Frank Gehry

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 280065 od 1. studenoga 2021. u 22:54 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (no summary specified)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir likovni umjetnik

Frank Owen Gehry, rođen kao Ephraim Owen Goldberg (Toronto, Kanada, 28. veljače 1929.-) kanadsko-američki arhitekt, dobitnik Pritzkerove nagrade. Poznat je po zgradama s velikim oblinama, često prekrivenim sjajnim metalima, od kojih su mnoge su postale turističke atrakcije.

Muzej Guggenheim u Bilbau iz 1997. god. je najpoznatije djelo Franka Gehryja koje označava prekretnicu suvremene arhitekture, ali i Gehryjeve karijere jer je tek poslije ovog djela počeo dobivati velike projekte, nakon duge karijeri priznatih projekata „na papiru”.

Životopis

Frank Gehry je rođen u Torontu, u roditelja koji su bili poljski Židovi[1]. Kao dijete bio je kreativan, a njegovu je kreativnost poticala baka Caplan s kojom je izrađivao razne predmete od komadića drveta[2]. Godine 1947. seli se u Kaliforniju gdje radi kao vozač kamiona.

Kuća Gehry, Santa Monica, Kalifornija (1971.-78.)

Godine 1951. završio je studij arhitekture na University of Southern California God. 1952. oženio je Anitu Snyder, koja mu je savjetovala da promijeni ime. Zajedno imaju dvije kćerke, a razveli su se 1966. god.

Od 1956. do 1957. godine studirao je urbanizam na „Graduate School of Design“ na Harvardskom sveučilištu. Potom je dvije godine radio u uredu Welton Becket & Associates u Los Angelesu (1957.-58.), a zatim kod arhitekta Victora Gruena. God. 1961. god. kod Andréa Remonda u Parizu.

Muzej dizajna Vitra, Weil am Rhein, Njemačka (1989.)

Godine 1962. osnovao je svoju tvrtku Frank O. Gehry Associates u Los Angelesu. Njegovi prvi projekti su bili trgovački centri i slična trgovačka zdanja. Tijekom 1970-ih ostvario je suradnju sa suvremenim umjetnicima iz Los Angelesa, koji su snažno utjecali na njegov stil. Prva građevina u njegovom eksperimentalnom stilu bila je njegova osobna kuća u Santa Monici 1979. godine, Kuća Gehry, koju je izgradio za svoju novu obitelj nakon druge ženidbe 1975. god. U njoj još uvijek živi sa svojom ženom, Panamkom Bertom Isabelom Aguilera, s kojom ima dva sina.

Muzej umjetnosti Frederick Weisman, Minneapolis, Minnesota (1993.)

Od 1967.-69. god. je bio gostujući predavač na Kalifornijskom sveučilištu, a 1972. je postao profesor-asistent na Sveučilištu južne Kalifornije, da bi 1974. god. je postao članom Američkog instituta arhitekata (AIA). Od 1979. god. se udružio s arhitektom Kruegerom, s kojim je osnovao ured Gehry & Krueger Inc. i postao je gostujući predavač na Harvardskom postdiplomskom studiju dizajna. Nakon uspjeha na Venecijanskom bienalu 1980., 1987. je postao članom Američke akademije umjetnosti, a 1988. god. profesorom na Sveučilištu Yale.

Plešuća kuća u Pragu (1992.-96.) je zajedničko djelo Gehryja i Vlade Milunića

God. 2006. Sydney Pollack, Gehryjev dugogodišnji prijatelj, snimio je dokumentarac „Skice Franka Gehryja” o životu slavnog arhitekta. U filmu su prikazane brojne Gehryjeve građevine, te intervjui s mnogim slavnim osobama kao što su: Bob Geldof, Dennis Hopper, Charles Jencks, Philip Johnson, Robert Rauschenberg, Edward Ruscha, Julian Schnabel i dr.

Danas uživa status „arhitektonske zvijezde”, premda sam Gehry odbija taj populistički pojam, i jedan je od najpoznatijih, ako ne najpoznatiji arhitekt na svijetu. Također uživa velik financijski uspjeh, usprkos činjenici da su njegovi projekti iznimno skupi i često su znali premašiti inicijalni proračun (poput Koncertne dvorane Walt Disney koja je koštala 174 milijuna $ više, što je dovelo do izvansudske pogodbe[3]).

Od 2011. god. je profesor na Sveučilištu južne Kalifornije (USC) i trenutno se u svijetu gradi više od 20 njegovih projekata.

Djela

Od 1969.-73. god. Gehry je izradio seriju namještaja od valovitog kartona za pakiranje, otkrivši da ga presavijanje nekoliko puta u različitim pravcima čini jako dugotrajnim[4]. Ovaj namještaj, koji je on nazvao Easy Edges („Laki rubovi”), je donekle bio zaslužan za njegovu slavu koju je stekao kao arhitekt 1970-ih. U to vrijeme je eksperimentirajući na svojoj kući (Kuća Gehry) s „jeftinim materijalima” poput žice, šperploča i valovitih limova oblikovao svoj dekonstruktivistički stil oblikovanja arhitektonskih konstrukcija u neobičnim kiparskim formama.

Naposlijetku je Gehry prešao na kombinaciju snažnih zavojitih formi s masivinim dekonstruktivističkim volumenima. Takve građevine izgledaju kao da eksplodiraju, tope se ili daju utisak izobličenosti[5]. Njegove, obično velike građevine od betona i čelika su oblikovane s posebnom pozornošću na kretanje ljudi kroz nju i kulturni kontekst njezina smještaja.

Kronološki popis značajnijih djela

Izvori

  1. http://isurvived.org/InTheNews/JewishMuseum-Poland.html
  2. http://www.salon.com/people/bc/1999/10/05/gehry/index.html
  3. Patricia Mackay i Richard Pilbrow, Walt Disney Concert Hall: The Backstage Story, Entertainment Technology Press, 2003., Cambridge ISBN 1-904031-23-4
  4. Wiggle' chair by Frank Gehry, 1969 - 1972 (engl.) Preuzeto 16. siječnja 2013.
  5. Kratka biografija (engl.) Preuzeto 16. siječnja 2013.