Obred strožeg opsluživanja

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži

Obred strožeg opsluživanja (njem. Strikte Observanz, engl. Rite of Strict Observance) je bio masonski obred. Sastojao se od niza progresivnih stupnjeva koje je dodijeljivao Red strožeg opsluživanja, masonsko tijelo iz 18. stoljeća. Obred je oko 1755. godine u Njemačkoj osnovao barun Karl Gotthelf von Hund. U Njemačkoj je bio vrlo popularan te je imao utjecaja na Ispravljeni škotski obred. Obred se kasnije ugasio, nakon smrti svog utemeljitelja.

Povijest

Karl Gotthelf von Hund

Barun Karl Gotthelf von Hund (1722. – 1776.) uveo je u Njemačku "Novi škotski obred" koji je preimenovao u "Ispravljena masonerija", a nakon 1764. godine u "Obred strožeg opsluživanja", dok ga je engleski sustav slobodnog zidarstva prozivao "Kasno opsluživanje" (engl. Late Observance). Obred je bio zanimljiv za njemački nacionalni ponos, privlačio je ne-plemstvo, a navodno su njime upravljai "Nepoznati pretpostavljeni". Obred je bio posebno posvećeno reformi slobodnog zidarstva, s posebnim osvrtom na izbacivanje okultizama koji se u to vrijeme široko prakticirao u mnogim ložama, te na uspostavljanje kohezije i homogenosti u slobodnom zidarstvu provođenjem stroge discipline kao i regulaciju časničkih dužnosti. Do 1768. godine Obred se radio u četrdesetak loža.[1]

Unatoč početnoj popularnosti, sve veće nezadovoljstvo članova zbog neuspjeha da budu inicirani dovelo je do toga da se Obred ugasio 1782. godine. Na kongresu u samostanu u Wilhelmsbadu 1782. godine, predvođeni pod Jean-Baptisteom Willermozom, masoni su se distanicarali od templarskog nasljeđa te su reorganizirali obred kao Ispravljeni škotski obred.[2][1]

Struktura stupnjeva

Stupnjevi Obreda strožeg opsluživanja su bili:

  • 1° – učenik
  • 2° – pomoćnik
  • 3° – majstor
  • 4° – škotski majstor
  • 5° – sekularni novak
  • 6° – vitez
  • 7° – svjetovni brat

Vidi još

Izvori

  1. 1,0 1,1 Trevor W. McKeown, The Rite of Strict Observance, Grand Lodge of British Columbia and Yukon AFAM, 2007.
  2. René le Forestier, Les Illuminés de Bavière et la franc-maçonnerie allemande, Pariz, 1914., Knjiga IV. Poglavlje I., str. 343-388