Pelagije I.

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Pelagije I.
Pelagius

Početak pontifikata 16. travnja 556.
Kraj pontifikata 4. ožujka 561.
Prethodnik Vigilije
Nasljednik Ivan III.
Rođen ???
Rim, Italija
Umro 3. ožujka 561.
Rim, Italija
Papinski grb
Ostali pape imena Pelagije
Portal o kršćanstvu

Pelagije I., papa od 16. travnja 556. do 4. ožujka 561. godine.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rodjen je u Rimu, ali godina i datum rođenja nisu poznati. Dolazio je iz ugledne rimske patricijske obitelji, njegov se otac Ivan, smatra bizantskim carskim namjesnikom jedne od dviju provincija na koju je Italija tada bila podijeljena. O Pelagiju svjedoče izvori iz 536. godine kada je bio pratitelj pape Agapeta I. na njegovom putu u Konstantinopol. Tu ga je papa ostavio kao nuncija[1] rimske crkve na bizantskom dvoru 536. godine. Na dvoru se Pelagije zbližio sa carem Justinijanom I., tako da je imao veliki utjecaj na njega. Predlagao mu za postavljanja i smjenjivanja Carigradskih patrijarha i dr. Kada je papa Vigilije otišao u Konstantinopol po nalogu cara Justinijana I., Pelagije je ostao u Rimu kao njegov legat. Tada je počela ostrogotska opsada Rima, pod vodstvom njihovog kralja Totila. Pelagije se pokušavao dodvoriti Totili, kako bi odustao od opsade i napada na Rim, i tako pomoći svojim gladnim sugrađanima. Njegovi napori nisu urodili plodom, i Totila je zauzeo Rim u prosincu 546. Totila je ipak poštedio građane i pristao poslati Pelagija u Konstantinopol kao pregovarača, koji je trebao u njegovo ime dogovoriti mir sa Justinijanom I. Justinijan je odbacio Totilove prijedloge, i poslao ga natrag u Rim sa porukom da je za Bizant, njihov zapovjednik Velizar, pravi vladar Italije, a da sa njim nemaju što pregovarati.

Pontifikat[uredi | uredi kôd]

Pelagije je izabran za papu 16. travnja 556. kao Justinijanov kandidat. Prije ustoličenja bio je zajedno sa Vigilijem protivnik Justinijanova edikta. Zbog toga je Vigilije odsjedio neko vrijeme u zatvoru u Konstantinopolu. Nakon ustoličenja za papu, Pelagije je promijenio stav i prihvatio Justinijanov edikt. Takva politika, teško je oštetila ugled pape u Sjevernoj Italiji, Galiji i zapadnoj Europi, tako da su njegovi nasljednici, idućih 50 godina imali puno muka kako bi vratili ugled i umanjili štetu. Papi Pelagiju se pripisuje izgradnja rimske bazilike Svetih Apostola, koja je podignuta u čast pobjede bizantskog zapovjednika Narzesa nad Ostrogotima.

Izvori[uredi | uredi kôd]