Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Âşıklık

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – nematerijalna svjetska baština

Âşıklık (hrvatski izg. ašiklik, turski za „ljubovanje” u značenju „trubadurstva”) je trubadurska pjesma koju izvodi mistični trubadur (turski: aşık, azerski: aşıq, perzijski: عاشیق‎, armenski: Աշուղ, gruzijski: აშუღი, grčki: ασίκης; iz arapskog: ašik عاشق, što znači „ljubav”), obično uz pratnju dugovrate lutnje (saza).

Odjeven u tradicionalne nošnje, âşık je zamijenio turkijskog ozana koji su opjevavali najranije turkijske pohode prateći vladare još od vremena Atile[1]. Danas su česti izvođač na svadbama, u kavanama i tijekom javnih festivala svih vrsta. Posebice na vjenčanjima, âşık se smatra za instruktora i vodiča čija tradicija crpi i obogaćuje tursku književnu kulturu i svakodnevni život zajednica diljem zemlje. Âşık u snu biva pozvan da poduzme dugo naukovanje u umjetnosti sviranja gudačkih i udaračkih glazbala, pjevanju, pripovijedanju i snalažljivosti koje čine srce poziva. Kako ašici putuju između zajednica, oni pomažu u širenju kulturnih vrijednosti i ideja, ali i olakšavaju socijalni dijalog kroz tematsku poeziju i društvenu i političku satiru. Zbog toga je ovaj običaj upisan na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2009. godine[2].

Pjesme koje izvode su najčešće o ljubavi, zapisane u rimovanom silabičkom metru i na kraju s katrenom (četverostihom) u kojem âşık izgovori mâhlas, svoj ​​pseudonim. Njihovi improvizirani nastupi mogu također uključivati zagonetke, narodne bajke, verbalne duele duhovitost i kreativnost s drugim âşıcima, ali i stihove koji se pjevaju dok trubadur drži iglu u ustima koja ga prisiljava da recitira pjesme izbjegavajući zvukove B, P, V, M i F[2].

Izvori

  1. Studies on the Soviet Union - 1971, Volume 11 - str. 71.
  2. 2,0 2,1 Âşıklık (minstrelsy) tradition na UNESCO-vim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 4. rujna 2014.

Vanjske poveznice