Anne L’Huillier

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Anne L’Huillier
Datoteka:Anne LHuiller 01.JPG
Rođenje 16. kolovoza 1958.
Pariz
Narodnost Francuskinja
Polje Atomska fizika
Institucija Sveučilište Lund
Alma mater dipl. "École normale supérieure" (1980.)
dr. "Sveučilište Pierre i Marie Curie" (1986.)
Poznat po Atosekundna fizika
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za fiziku 2023. g.

Anne L’Huillier (Pariz, 16. kolovoza 1958.[1]) je francusko-švedska fizičarka.

Diplomirala je 1980. na "École normale supérieure" i doktorirala 1986. na "Sveučilištu Pierre i Marie Curie" u Parizu i u istraživačkom središtu Povjerenstva za atomsku energiju (Commissariat à l’énergie atomique, CEA) u Saclayu gdje je iste godine dobila stalnu poziciju istraživačice. Radila je kao postdoktorandica u "Tehnološkom Institutu Chalmers" u Göteborgu u Švedskoj (1986–88), na "Sveučilištu Južna California" (USC) u Los Angelesu (1988.–93.), te kao gostujuća znanstvenica u "Nacionalnom laboratoriju Lawrence Livermore" u Kaliforniji (1993.–95.). Od 1995. godine profesorica je na "Sveučilištu Lund" u Švedskoj.

Ranih 1980-ih istraživala je djelovanje infracrvene laserske svjetlosti na ionizirane plemenite plinove i uočila generiranje visokih harmonika laserske svjetlosti u plinu. Otkrila je da jakosti visokih harmonika ostaju gotovo jednake od 5. do 33. harmonika. Početkom 1990-ih teorijski je objasnila rezultate pokusa: laserski impuls privlači elektrone koji okružuju atom, a kada impuls nestane, elektroni, vraćajući se na početni položaj, emitiraju visokofrekventne svjetlosne valove. U nastavku istraživanja oblikovala je svjetlosne impulse duge desetke ili stotine atosekundi.

Članica je:

  • Kraljevske švedske akademije znanosti (od 2004.),
  • Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 2018.) i
  • rimske Accademia Nazionale dei Lincei (od 2021.).

Za eksperimentalne metode koje omogućuju generiranje atosekundnih impulsa svjetlosti pogodnih za proučavanje dinamike elektrona u tvari dobio je, s Ferencom Krasuzom i Pierrom Agostinijem, Nobelovu nagradu za fiziku 2023..

Izvori

HE
Dio sadržaja ove stranice preuzet je iz mrežnog izdanja Hrvatske enciklopedije i nije slobodan za daljnju upotrebu pod uvjetima Wikipedijine licencije o sadržaju. Uvjete upotrebe uz pojašnjenje dano hrvatskoj Wikipediji pogledajte na stranici Leksikografskog zavoda