Herzog & de Meuron
| Herzog & de Meuron | |
| high-tech arhitektura | |
|---|---|
| Nacionalnost | švicarsko |
| Vrsta umjetnosti | arhitektura |
| Praksa | Basel, Švicarska Hamburg, Njemačka New York, SAD Sveučilište Harvard ETH Zürich |
| Poznata djela | Tate Modern St. Jakob-Park Allianz Arena Nacionalni stadion u Pekingu |
| Nagrade | Nagrada Schock (1999.) Pritzkerova nagrada (2001.) Nagrada Stirling (2003.) |
Herzog & de Meuron ili Herzog & de Meuron Architekten (BSA/SIA/ETH) ili skr. HdM je slavna švicarska arhitektonska tvrtka sa sjedištem u Baselu koju su osnovali arhitekti Jacques Herzog (rođen 19. travnja 1950.) i Pierre de Meuron (rođen 8. svibnja 1950.), a koji su se upoznali tijekom studija na Švicarskom federalnom tehnološkom institutu (ETH) u Zürichu. Jacques Herzog i Pierre de Meuron su gostujući predavači na Postdiplomskom studiju dizajna Sveučilišta Harvard od 1994., te profesori na ETH Zürichu od 1999. god.
Tvrtka danas ima poslovnice u Londonu, Münchenu, Barceloni, San Franciscu i Tokyju, zapošljava preko 330 ljudi od kojih su pored partnera osnivača, partneri i arhitekti: Christine Binswanger, Harry Gugger (bivši), Robert Hösl, Ascan Mergenthaler i Stefan Marbach. God. 2006., časopis The New York Times ju je prozvao jednom od najcjenjenijih arhitetonskih tvrtki na svijetu[1]
God. 2001., Herzog & de Meuron su osvojili Pritzkerovu nagradu, najprestižniju nagradu za arhitekturu na svijetu, kao prvo partnerstvo-dobitnik među arhitektima pojedincima. U pojašnjenju svoje odluke, članovi žirija su ih okarakterizirali riječima:
Rana djela tvrtke HdM su bila reduktivistička moderna arhitektura u skladu s minimalizmom Donalda Judda, kao što je njihova prva slavna velika građevina, Tate Modern u Londonu, koju su 200. god. izveli potpunom unutrašnim preuređenjem stare zgrade plinare koju su izvana potpuno sačuvali.
Svojim posljednjim projektima kao što su Prada Tokyo, Zrada Forum u Barceloni i Nacionalni stadion u Pekingu (izgrađen za XXIX. Olimpijske igre - Peking 2008.), svjedoče o prilagodljivoj prirodi[1]. U svojim težnjama su napredovali od purističkih jednostavnih formi do kompliciranijih i dinamičnijih oblika u čemu često citiraju konceptualnog umjetnika Josepha Beuysa, s kojim su se često savjetovali i surađivali.
Odabrani projekti
- 1992. - Muzej kolekcije Goetz, Munchen, Njemačka
- 1998. - Sjedište švicarskih željeznica SBB, Basel, Švicarska
- 2001. - St. Jakob-Park, Basel, Švicarska
- 2003. - Prada Aoyama Epicenter, Tokyo, Japan
- 2005. - Allianz Arena, München, Njemačka
- 2005. - Memorijalni muzej M. H. de Young, San Francisco, SAD
- 2005. - Walker Art Center, Minneapolis, Minnesota, SAD
- 2007. - Tenerife Espacio de las Artes, Santa Cruz de Tenerife, Španjolska
- 2008. - CaixaForum, Madrid, Španjolska
- 2009. - Filharmonijska dvorana na Labi, Hamburg, Njemačka (u izgradnji)
- 2012. - Privremeni paviljon Serpentinske galerije, London, UK
-
Muzej kolekcije Goetz, Munchen (1992.) -
Prada Aoyama Epicenter, Tokyo, (2003.) -
Walker Art Center, Minneapolis (2005.) -
Memorijalni muzej M. H. de Young, San Francisco (2005.) -
Filharmonijska dvorana Elbe, Hamburg (u izgradnji, 2015)
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Arthur Lubow, The China Syndrome, The New York Times Magazine, 21. svibnja 2006. (eng.) Preuzeto 6. veljače 2013.
- ↑ Jackie Craven, Master Architects, About.com (eng.) Preuzeto 7. veljače 2013.
Vanjske poveznice
- Herzog & de Meuron, službene stranice (eng.)
- Fotogalerija: Herzog & de Meuron
- Pritzkerova nagrada 2001.
| |||||