Gerard Tomo Stantić
Gerard Tomo Stantić od svetoga Stjepana kralja[1] (Đurđin, 16. rujna 1876. - Sombor, 24. lipnja 1956.), bački hrvatski rimokatolički svećenik, karmelićanin i sluga Božji.
Životopis[uredi]
Rodio se u bačkom selu Đurđinu od roditelja Jose Stantića i Đule (Julije) Jagić. Za karmelićanina se zaredio u Grazu 9. rujna 1896. godine, a onda 11. rujna 1897. položio je svečane redovničke zavjete. Studirao je bogoslovlje, a nakon studija, 1902. se zaredio za svećenika. Bio je prvim Hrvatom, odnosno jedinom osobom koja je znala govoriti hrvatski među svećenicima u novoosnovanom (1904.) karmelićanskom samostanu u Somboru (drugi Hrvat redovnik u samostanu nije bio svećenikom, nego vratarom[1]), koji je onda pripadao mađarskoj provinciji Reda bosonogih karmelićana.[2]
U svom radu je o. Gerard Tomo Stantić bio uzoran i revnostan prema pripadnicima svih naroda, kako svojim Hrvatima, tako i Mađarima i Nijemcima. Kao svećenik se pokazao uzoritim u radu, ispovijedavanju te brižnim prema bolesnicima. Planirao je dovesti karmelićane u Hrvatsku, a ostvarenju njegova nauma je pomogao nadbiskup Alojzije Stepinac. Planove je omeo Drugi svjetski rat, a konačno ostvarenje njegovog plana se zbilo tek poslije njegove smrti, 1959. godine, kada karmelićani dolaze u Zagreb (Remete), gdje su 1960. osnovali samostan, a kasnije i u Split te na otok Krk. Umro je 24. lipnja 1956. godine. Njegovi posmrtni ostaci počivaju u samostanskoj crkvi somborskih karmelićana.
Beatifikacija[uredi]
Njegova uzoritost u radu, ispovjednička blagost i velika brižnost prema bolesnicima[3] je pridonijela tome da se za njega danas vodi postupak proglašenja blaženim. 25. lipnja 2003. je sjednicom koje je održalo sudište u kauzi kanonizacije Sluge Božjega Gerarda Tome Stantića završen prvi stupanj prema njegovoj beatifikaciji[4][5].
Isto biskupsko sudište je održano nakon niza sjednica u Somboru i Subotici te saslušavanja mišljenja vicepostulatora i promicatelja pravde. Na sudištu je donijet akt o proglašenju završnog dijela kauze koji se sastojao u istraživanju i prepisivanju akata iz toga postupka. U postupku za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića je vicepostulator bio o. Ante Stantić,[6] a sam proces vicepostulature je trajao 20 godina.
Gerard Tomo Stantić postao je i umjetničkom temom te mu je portret u tehnici slame izradila Marija Ivković Ivandekić.[7]
Izvori[uredi]
- ↑ 1,0 1,1 Hrvatska riječ Baština za budućnost, 16. srpnja 2004.
- ↑ Hrvatski redovnici - HKVRP Karmelićani
- ↑ Zvonik br. 141 Hodočašće u Sombor u čast SB o. Gerarda Tome Stantića, lipanj 2006.
- ↑ Subotička biskupija Vijesti: Završen prvi stupanj prema beatifikaciji, 25. lipnja 2003.
- ↑ Radio-Vatikan Vijesti, 14. srpnja 2004.
- ↑ IKA Šezdeset godina svećeništva o. Ante Stantića, 6. srpnja 2003.
- ↑ Galerija FER 38. izložba - Izložba slika i predmeta primijenjene umjetnosti rađenih u tehnici slame, 22. travnja - 15. svibnja 2004., preuzeto 21. ožujka 2011.
Vanjske poveznice[uredi]
| ||||||||||||||||||||