Stupanj (slobodno zidarstvo)

U slobodnom zidarstvu, stupanj se dodjeljuje slobodnom zidaru (masonu) od strane članova njegove masonske lože koji već posjeduju taj isti stupanj.

Dvostruko značenje pojma "stupanj"

Iako se radi o jednoj riječi, pojam "stupanj" u slobodnom zidarstvu ima dva različita značenja:

Stupanj kao zvanje – označava zvanje koje se dodjeljuje članu masonske zajednice.
Stupanj kao razina – odnosi se na razinu, rang ili položaj tog zvanja u hijerarhiji određenog slobodnozidarskog obreda.

Ova dva značenja često su međusobno povezana, ali svako ima svoj specifičan kontekst u okviru slobodnozidarske strukture i tradicije.

Primjeri:

Stupanj "viteza ružinog križa" je 18. stupanj Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda, 7. stupanj (4. red) u Francuskom obredu i 11. stupanj Egipatskog obreda u inačici iz 1862. godine, kao i 7. stupanj (2. stupanj Drugog reda) Salomonovog operativnog obreda.
Stupanj "viteza istoka" je 15. stupanj Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda, 7. stupanj Švedskog obreda, 6. stupanj u Francuskom obredu i 15. stupanj u Obredu Memphis-Misraim.

Tri simbolička stupnja

Podrobniji članak o temi: Simbolički slobodnozidarski stupnjevi

Slobodno zidarstvo je u početku imalo samo dva stupnja: učenika (engl. Entered Apprentice) i pomoćnika (Fellow Craft). Treći stupanj, majstor (Master Mason), uveden je kasnije, oko 1725. godine u Londonu.^[1]^[2]

Ova tri stupnja zajednički se nazivaju simboličkim stupnjevima i prakticiraju se u simboličnim ložama, koje se često nazivaju "plave lože" zbog učestale upotrebe plave boje u njihovom dekoru.^[2]

Ova osnovna struktura slobodnog zidarstva naziva se zanatsko ili plavo slobodno zidarstvo. Njegova autonomija u odnosu na kasnije razvijene stupnjeve smatra se jednim od ključnih uvjeta masonske regularnosti u većini masonskih nadležnosti diljem svijeta.^[2]

Mnoštvo dodatnih stupnjeva

Podrobniji članci o temama: Visoki masonski stupnjevi i Slobodnozidarski obred

U drugoj trećini 18. stoljeća, u Engleskoj, Francuskoj te potom i Njemačkoj, pojavili su se mnogi novi stupnjevi koji se kolokvijalno nazivaju visoki (viši, dodatni) stupnjevi (fran. hauts grades; engl. Side Degrees).^[3] Ovi stupnjevi, koji se općenito smatraju dopunama stupnju majstora, reorganizirani su u posljednjoj trećini istog stoljeća u koherentne sustave koji se nazivaju slobodnozidarski obredi i koji trima temeljnim stupnjevima dodaju nekoliko dodatnih stupnjeva kako bi se dobio ukupan broj stupnjeva koji varira prema obredima:

Drevni i prihvaćeni škotski obred: 33 stupnja (uključujući 3 simbolična stupnja);
Yorčki obred: 12 ili 13 stupnjeva ovisno o zemlji;
Obred Memphis-Misraim: 99 stupnjeva;
Švedski obred: 10 stupnjeva, plus jedan administrativni izvan strukture stupnjeva;
Francuski obred: 7 stupnjeva, plus jedan administrativni izvan strukture stupnjeva;
Ispravljeni škotski obred: 8 stupnjeva.

U ovim obredima visoke stupnjeve najčešće vode organizacije (tijela ili redovi) neovisne o onima koje upravljaju simboličkim stupnjevima. Na primjer, u Drevnom i prihvaćenom škotskom obredu, trima simboličkim stupnjevima obično upravlja "Velika loža", neovisno o "Vrhovnom vijeću" koje upravlja od 4. do 33. stupnja. U Sjedinjenim Državama ta je neovisnost utoliko veća što se Drevni i prihvaćeni škotski obred ili Ispravljeni škotski obred tamo prakticiraju tek od 4. stupnja, uz vrlo rijetke iznimke.

Stupanj neovisnosti između ove dvije vrste organizacija, koji varira prema nadležnostima, epohama, obredima i državama, često se spominje u kontroverzama oko slobodnozidarske regularnosti.

Ujedinjeno Kraljevstvo

U Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje dominira Emulacijski obred na razini simboličkih stupnjeva, stupnjevi Svetog kraljevskog luka i Majstora znaka imaju poseban status i oni su obvezni stupnjevi za druge visoke stupnjeve.

Sjeverna Amerika

U Sjevernoj Americi, osobito u Sjedinjenih Država, gdje se uglavnom prakticira Yorški obred, brojni dodatni stupnjevi mnogo su neovisniji o simboličkim stupnjevima. Njima upravljaju brojne organizacije neovisne jedna o drugoj koje se nazivaju "pridružena tijela ili redovi", odnosno "Savezni masonski stupnjevi". Ovi stupnjevi i organizacije koje njima upravljaju najvećim su dijelom isključivo američke i praktički nepoznate izvan Sjedinjenih Država, s značajnom iznimkom Drevnog arapskog red plemića mističnog Hrama Shrine tj. Šrajnera. Među ovim brojnim organizacijama, tri su uže povezane s Yorškim obredom:

Glavni veliki kapitel (stupnjevi majstora znaka, bivšeg majstora, najuzvišenijeg majstora i majstora Kraljevskog luka)
Glavni veliki koncil (stupanjevi kraljevskog majstora, odabranog majstora i najodličnijeg majstora)
Viteški redovi (stupnjevi vitezova reda Crvenog križa, Malteškog reda i reda Templara)

Izvori

↑ Dachez, Roger (2003) (fr.). Histoire de la franc-maçonnerie française. PUF. str. 61
↑ ^2,0 ^2,1 ^2,2 Tajne Zanata. Zagreb: Le Droit Humain Hrvatska. 2006.. str. 14. https://www.slobodnozidarstvo.com/Tajne_Zanata.pdf
↑ Hivert-Messeca, Yves (2. siječanj 2018.). "Les Premiers pas des Hauts Grades en France (1735/1745)" (fr.). https://yveshivertmesseca.wordpress.com/2018/01/02/les-premiers-pas-des-hauts-grades-en-france-1735-1745/ Pristupljeno 23. kolovoz 2023.

[1] Dachez, Roger (2003) (fr.). Histoire de la franc-maçonnerie française. PUF. str. 61

[:3-2] 2,0 ^2,1 ^2,2 Tajne Zanata. Zagreb: Le Droit Humain Hrvatska. 2006.. str. 14. https://www.slobodnozidarstvo.com/Tajne_Zanata.pdf

[3] Hivert-Messeca, Yves (2. siječanj 2018.). "Les Premiers pas des Hauts Grades en France (1735/1745)" (fr.). https://yveshivertmesseca.wordpress.com/2018/01/02/les-premiers-pas-des-hauts-grades-en-france-1735-1745/ Pristupljeno 23. kolovoz 2023.

[1]

[2]

[3]