Gornji Tavankut
| Gornji Tavankut Горњи Таванкут - Felsö-Tavankút | |
|---|---|
| Koordinate: 46°03′N 19°29′E / 46.05°N 19.483°E | |
| Država | Srbija |
| Pokrajina | Vojvodina |
| Okrug | Sjevernobački okrug |
| Općina | Subotica |
| Površina | |
| - Ukupna | 93,7 km² |
| Stanovništvo (2002.) | |
| - Naselje | 1.381 |
| - Naselje gustoća | 43 stan./km² |
| Poštanski broj | 24214 |
| Pozivni broj | 024 |
| Registarska oznaka | SU |
| Zemljovid | |
| Podaci za površinu i gustoću naseljenosti dati su zbirno za katastarsku općinu Tavankut, na kojoj se nalaze dva naselja, Gornji Tavankut i Donji Tavankut. | |
Gornji Tavankut (srp.: Горњи Таванкут, mađ. Felsö-Tavankút) je selu u Bačkoj, na sjeveru autonomne pokrajine Vojvodine, Srbija.
Zemljopisni položaj
Nalazi se jugoistočno od Subotice, na 46° 01′ 60″ sjeverne zemljopisne širine i 19° 28′ 60″ istočne zemljopisne dužine. Sjeveroistočno je Donji Tavankut.
Upravna organizacija
U prošlosti su Gornji i Donji Tavankut i Mirgeš bili jedna mjesna zajednica. Mirgeš se vremenom odvojio.[1]
Upravno pripada Sjevernobačkom okrugu AP Vojvodine. Dijelom Gornjeg Tavankuta su ovi krajevi: Madaroš, Bisni kraj, Budanov kraj, Vuković kraj, Crnković kraj i Skenderov kraj,[1] Skenderevo, Partizan, Rata.
Povijest
Naseljen je još od starih vremena. U Gornjem su Tavankutu su nađeni sarmatsko-jaziški grobovi[2] odnosno groblje (nekropola)[3] i crkva (Gornji Tavankut-Sveta Ana) iz Arpadovog doba i iz kasnog srednjeg vijeka (11.-15. st.).[4]
Spada u najstarija naselja u subotičkoj okolici. U prošlosti je bio važniji od Donjeg Tavankuta.[1] Prvi put se spominje u vrelima 1435. u obliku Towankwth.[5] Tavankut je postao gradom prije Subotice. 1439. se spominje kao oppidum.[6] Oblikovao se je kao urbano naselje uz rječicu Krivaju, današnji Vermešov kraj, na prostoru koji je putem koji vodi ka granici s Mađarskom. S druge strane rijeke bila je prva crkva, od koje su danas ostatci čiji su temelji u pijesku, i na njenom je mjestu križ. Pretpostavlja se da je kraj Krivaje u 15. i 16. stoljeću bilo nekoliko crkva te još dvije pronađene blizu Gornjeg Tavankuta na Kapunji. Na prostoru naselja su oba groblja u Gornjem Tavankutu. [1] Župa je postojala još prije turskih osvajanja. Osnovana je odvajanjem od subotičke župe sv. Terezije Avilske. Tavankutska župa se prostirala preko Tavankutske pustare te Tavankutske odnosno Čikerijske šuma. Stari zemljovidi pokazuju gdje obuhvaća današnje Gornji Tavankut, Donji Tavankut, Kaponju, Ljutovo i Čikeriju. Zbog bliske crkve, vjernici iz Gornjeg Tavankuta su odlazili na liturgijska slavlja u susjedno selo Kunbaju.[7] U Gornjem Tavankutu su uspostavljene najstarije škole u Subotici i okolici. Sa strane rijeke gdje je mjesto je 1924. podignuta kapelica sv. Ane[1] na mjestu stare drvene kapele.[7]
U prvoj polovici 20. stoljeća razmišljalo se o gradnji nove crkve te je trajalo dopisivanje i razvlačenje hoće li biti crkva u Mirgešu ili Gornjem Tavankutu. Gradska vlast odlučila je da crkva (posvećena poslije Presvetom Srcu Isusovu) bude na pola puta između tih dvaju naselja.[1] Crkva je podignuta 1909., a župa je uspostavljena 1910.[7] Tako je nastao Donji Tavankut[1] s crkvom u današnjem središtu sela,[7] čija je važnost vremenom narasla. Gornji Tavankut je pripao donjotavankutskoj župi Presvetog Srca Isusova. Pripadajući Mirgeš se vodi kao vikarija Uzvišenja sv. Križa, a Gornji Tavankut kao vikarija sv. Ane.[7] 1923. je odlučeno graditi, a 1924. je podignuta kapela sv. Ane, čiju su gradnju novčarili supružnici Vukovići.[5]
Zbog premještanja sjedišta važnosti, Gornji Tavankut je ostao izoliranim od osuvremenjivanja infrastrukture, te i dalje (stanje svibnja 2023.) nije spojen na vodovodnu i kanalizacijsku mrežu, nemaju pješačkestaze, ceste većinom nisu asfaltirane (problem i Donjeg Tavankuta), a one koje i jesu su u vrlo lošem stanju. Mirgeš se odvojio iz zajedničke mjesne zajednice s dvama Tavankutima iz čega je profitirao, jer su mu asfaltirane ceste, dok Tavankuti dobijaju malo, a i ono što dobiju, otiđe u Donji Tavankut, u sjedište. U mjestu je podignut Dom kulture, ali je vremenom dosta propao. Sredinom 2000-ih ga je nakratko rabila Zemljoradnička zadruga Tavankutski povrtar za otkup i kalibraciju krastavaca. Od onda je dom prazan i tek ga povremeno koriste lovci za svoja okupljanja.[1]
Gospodarstvo
Mještani se tradicijski bave vinogradarstvom i voćarstvom, koje su i danas glavne gospodarske grane u Gornjem Tavankutu. Tla su uvjetovala naseljavanje i gospodarsku djelatnost. Na neplodnom živom pijesku zvanom fićkešu podignuto je naselje, a najviše je fićkeša u središtu mjesta. Nešto plodnije tlo je uz obalu Krivaje, prema rubovima Gornjeg Tavankuta, koje je sastoji od kombinacije crnice i pijeska.[1] Najpoznatiji tavankutski voćarski proizvodi su jabuke specifične boje i kvalitete, a od povrtlarskih autohtona tavankutska paprika. U 21. stoljeću uzgajaju se i lubenice, krumpiri, kornišoni i dr.[8]
Odgoj i obrazovanje
Gornji Tavankut je imao škole prije svih naselja subotičkog kraja. Prvia je bila škola sv. Ane. Poslije je osnovana Zlatna škula, koja je imala brojne učenike, da je bilo vremena kad je zbog toga morala raditi u trima smjenama. Škole su još imale obližnja manja naselja, te su djelovale Vuković škula, Budanova škula i Skenderova škula. Ukupno su u prošlosti imali pet škola. U 2020-ima je ostao izdvojeni odjel OŠ Matija Gubec iz Donjeg Tavankuta. Gornjotavankutska škola održava nastavu za djecu od prvog do četvrtog razreda. Poslije toga učenici putuju u matičnu školu u Donji Tavankut. [1]
U Gornjem Tavankutu djeluje poludnevni vrtić predškolske ustanove Naša radost za djecu od četiri godine do predškolske dobi. Djeluje unutar prostorija škole.[1]
Stanovništvo
U Gornjem Tavankutu prema popisu iz 2002. godine, živi 1381 stanovnik. Većinu čine Hrvati (mahom iz skupine Bunjevaca) i osobe koje su se izjasnile samo kao "Bunjevci". Ukupno čine 74,37%.
Nacionalni sastav
Narodnosni sastav ovog sela prema popisu iz 2002.:
- Hrvati (39,54%)
- Bunjevci (34,83%)
- Srbi (7,24%)
- "Jugoslaveni" (6,81%)
- Mađari (3,19%)
Povijesna naseljenost
- 1961: 7.476
- 1971: 6.729
- 1981: 1.879
- 1991: 1.526
Poznate osobe
- Klara Mira Vujić, slikarica u tehnici slame
Literatura
- Slobodan Ćurčić, Broj stanovnika Vojvodine, Novi Sad, 1996.
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 J.D.B.: Zaboravljeni Gornji Tavankut. Hrvatska riječ, Subotica. 5. svibnja 2023. Pristupljeno 27. veljače 2026.
- ↑ O. Šulman: Sarmatsko – Jaziški grobovi u Tavankutu i Masarikovu. RVM 1, 1952., 117-126
- ↑ JSTOR A Yearbook of Anthropology Yugoslavia: An Anthropological Review for 1952-1954
- ↑ Gradski muzej Subotica Paleoantropološka zbirka
- ↑ 5,0 5,1 Priredio Branimir Kopilović: Kapela svete Ane – Gornji Tavankut . ZKVH. 9. kolovoza 2024. Pristupljeno 27. veljače 2026. x Predložak:Izvrsna
- ↑ Blaško H. Vojnić: Subotica juče i danas, 1950., str. 3.
- ↑ 7,0 7,1 7,2 7,3 7,4 Crkva Presvetog Srca Isusovog – Donji Tavankut. ZKVH. 13. siječnja 2023. Pristupljeno 27. veljače 2026. x Predložak:Izvrsna
- ↑ Jasminka Dulić: Proizvodnja povrća po suvremenoj tehnologiji. Hrvatska riječ, Subotica. 8. rujna 2006. Pristupljeno 27. veljače 2026.
Vidi još
| |||||||
| ||||||||