Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Kontinentalno slobodno zidarstvo

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Kontinentalno slobodno zidarstvo (također i liberalno slobodno zidarstvo,[1] latinsko slobodno zidarstvo te adogmatsko slobodno zidarstvo[2]) je jedan od dva glavna slobodnozidarska ustroja. Ono je uklonilo neka, ili sva, ograničenja na kojima inzistira regularno slobodno zidarstvo, a uključuje velike lože, uglavnom (ali ne isključivo) na europskom kontinentu, koje priznaju Veliki orijent Francuske (GOdF) ili pripadaju CLIPSAS-u.

Većina slobodnih zidara koji pripadaju ložama koje priznaju Ujedinjenu veliku ložu Engleske (UGLE) ne priznaje kontinentalno slobodno zidarstvo smatrajući ga "neregularnim".[3][4]

Upravljačko tijelo ovog ustroja se uglavnom naziva veliki orijent.

Kontinentalni ustoj i njegovo podrijetlo

Danas se za slobodno zidarstvo često govori da se sastoji od dva glavna ustroja "koja međusobno nisu u regularnom prijateljskom odnosu".[5] To su anglo-američki regularni ustroj kojeg obilježava Ujedinjena velika loža Engleske te europski kontinentalni ustroj kojeg obilježava Veliki orijent Francuske.

U većini latinskih zemalja dominira kontinentalno slobodno zidarstvo, iako u većini ovih zemalja postoje i velike lože i veliki orijenti koji su u "regularnom prijateljskom odnosu" s Ujedinjenom velikom ložom Engleske i svjetskom zajednicom velikih loža regularnog slobodnog zidarstva.

Povijest raskola

Ujedinjena velika loža Engleske je 1813. godine stvorila nove konstitucije, utemeljene na Andersonovim Konstitucijama od Modernih i na Ahiman Rezon od Drevnih, u koji su zahtijevali prihvaćanje Velikog arhitekta Svemira.

U početku je Veliki orijent Francuske prihvatio ove nove konstitucije. Međutim na prijedlog protestantskog svećenika Frédérica Desmonsa, na konvenciji 1877. godine, uklonili su poveznice na Velikog arhitekta Svemira iz svojih konstitucija.[5] Nazočni na toj konvenciji svoju su odluku vidjeli kao način vraćanja izvornom konstitucijama Jamesa Andersona iz 1723. godine.

Ova odluka dovela je do raskola između Velikog orijenta Franuske i Ujedinjene velike lože Engleske.[6] Posije ovog velika raskola 1877. godine slobodno zidarstvo se podijelilo na dva ustroja; kontinentalno slobodno zidarstvo i regularno slobodno zidarstvo. Ova dva ustroja uzajamno se ne priznaju jer većina regularnih loža kontinentalne lože smatraju neregularnim. Veliki orijent Francuske i Ujedinjena velika loža Engleske osnovni su modeli za ustroje slobodnog zidarstva.

Izvori