Herkulanej – Hrvatska internetska enciklopedija

PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Herkulanej (latinski: Herculaneum) je antički grad u Napuljskome zaljevu koji je stradao kad i Pompeji, Stabiae i Oplontis, od erupcije Vezuva 79. godine.

Dan 22. studenog 1738. godine se smatra za rođendan klasične arheologije jer su tada započela iskapanja Harkulaneja. Voditelj iskopavanja bio je Rocque Joaquin de Alcubierre, a nadgledao ga je markiz Marcelo Venuti koji je boravio u Cortoni gdje je 1732. god. osnovao prvo arheološko društvo, Academia Etrusca. God. 1749. Venuti je napisao prvu knjigu o otkrićima u Herkuleju i Pompejima^[1].

Od kada je otkriven 1981. god., u Herkulaneju su pronađeni ostaci samo 150 ljudi i vjeruje se da je evakuacija izvršena na vrijeme te da se većina stanovnika spasila. Pronađeno je mnogo umjetnina, ali i knjižica s mnogobrojnim tekstovima grčkih filozofa.

Svi dokazi potvrđuju daje Herkulanej bio ekskluzivno obalno odmorište i odiše posve drukčijom atmosferom od Pompeja. Ljudi su tamo dolazili uživati ili pak ponuditi usluge onima koji su na odmoru. Forma je bila važna rimskim posjetiteljima koji su bili lagodni, ali ne i bogati. Primjerice, mnogi stupovi bili su načinjeni od opeke, a onda prilagođeni kako bi nalikovali izdubljenom mramoru pravih stupova u Pompejima^[2]. Svi dućani i kuće koristili su jarko obojene, bogate mozaike i freske kako bi stvorili atmosferu ladanja, a mnogi među njima su preživjeli.

Od 1997. god. nalazi se na UNESCOvom popisu zaštićenih spomenika svjetske baštine.

Skulptura pijanog Satira iz Vile Papyri
Skulptura Hermesa iz Vile Papyri
Zidni mozaik Neptuna i Afrodite u kući br. 22
Ova kuća je znakovita po brojnim mozaicima
Kuće za brodove u kojima je pronađena većina ljudskih ostataka
Skeleti iz kuće brodova
Popločana ulica u Herkulaneju
Zidne slike prvog stila
Mramorni popločani pod

Izvori

↑ Klasična arheologija
↑ Herkulanej na zemljopis.com Preuzeto 12. ožujka 2012.

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Herkulanej.

v • r • u Svjetska baština u Italiji

	Kulturna dobra (49)	Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa²⁾ (2011.) • Raetinska pruga¹⁾ (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina ¹⁾ (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.)

	Prirodna dobra (5)	Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe²⁾ (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio³⁾ (2003.)

	Nematerijalna svjetska baština (7)	Sardinijsko pastoralno pjevanje Canto a tenore (2009.) • Mediteranska prehrana⁵⁾ (2010.) • Tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište Opera dei Pupi (2008.) • Tradicionalna izrada violina u Cremoni (2012.) • Napuljski Pizzaiuolo (2017.) • Proslave procesija velikih struktura na ramenima (2013.) • Tradicionalni račvasti uzgoj loze zajednice na otoku Pantelleria (2014.)

¹⁾ Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana ²⁾ Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1] ³⁾ Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske ⁴⁾ Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja ⁵⁾ Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala