Austrijski obred

Austrijski obred (njem. Österreichischer Lehrart) je obred u slobodnom zidarstvu koji se provodi u ložama pod okriljem Velike lože Austrije kao i kod velikih loža koje su pokrenuli Austrijanci. Obred pripada skupini srednjoeuropskih, tzv. "germanskih" obreda. Za razliku od anglosaksonske i francuske obredne tradicije, austrijski obred obilježava izrazita jednostavnost, konciznost i laicistički karakter, što ga čini jednim od najčišćih kontinentalnih obreda koji naglašavaju unutarnju moralnu dimenziju slobodnog zidarstva bez složenih simboličkih nadogradnji.

Današnji austrijski obred oblikovao se kroz više od dva stoljeća i predstavlja sintezu povijesnih njemačkih ritualnih sustava, nasljeđa striktne opservancije, reformi njemačkih velikih loža, te naposljetku Beigelove revizije i mađarske ritualne tradicije, koja je u Austriju vraćena 1918. godine. Ovaj obred nije derivat Schröderovog obreda. U austrijskom se slobodnom zidarstvu ponekad pojavljuje tvrdnja da rituali današnje Velike lože Austrije potječu od Schröderovih rituala. Ta je predodžba najvjerojatnije nastala jer je Hermann Beigel 1875. dobio zadatak od Velike lože sv. Ivana Ugarske da nove rituale izradi "na Schröderovoj osnovi", kako tradicionalisti ne bi bili uznemireni.

Povijesna pozadina

Organizirani slobodnozidarski rad u Habsburškoj Monarhiji započeo je 1740-ih, ali je djelovanje ubrzo zabranjeno od strane Marije Terezije. Unatoč zabranama, lože su radile sub rosa, ponajviše pod utjecajem njemačkih velikih loža, osobito pruske Velike matične lože "Tri globusa", Zinnendorfove Velike zemaljske lože i bavarske Velike lože "Sunce". U drugoj polovici 18. stoljeća i na prostoru Austrije djelovale su lože striktne opservancije, sustava utemeljenog 1751. pod vodstvom Karla Gotthelfa von Hunda. Taj je sustav, iako kasnije odbačen, imao trajan utjecaj na germanske rituale.

Konvent u Wilhelmsbadu iz 1782. dokinuo je templarsku legendu striktne opservancije i odredio povratak simboličkim stupnjevima. U ovom razdoblju nastaje nekoliko reformiranih obrednih tradicija koje će kasnije oblikovati austrijski obred, i to: Zöllnerov obred (tzv. Rektificirana striktna opservancija) u Berlinu, Švedski sustav (Zinnendorfov) kao i Schröderov obred. U Austriji međutim i dalje nema mogućnosti legalnog rada, dok se austrijski slobodni zidari upućuju u lože izvan granica, posebno u Ugarskoj.

Proces oblikovanja obreda

Nakon Austro-ugarske nagodbe (1867.) i uvođenja liberalnijeg zakonodavstva u Ugarskom Nadkraljevstvu, mađarsko slobodno zidarstvo razvija se snažno. Austrijski slobodni zidari prelaze u Ugarsku i ondje otvaraju tzv. granične lože, od kojih su najvažnije lože "Humanitas" (osn. 1872.) i "Zukunft" (1874.) u Bratislavi. Središnja figura ovog razdoblja je Hermann Beigel, liječnik i sloboni zidar, koji kreira laicistički, pojednostavljeni ritual Lože "Zukunft", uklanja religijske i deističke elemente, uvodi strogu racionalnost, logičku strukturu i jasne moralne poruke te stvara ritual koji će postati osnova kasnijeg austrijskog sustava.

Ove lože djeluju pod okriljem Velike lože sv. Ivana Ugarske, koja 1870-ih i 1880-ih uvodi jedinstveni obred za sve lože, tzv. Ivanovski obred, obred koji se uvelike oslanja na njemačke izvore i Beigelove tekstove. Beigelov rukopis, kasnije pronađen, potvrđuje iznimnu povezanost Ivanovskog obreda s današnjim austrijskim obredom.

Nakon raspada Austro-Ugarskog Carstva 1918. Velika simbolička loža Ugarske (osnovana 1886. od Velike lože sv. Ivana Ugarske) unosi svjetlo u Veliku ložu Beča. Austrijske lože preuzimaju obred graničnih loža, koji postaje službeni austrijski obred. Ubrzo nakog osnivanja austrijske velike lože dolazi do ukidanja slobodnog zidarstva u Mađarskoj, 1920.

Austrijski obred tako nije izveden iz Schröderova rituala, kako se dugo pogrešno tvrdilo, već iz striktne opservancije, njezinih njemačkih reformi (Zöllnerov i Zinnendorfov utjecaj), Beigelove racionalističke revizije u Bratislavi te mađarske simboličke tradicije iz 19. stoljeća. Obred ostaje nepromijenjen sve do do zabrane slobodnog zidarstva 1938. nakon pripojenja Austrije Trećem Reichu, kada je rad prekinut na sedam godina.

Već 1945. austrijsko slobodno zidarstvo ponovno se aktivna i vraća se istom obredu koji je korišten prije zabrane. Od tada je obred ostao stabilan sustav, uz manja jezična i formalna usklađivanja, ali bez doktriniranih ili teoloških nadogradnji. Nakon 1990-ih austrijski obred prenesen je ložama u više novonastalih država istočne i jugoistočne Europe (Mađarska, Hrvatska, Slovenija, Bosna i Hercegovina) pa danas predstavlja jedan od zastupljenijih srednjoeuropskih rituala.

Danas sve lože koje djeluju pod zaštitom Velike lože Austrije rade prema istom obredu, čiji se udaljeni izvori mogu pratiti kroz više povijesnih slojeva:

• engleski rituali iz razdoblja nakon 1730. godine
• francuski rituali iz prve polovice 18. stoljeća
• na njima utemeljeni njemački rituali Striktne opservancije s dvostrukom podjelom svjetala
• engleski rituali koje je od 1813. razradila Loža "Pomirenje" (Lodge of Reconciliation) radi uspostave ritualnog oblika Ujedinjene velike lože Engleske
• jednostavni i vrlo sažeti rituali Lože "Humanitas" iz 1872., koje je sastavio Franz Julius Schneeberger
• radikalno laicistički reformirani rituali Lože "Zukunft" iz 1874. i 1875., koje je izradio Hermann Beigel, koristeći nacrt rituala Josepha Findela iz 1871. i engleski obred
• znatno konvencionalniji rituali Velike lože sv. Ivana Ugarske iz 1877., koje je sastavio Ernst Wohlfahrt, a uredio Julius Stielly
• rituali Velike lože sv. Ivana Ugarske koje je Ludwig Aigner 1888. izmijenio i znatno proširio za Simboličku veliku ložu Ugarske
• do danas nepoznati rituali Velike lože Beča iz 1920-ih godina
• rituali Velike lože Beča iz 1929./1930. i 1934. godine
• rituali Velike lože Austrije iz 1957., koje je preradio veliki majstor Bernhard Scheichelbauer
• rituali izrađeni 1972. – 1974. pod vodstvom zamjenika velikog majstora Kurta Barescha, u suradnji s Jörgom Mautheom i Viktorom Rannicherom
• te rituali koje je 1987. ponovno preradilo povjerenstvo pod vodstvom zamjenika velikog majstora Günthera Steinbacha, a koji su do danas tek neznatno izmijenjeni, ponajprije preciziranjem uputa za tijek rada.

Osobenosti

Austrijski obred odlikuje se specifičnim skupom karakteristika koje ga razlikuju od anglosaksonskih i francuskih obreda.

• Rituali su iznimno sažet, bez dugih egzegetskih govora i složenih alegorija. Time se želi naglasiti etički sadržaj stupnjeva, izbjeći spekulativni sinkretizam tipičan za francuske i višestupanjske sustave, vratiti ritual bliže izvornoj, "operativnoj" tradiciji. Ova jednostavnost prepoznata je kao kvaliteta još u Beigelovim reformama.
• Za razliku od mnogih njemačkih i francuskih sustava, austrijski obred ne sadrži religijske fraze niti pozivanje na nadnaravna bića, ne propisuje teološka uvjerenja te naglašava racionalnost, humanizam i moralnu autonomiju. To ga svrstava među najsekularnije rituale u kontinentalnoj tradiciji.
• Raspored hrama specifičan je i govori o germanskom kontinentalnom porijeklu. Tapis nalazi se u sredini, kao u njemačkim i francuskim ritualima, tri mala svjetla smještena su na jugoistoku, jugozapadu i sjeverozapadu simbolizirajući mudrost, snagu i ljepotu. Ovaj raspored ne postoji u anglosaksonskoj tradiciji, gdje su mala svjetla vezana uz oltar.
• Jedna od posebnosti austrijskog obreda jest ceremonija paljenja i gašenja triju svjetala. Ovaj element najbliži je švedskom i rektificiranom škotskom obredu, korijene ima u striktnoj opservanciji, gdje se prvi put javlja simbolička trijada te je jedan od rijetkih rituala gdje starješina i nadzornici zajednički izvode ceremoniju.
• U austrijskom obredu nema đakona, kao u engleskim i Schröderovim obredima. Nazočni su samo ključni časnici: starješina, dva nadzornika, govornik, tajnik, rizničar, ceremonijalni majstor i dvernik. To dodatno naglašava minimalizam i funkcionalnost obreda.

Struktura stupnjeva

Kao i kod drugih obreda, austrijski obred se izvodi na tri simbolička stupnja:

• 1° – učenik (njem. Lehrling)
• 2° – pomoćnik (Geselle)
• 3° – majstor (Meister)

Ovaj obred nema više stupnjeve.

Rasprostranjenost

Na međunarodnom planu, austrijsko je slobodno zidarstvo steklo veliko priznanje nakon pada komunističkih režima u istočnoj Europi 1989./1990. godine, kada je aktivno sudjelovalo u obnovi slobodnozidarskih struktura u bivšim krunskim zemljama te je na taj način i austrijski obred prenesen u novouspostavljene velike lože. Tako su utemeljene Simbolička velika loža Mađarske 1989. kao i Velika loža Ukrajine 2005. godine. Raspadom Jugoslavije osnivane su deputacijske lože s ciljem obnavljanja slobodnog zidarstva u novim državama što je kasnije dovelo do utemeljena Velike lože Hrvatske (1997.), Velike lože Slovenije (1999.), Velike lože Bosne i Hercegovine (2005.).