Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Kromosom 13 (čovjek)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 347858 od 26. studeni 2021. u 02:57 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite journal +{{Citiranje časopisa))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skica kromosoma 13 s obilježenim genskim lokusima.

Kromosom 13 u kariotipu čovjeka je autosomni kromosom, trinaesti po redu po dimenzijama i broju nukleotida. Prema položaju centromere pripada akrocentričnim kromosomima. Sastoji se od 114 milijuna nukleotida što predstavlja oko 3,5-4 % od ukupne količine DNK u stanici.

Potvrđeno je da kromosom 13 sadrži preko 450 gena, ali se pretpostavlja da ih ima oko 700[1].

Broj polimorfizama jednog nukleotida (eng. Single Nucleotide Polymorphism - SNP) je gotovo 400 000.

Geni kromosoma 13

Neki od važnijih gena kromosoma 13 jesu[2]:

  • ATP7B: ATPaza, Cu++ transporter, beta polipeptid (Wilsonova bolest)
  • BRCA2: gen asociran s rakom dojeke 2
  • CARKD
  • EDNRB: receptor endothelina tip B
  • GJB2: gap junction protein, beta 2, 26kDa (coneksin 26)
  • GJB6: gap junction protein, beta 6 (coneksin 30)
  • HTR2A: 5-HT2A receptor
  • PCCA: propionil koenzim A karbksilaza, polipeptid alfa
  • RB1
  • FLT1
  • SLITRK
  • SOX21: transkripcijski faktor SOX-21

Bolesti vezane za kromosom 13

Poznat je sadržaj i raspored gena kromosoma 13 čije mutacije izazivaju niz nasljednih bolesti. Najvažnije bolesti vezane za mutacije na kromosomu 13 jesu[3]:

Kromosomske anomalije

Trisomija kromosoma 13 se u ljudskoj populaciji javlja s učestalošću od 1:12000 novorođenčadi. Najčešći je uzrok ove trisomije neodvajanje kromozoma u mejozi.

Fenotipski se manifestira kao Patauov sindrom. Kliničku sliku ovog sindroma definiraju višestruke anomalije u razvoju:

Životna prognoza je loša pa većina djece umire u prvim mjesecima života, a samo 10% preživi prvu godinu.

Delecija dugog kraka kromosoma 13 odlikuje se:

Literatura

  1. (engl.) Dunham A et al (2004.). "The DNA sequence and analysis of human chromosome 13". Nature svezak 428 (broj 6982): str. 522.-528.. PMID 15057823 
  2. (engl.) Geni kromosoma 13 na Genetics home reference, pristupljeno 23. srpnja 2013.
  3. (engl.) Genetics home reference - bolesti vezane za kromosom 13, pristupljeno 23. srpnja 2013.