Sarsenterska biskupija
Sarsenterska biskupija (Ecclesia Sarsenterensis) je ranokršćanska biskupija na području nekadašnje rimske Dalmacije, na teritoriji današnje Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
Istraživanja su pokazala da se na području nekadašnje rimske Dalmacije do održavanja Salonitanskog metropolitanskog sinoda 530. g. nalazilo devet ranokršćanskih dijeceza: Salonitanska, Jadertinska, Arbenska, Epitaurska, Skardonitanska, Naronitanska, Bistoenska, Kataritanska te Senienska. Tijekom održavanja sinoda 533. g. utemeljene su još tri: Sarsenterska, Mukuritanska i Ludroenska.
Za biskupa Sarsenterske biskupije je izabran svećenik Paulin (in Sarsentero Paulinum Presbiterum), koji je, kao već posvećeni biskup, također supotpisao akte ovoga sabora. Saborski su oci istom prilikom odredili i granice njegove jurisdikcije, Ovom su se biskupijom bavili brojni autori, najčešće u okviru drugih pitanja kasnoantičke, odnosno ranosrednjovjekovne povijesti. Za središte su smatrali Aržano, oko Konjica, Mostara (Žitomislići, Potoci, Cim), kod Imotskog.
U najnovije se vrijeme došlo do spoznaje da se sjedište sarsenterskog biskupa treba tražiti na stolačkom području a njegova biskupija u istočnoj Hercegovini i na sjeverozapadnom dijelu Dubrovačkog primorja. Ako je suditi po tragovima ranokršćanskih sakralnih objekata sa šireg stolačkog područja, jasno je da je rano kršćanstvo na stolačkom području cvalo. To je i bio preduvjet za uspostavu novih biskupija. U široj regiji donje Neretve samo su Narona i antičko naselje iz Stoca (Diluntum)imali odlike urbanog naselja. U skladu s crkvenom praksom kasnoantičkog doba koja nije dopuštala osnivanje biskupija osim u mjestima koja nisu narušavala dostojanstvo biskupâ, najlogičnije je i središte Sarsenterske biskupije dovesti u svezu s antičkim naseljem u Stocu. [1]
Sarsenterska biskupija, tijekom Avarske najezde, preseljenjem njenog biskupa u stonsku župu ( parochia Stantino) postaje Stonskom, odnosno Zahumskom biskupijom, ime dobivši po kneževini u čijem se sastavu našla. Zajedno s preživjelim segmentima Naronitanske biskupije, najzaslužnija je za kristijanizaciju zahumskih prostora u nadolazećim vremenima.
Godine 2009. obnovnjena je kao naslovna biskupija, a trenutni je naslovni biskup Petar Rajič, apostolski nuncij u Latviji, Estoniji i Litvi.[2]
Izvori[uredi]
- Radoslav Dodig - Ante Škegro, Akti crkvenih sinoda održanih 530. i 533. u Saloni, Povijesni prilozi, 35 (2008.) 18:
- Ante Škegro, Bestoenska biskupija u svjetlu dosadašnjih istraživanja, Zbornik o Pavlu Anđeliću, Sarajevo 2008, 111-141;
- Ante Škegro NOVE SPOZNAJE O NEKIM RANOKRŠĆANSKIM DIJECEZAMA NA ISTOČNOJADRANSKIM PROSTORIMA
- ↑ Najstarija crkvena organizacija)
- ↑ [http://www.gcatholic.org/dioceses/former/t2087.htm "Titular Episcopal See of Sarsenterum"]. http://www.gcatholic.org/dioceses/former/t2087.htm Pristupljeno 13. srpnja 2020.
Vanjske poveznice[uredi]
- (eng.) Sarsenterensis, Catholic Hierarchy
| |||||||||||
| |||||||||||||||||||||||