| Anicet Anicetus | |
|---|---|
 | |
| Pravo ime | Anicetus |
| Početak pontifikata | oko 154. |
| Kraj pontifikata | 20. travnja 166. |
| Prethodnik | Pio I. (140. – 154.) |
| Nasljednik | Soter (166. – 174.) |
| Rođen | ? Emesa, Sirija |
| Umro | 20. travnja 166. Rim |
| Papinski grb | |
Svetac
| |
| Slavi se u | Rimokatolička Crkva |
| Spomendan | 20. travnja |
| Simboli | papinska tijara, palma |
 Portal o kršćanstvu
| |
Anicet, papa od 154. do 20. travnja 166..[1]
Životopis
Podrijetlom je bio iz Emese u Sirije (danas grad Homs, zapadna Sirija).[1] Nije poznato kako se našao u Rimu. Čini se da je izbačen iz svoje Crkve na istoku dok se borio protiv gnosticizma. U to je doba u Rimu osobito bila raširena Marcionova misao, a u prvim se godinama svoga pontifikata Anicet, uz pomoć svetog Justina, nastojao oduprijeti tome nauku. Prema zbirci Liber pontificalis, Anicet je svećenicima zabranio nošenje duge kose.
Za njegova je pontifikata u Rim je došao posljednji živući učenik apostola, biskup Smirne sveti Polikarp,[1] kako bi se došlo do suglasja oko nadnevka slavljenja Uskrsa. Polikarpova Crkva u Smirni slavila je Uskrs četrnaestog dana mjeseca Nisana, što je dan židovske Pashe, i to bez obzira na dan u tjednu. S druge strane, rimska Crkva obilježavala je Uskrs uvijek nedjeljom.
Anicetova i Polikarpova rasprava bila je dugotrajna. Anicet je bio na liniji prethodnog pape Pija I., držeći da Uskrs treba slaviti prve nedjelje nakon proljetnog uštapa. Istočna je Crkva pak Crkva slavila Uskrs na židovsku Pashu, bez obzira na dan u tjednu.[1]
Euzebije Cezarejski piše:
Ipak, ovo će pitanje biti uzrokom većih nesuglasica kroz sljedeća stoljeća. Euzebije također svjedoči da je u Anicetovo doba i kršćanski povjesničar Hegesip posjetio Rim, što će se često navoditi kao znak važnost što ga je tada u kršćanstvu imala rimska stolica.
No, Anicet i Polikarp su se složili u brojnim inim teološkim pitanjima. Anicet se je cijelo vrijeme borio protiv heretičkih gnostika i dualista, a posebno protiv gnostika Marciona koji je odbacivao Stari zavjet i Evanđelja. [1]
Nakon 161. kad je carem postao Marko Aurelije, pojavila se naročita sljedba - montanizam. Bila je riječ o heretičkom pokretu koji je tražio krajnju askezu, što je sljedbenike ove sljedbe dovodilo do postupaka neprihvatljivih za tadašnje društvo. Zbog toga su mnogi biskupi bili osuđeni na smrt a progonstva su se kršćana umnožila. Tada su mučeništvo podnijeli sveti Polikarp i sveti Justin. Anicet je došao u sukob i s montanistima.[1]
Mučeništvo i štovanje
Rimski martirologij donosi da je i sam Anicet umro mučeničkom smrću, no o tome nema podrobnijih podataka. Kao nadnevak u različitim se izvorima navodi 16., 17. ili 20. travnja. Po predaji on je bio prvi papa pokopan u Kalistovim katakombama, no 1604. njegovo je tijelo prenijeto u kapelu rimske palače Attemps (danas Museo Nazionale Romano),[1] nakon što je papa Klement VII. odobrio da, na molbu kneza Giovannija Angela Attempsa, ostatci ovoga pape budu pokopani u njegovoj obiteljskoj kapeli.