Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Nikša Gligo

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Nikša Gligo
Datoteka:Nikša Gligo IHG.jpg
Rođenje 6. travnja 1946.
Split, Hrvatska
Smrt 10. veljače 2024.[1]
Prebivalište Zagreb
Polje humanističke znanosti i muzikologija
Institucija Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu
Alma mater Sveučilišta u Zagrebu i Ljubljani
Akademski mentor prof. dr. Andrej Rijavec
Poznat po glazba 20. stoljeća
Istaknute nagrade Nagrada Josip Andreis, Orden viteza u redu umjetnosti i književnosti francuskoga Ministarstva kulture, diskografska nagrada Porin, odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića
Porin za životno djelo

Nikša Gligo (Split, 6. travnja 1946.10. veljače 2024.), hrvatski muzikolog, glazbeni kritičar, skladatelj, glazbeni teoretičar i akademik. Ostvario je golem utjecaj na percepciju avangarde u Hrvata.[1]

Životopis

Akademik Nikša Gligo u rodnom je Splitu 1964. maturirao na Klasičnoj gimnaziji Natko Nodilo i na Glazbenoj školi Josip Hatze. 1969. je diplomirao komparativnu književnost te engleski jezik i književnost na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 1973. muzikologiju na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. Magistrirao je 1981. na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, a doktorirao 1984. na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. Usavršavao se na sveučilištima u Kölnu, Salzburgu, Berlinu, Freiburgu i u SAD-u.

Od 1969. do 1986. bio je upravitelj Muzičkog salona Studentskoga centra Sveučilišta u Zagrebu, a od 1986. radi kao docent na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 2003. izabran u trajno zvanje redovitoga profesora. 1985/86. bio je gostujući profesor na Sveučilištu Albert Ludwig u Freiburgu. Od 1998. je gostujući profesor na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije Sveučilišta u Sarajevu. Od 1996. do 2001. predavao je na poslijediplomskome studiju informacijskih znanosti na Fakultetu organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu u Varaždinu, a od 2005. predaje na poslijediplomskome studiju na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci.

Član je Hrvatskoga muzikološkog društva, Hrvatskoga društva skladatelja, Međunarodnoga udruženja za semiotičke studije (IASS/AIS) te počasni član Hrvatskoga društva glazbenih teoretičara. Od svibnja 2006. redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti,[2] a u kolovozu 2014. izabran je i za člana Akademije Europe (lat. Academia Europaea; engl. The Academy of Europe).[3][4] Bio je direktorom najvažnijeg glazbenog festivala u Hrvatskoj i okružju, Muzičkog biennala u Zagrebu.[1]

Znanstveno djelovanje

Akademik Nikša Gligo je stručnjak za glazbu 20. stoljeća, posebice suvremenu hrvatsku glazbu, a predmet njegova znanstvenog interesa često su estetika i semiotika glazbe te glazbeno nazivlje. Autor je pet knjiga: Vrijeme glazbe (1977.), Varijacije razvojnog kontinuiteta: Skladatelj Natko Devčić (1985.), Problemi Nove glazbe 20. stoljeća: Teorijske osnove i kriteriji vrednovanja (1987.), Pojmovni vodič kroz glazbu 20. stoljeća s uputama za pravilnu uporabu pojmova (1996.), Zvuk – znak – glazba. Rasprave oko glazbene semiografije (1999.) te više od stotinu znanstvenih i stručnih studija objavljenih u Hrvatskoj i u svijetu. Prevodi s engleskog, njemačkog i francuskog jezika: s engleskoga je, primjerice, preveo monografiju o Arnoldu Schönbergu Charlesa Rosena (Zagreb, 2003.), a s njemačkoga knjigu Glazba 20. stoljeća Hermanna Danusera (Zagreb, 2007.). Bio je član uredništva časopisa Arti musices (1992.-96.), član je uredništva The International Review of the Aesthetics and Sociology of Music (od 1992.), sarajevskoga časopisa Muzika (od 1992.) i izdavačkoga savjeta časopisa MusikTexte iz Kölna (od 1993.). Od 1998. suradnik je u glazbenoj enciklopediji Musik in Geschichte und Gegenwart (Kassel, Njemačka).[2]

Nagrade i priznanja

  • 1969. – Nagrada SKOJ-a za glazbenu kritiku.
  • 1985. – Nagrada Josip Andreis Društva skladatelja Hrvatske za knjigu Varijacije razvojnog kontinuiteta: Skladatelj Natko Devčić.
  • 1987. – Nagrada Josip Andreis Društva skladatelja Hrvatske za knjigu Problemi Nove glazbe 20. stoljeća: Teorijske osnove i kriteriji vrednovanja.
  • 1992. – Orden viteza u redu umjetnosti i književnosti francuskoga Ministarstva kulture.
  • 1994. – Hrvatska diskografska nagrada Porin za komentar uz CD Zagreb 900.
  • 1997. – Godišnja Državna nagrada za znanost (područje: humanističke znanosti) za Pojmovni vodič kroz glazbu 20. stoljeća s uputama za pravilnu uporabu pojmova.
  • 1997. – Odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
  • 2000. – Nagrada Josip Juraj Strossmayer Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Zagrebačkog velesajma za humanističke znanosti (za knjigu Zvuk - znak - glazba. Rasprave oko glazbene semiografije).
  • 2000. – Nagrada Josip Andreis Hrvatskog društva skladatelja za knjigu Zvuk - znak - glazba. Rasprave oko glazbene semiografije.
  • 2006. – Plaketa Muzičke akademije u Sarajevu za uspješan doprinos razvoju Muzičke akademije, muzičke umjetnosti, nauke i pedagogije u Bosni i Hercegovini (povodom 50 godina Muzičke akademije u Sarajevu).
  • 2006. – Počasni član Hrvatskoga društva glazbenih teoretičara.
  • 2015. – Diskografska nagrada Porin za životno djelo[5]

Izvori

 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (http://info.hazu.hr/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.
Dopusnica nije važeća!
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.



 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Instituta hrvatske glazbe (http://www.ihg.hr/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Institut_hrvatske_glazbe.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske poveznice