Loža "Hrvatska vila"
| Loža "Hrvatska vila" | |
|---|---|
| Utemeljena | 19. prosinca 1892. 14. rujna 1996. |
| Prestala postojati | 29. travnja 1904. |
| Tip | loža |
| Središte | Zagreb |
Loža "Hrvatska vila" jedna je od povijesno najznačajnijih loža slobodnih zidara u Hrvatskoj, sa sjedištem u Zagrebu. Njezin je rad obilježen dvama razdobljima. Prvo razdoblje započelo je 1892., kada je loža osnovana pod okriljem Velike simboličke lože Ugarske, gdje je bila upisana pod brojem 57. Posebnu važnost imala je činjenica da je "Hrvatska vila" bila prva loža na hrvatskom jeziku, čime je ostavila snažan trag u razvoju nacionalnog slobodnozidarskog identiteta. Svoj rad u tom obliku završila je 1904. godine.[1][2]
Drugo razdoblje njezina djelovanja počelo je u lipnju 1996., kada je obnovljena pod zaštitom Velike lože Austrije, u čijem je okviru djelovala do studenoga 1997. godine. Od tada pa sve do danas radi u sastavu Velike lože Hrvatske, gdje je uvrštena pod rednim brojem 2. Loža "Hrvatska vila" pritom ima osobitu povijesnu važnost jer je bila jedna od tri osnivačke lože Velike lože Hrvatske, ključne institucije modernog hrvatskog slobodnog zidarstva.[2]
Povijest
Prva loža: 1892. – 1904.
<templatestyles src="Multiple image/styles.css" wrapper=".tmulti"></templatestyles>
Loža "Hrvatska vila" utemeljena je u Zagrebu 14. rujna 1892. godine, kao prva slobodnozidarska loža koja je u svojem radu koristila hrvatski jezik. U početku je brojila petnaest članova, a djelovala je pod okriljem Velike simboličke lože Ugarske. Prvi starješina bio je Ivan Bojničić.[2][3]
Prvi ritualni rad održan je 19. prosinca 1892., kada je za počasnog člana izabran Emil Malinarić, a u bratstvo su primljeni trgovac Ivan Laxa i posjednik Makso Leitgebel. Svečani "bijeli stol" tom je prigodom organiziran u domu narodnog zastupnika Frana Folnegovića, člana ove lože.[2]
U razdoblju 1892.–1893. loža je održala četrnaest učeničkih, dva pomoćnička i jedan majstorski rad. Do kraja 1893. brojala je dvadeset i jednog člana. Dana 8. ožujka 1893. zagrebačke su vlasti potvrdile njezinu konstituciju, no na molbu za službenu registraciju odgovoreno je tek 17. siječnja 1896., pa je loža nekoliko godina djelovala bez formalnog odobrenja.[2]
Unutarnje nesuglasice 1. ožujka 1894. dovele su do izbora novog starješine, Spiridiona Brusine, koji je u slobodno zidarstvo bio primljen 1892. u Loži "Demokracija" u Budimu. Time je iz lože istupio dosadašnji član Ivan Bojničić, koji joj je uskratio i gostoprimstvo u svojem domu. Loža je potom privremeno održavala radove u hotelu "K caru austrijanskom" (Ilica 2[4]), zatim u prostorijama Prirodoslovnog muzeja, a od 1895. u domu kipara Luigija Pierottija.[2]
Godine 1896., nakon što je list Obzor 11. siječnja objavio imena i podatke o članovima lože, pod pritiskom javnosti starješina Spiridion Brusina bio je prisiljen odstupiti, ne samo s čela lože nego i sa sveučilišne katedre te s mjesta ravnatelja Prirodoslovnog muzeja. Njegovo je mjesto tada preuzeo Slavoljub Buljan.[2][3]
Unatoč pokušajima da nastavi rad u otežanim okolnostima, Loža "Hrvatska vila" postupno je slabila. Posljednji zabilježeni rad održan je 29. travnja 1904., čime je završilo njezino prvo razdoblje djelovanja.[2]
Druga loža: od 1996.
Nakon stjecanja hrvatske neovisnosti 1991. godine i postupnog obnavljanja slobodnog zidarstva, skupina hrvatskih slobodnih zidara, okupljenih najprije u Loži "Ilirija" sa sjedištem u Beču, pokrenula je inicijativu za osnivanje novih loža u Zagrebu.[5] Broj hrvatskih članova u "Iliriji" do sredine 1990-ih narastao je na sedamdesetak, od kojih je trideset i dvoje bilo podignuto u stupanj majstora. U listopadu 1995. trideset hrvatskih slobodnih zidara zatražilo je dopuštenje od Lože "Ilirija" za osnivanje triju novih loža u Zagrebu. Tijekom studenoga iste godine održani su osnivački sastanci loža "Hrvatska vila", "Grof Ivan Drašković" i "Tri svjetla".[6][7][8] Velika loža Austrije odobrila je 1. lipnja 1996. njihovo osnivanje, a svečano utemeljenje obavljeno je 14. rujna iste godine u Zagrebu. Na taj je način, nakon više od pola stoljeća prekida, ponovno obnovljen slobodnozidarski rad u Zagrebu. Loža "Hrvatska vila" od tada djeluje najprije pod okriljem Velike lože Austrije, a od 1997. pod okriljem novoosnovane Velike lože Hrvatske, čija je bila jedna od triju osnivačkih loža.[9][10]
Starješine Lože
Ložom upravlja starješina, biran na mandat od jedne godine, uz mogućnost ponovnog izbora. Starješine Lože "Hrvatska vila" u vrijeme Austro-Ugarske bili su:[2]
- Ivan Bojničić (1892. – 1894.)
- Spiridion Brusina (1894. – 1986.)
- Slavoljub Bulvan (1896. – 1904.)
Starješine Lože "Hrvatska vila" u Hrvatskoj bili su:
- Radovan Horvat (1996. – 1997.)
Poznati članovi
- Ivan Bojničić (1858. – 1925.), povjesničar i arhivist
- Spiridion Brusina (1845. – 1908.), zoolog
- Fran Folnegović (1848. – 1903.), političar i publicist
- Adolf Mihalić (1864. – 1934.), pravnik
Vidi još
- Hrvatska vila, beletristički polumjesečnik
- Vila (mitologija)
Izvori
Vanjske poveznice
| |||||||||||||||||||||||
| ||||||||||||||||||||||||||||||||
- ↑ Vodič kroz masonske lože Zagreba. panopticum.hr 0. 8. listopada 2023. Pristupljeno 2024-09-06.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 2,8 Povijest hrvatskoj slobodnog zidarstva. Pristupljeno 2024-09-06.
- ↑ 3,0 3,1 Vodič kroz masonske lože Zagreba. panopticum.hr 0. 8. listopada 2023. Pristupljeno 2025-08-22.
- ↑ Zagreb: Ugostiteljstvo i turizam. digitalnezbirke.kgz.hr 0. Pristupljeno 2025-08-22.
- ↑ Akcija Silvija Degena. freemasonry-croatia.org 0. Pristupljeno 2023-04-19.
- ↑ Loža 'Illyria' pramajka je svih masonskih loža u Hrvatskoj i Sloveniji. vecernji.hr 0. 19. svibnja 2018. Pristupljeno 2025-08-22.
- ↑ Počeci masonerije u Hrvatskoj: Tko su bili poznati Hrvati masoni. vecernji.hr 0. 17. veljače 2020. Pristupljeno 2025-08-22.
- ↑ Sve o (hrvatskim) masonima: Šalabahter za razumijevanje muškog društva u keceljama. mojevrijeme.hr 0. 20. veljače 2020. Pristupljeno 2025-08-22.
- ↑ 'U Hrvatskoj danas ima 350 masona, a Tito je stanovao kod jednog koji je bio komunist'. vecernji.hr 0. 10. lipnja 2018. Pristupljeno 2025-08-22.
- ↑ Donosimo zapise masona koji su sudjelovali u obnovi 1990. vecernji.hr 0. 17. veljače 2020. Pristupljeno 2025-08-22.