični album". https://www.24sata.hr/news/ivo-josipovic-osvojio-porin-za-najbolji-autorski-klasicni-album-265919 Pristupljeno 9. kolovoza 2018. 
  23. ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. studenoga 2011.. http://www.6yka.com/osoba-godine Pristupljeno 19. studenoga 2010. 
  24. ↑ http://www.slobodnadalmacija.hr/BiH/tabid/68/articleType/ArticleView/articleId/121749/Default.aspx
  25. ↑ "Josipoviću u Rusiji dodijeljen počasni doktorat". https://www.index.hr/vijesti/clanak/josipovicu-u-rusiji-dodijeljen-pocasni-doktorat/490709.aspx Pristupljeno 9. kolovoza 2018. 
  26. ↑ Kongres Internacionalne lige humanista u Zagrebu – Pravobranitelj za djecu. http://dijete.hr/en/kongres-internacionalne-lige-humanista-u-zagrebu/ Pristupljeno 9. kolovoza 2018. 
  27. ↑ "Ivo Josipović komunikator godine po izboru HUOJ-a". https://www.vecernji.hr/biznis/ivo-josipovic-komunikator-godine-po-izboru-huoj-a-350046 Pristupljeno 9. kolovoza 2018. 
  28. ↑ "Franjo Rajković osoba godine u Bosni i Hercegovini". https://www.vecernji.ba/franjo-rajkovic-osoba-godine-u-bosni-i-hercegovini-257890 Pristupljeno 9. kolovoza 2018. 
  29. ↑ Technabit - development studio (14. veljače 2011.). "Josipović primio nagradu "Sloboda"". Pogled.ba. http://www.pogled.ba/clanak/josipovic-primio-nagradu-sloboda/9336 Pristupljeno 9. kolovoza 2018. 
  30. ↑ "Josipović doputovao u Firencu". tportal.hr. https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/josipovic-doputovao-u-firencu-20110508 Pristupljeno 9. kolovoza 2018. 
  31. ↑ "Josipović s Tadićem primio nagradu Medalja za toleranciju". https://www.vecernji.hr/vijesti/josipovic-s-tadicem-primio-nagradu-medalja-za-toleranciju-464968 Pristupljeno 9. kolovoza 2018. 
  32. ↑ "Za govor prilikom potpisivanja Ugovora s EU Josipović dobio nagradu za Europski govor godine" (engl.). jutarnji.hr. https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/za-govor-prilikom-potpisivanja-ugovora-s-eu-josipovic-dobio-nagradu-za-europski-govor-godine/1536402/ Pristupljeno 9. kolovoza 2018. 
  33. ↑ "Ivo Josipović "osoba godine broj 1 u regionu"" (bs-Latn-BA). Akta.ba. https://www.akta.ba/vijesti/ivo-josipovic-osoba-godine-broj-1-u-regionu-/14482 Pristupljeno 9. kolovoza 2018. 
  34. ↑ Virtus dizajn. Virtus dizajn. http://www.sssh.hr/hr/print/ostalo/predsjednik-republike-odlikovao-suh-91 Pristupljeno 9. kolovoza 2018. 
  35. ↑ "Josipović - Posebni ambasador Sportskih igara mladih" (engl.). jutarnji.hr. https://www.jutarnji.hr/sport/sport-mix/josipovic-posebni-ambasador-sportskih-igara-mladih/1649667/ Pristupljeno 9. kolovoza 2018. 
  36. ↑ "Nagrada SNV-a Hrvatske Josipoviću i Tadiću" (boš.). Al Jazeera Balkans. 5. siječnja 2012.. http://balkans.aljazeera.net/vijesti/nagrada-snv-hrvatske-josipovicu-i-tadicu Pristupljeno 9. kolovoza 2018. 
  37. ↑ "Josipović dobio priznanje Udruge za vjersku slobodu". Dnevnik.hr. https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/josipovic-dobio-priznanje-udruge-za-vjersku-slobodu.html Pristupljeno 9. kolovoza 2018. 
  38. ↑ "Predsjednik Ivo Josipović primio nagradu “Paul Harris”". Glas Slavonije. http://www.glas-slavonije.hr/199878/3/Predsjednik-Ivo-Josipovic-primio-nagradu-Paul-Harris Pristupljeno 9. kolovoza 2018. 
  39. ↑ "Otočani". Slobodna Dalmacija. https://www.slobodnadalmacija.hr/dalmacija/zadar/clanak/id/202601/otocani-vrbovali-predsjednika-josipovica-za-razliku-od-vlade-on-razumije-nase-probleme Pristupljeno 9. kolovoza 2018. 
  40. ↑ "Josipović 'zaštitnik' akademije u Salzburgu" (engl.). http://www.poslovni.hr/svijet-i-regija/josipovic-zastitnik-akademije-u-salzburgu-232534 Pristupljeno 9. kolovoza 2018. 
  41. ↑ Članak u Slobodnoj Dalmaciji od 24. travnja 2009.
  42. ↑ 42,0 42,1 Biografija I. Josipovića na službenim stranicama

Vanjske poveznice

Logotip Wikicitata
 Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Ivo Josipović
v • r • u
Predsjednici Republike Hrvatske
Flag of the President of Croatia.svg
Popis hrvatskih predsjednika
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Ivo_Josipović&oldid=281486"