Gottfried Böhm
| Gottfried Böhm | |
| ekspresionistička arhitektura postmoderna arhitektura | |
|---|---|
| Gottfried Böhm Gottfried Böhm na otvorenju svoje izložbe u Kolnu 2009. god. | |
| Rođenje | 23. siječnja 1920. Offenbach na Majni, Hessen, Njemačka |
| Smrt | 9. lipnja 2021. Köln |
| Nacionalnost | njemačko |
| Vrsta umjetnosti | arhitektura, kiparstvo |
| Praksa | Tehničko sveučilište u Münchenu (TUM), Ured Cajetana J. B. Baumanna, Ured Böhm |
| Utjecali | Ludwig Mies van der Rohe, Walter Gropius, Cajetan J. B. Baumann |
| Poznata djela | Gospina kapela St. Kolumba (Köln) Hodočasnička crkva u Nevigesu Hans Otto Theater |
| Nagrade | Nagrada Fritz Schumacher (1985.), Pritzkerova nagrada (1986.) |
Gottfried Böhm (Offenbach na Majni, 23. siječnja 1920. – Köln, 9. lipnja 2021.) bio je jedan od najvažnijih njemačkih modernih arhitekata koji je svoj ugled izgradio izrazito plastičnim zgradama od betona, čelika i stakla koje se smatraju „arhitektonskim ikonama 20. stoljeća”[1]; dobitnik Pritzkerove nagrade za arhitekturu (1986.), poznat i kao jedan od prvih autora postmodernizma (postmoderna arhitektura).
Životopis
Rođen je u obitelji arhitekata u Offenbachu u Hessenu. Njegov djed, kao i otac, Dominikus Böhm, su izgradili nekoliko crkava u Njemačkoj. Gottfried je nakon diplome na Tehničkom sveučilištu u Münchenu 1946. god. izučavao kiparstvo na obližnjoj akademiji. Od 1947., do očeve smrti 1955. god., radio je sa svojim ocem. Tijekom toga razdoblja radio je i pod vodstvom Rudolfa Schwarza u Kölnu. od. 1951. radio je šest meseci i u New Yorku. Tijekom putovanja u Ameriku sreo je dvije najveće inspiracije, Mies van der Rohea i Waltera Gropiusa.[2].
Od 1955. god. preuzima očevu tvrtku i gradi mnogo građevina po Nemačkoj, uključujući crkve, muzeje, urede, kuće i apartmane. Smatrali su ga i ekspresionistom i arhitektom post-Bauhausa. On sebe definira kao arhitekta koji spaja prošlost i budućnost, između svijeta ideja i tvarnog svijeta, između zgrada i njihovog okoliša. Njegovi rani projekti su uglavnom od betona, a kasnije više koristi čelik i staklo. U mnogim njegovim projektima primećuje se njegova skrb za urbanizam, poput uređenja vjerskog kompleksa u Kolnu i Praškog trga u Berlinu, te četvrti Lingotto u Turinu. Najpoznatija građevina Gottfried Böhmsa je katedrala u Marijinskom svetišu u Nevigesu.
Od 1968. god. član je Berlinske akademije umjetnosti, a od 1993. god. Zavoda za arhitekturu Akademije umjetnosti[3]. God. 1986. dobio je Pritzkerovu nagradu za arhitekturu, koja se smatra jednim od najprestižnijih svetskih priznanja za arhitekturu.
Böhm je u braku s Elisabeth Böhm, arhitekticom koju je upoznao tijekom studija u Münchenu. Ona mu je također asistirala u nekoliko njegovih projekata, radeći uglavnom na unutarnjem uređenju[4]
Djela
- Crkva Svete Uršule, Hirt, 1954.—56.
- Crkva sv. Marije, Kraljice mira u Nevigesu (1962.) fotografije
- Crkva sv. Ane, Hemern, 1963.
- Hubertsova crkva u Aachenu, 1965.
- Vjerski kompleks (crkva, centar za mlade i knjižnica) u Kölnu (1968.) fotografije
- Glavna zgrada Ureda za statistiku, Düsseldorf, 1972.—75.
- Poslovna zgrada Züblin u Stuttgartu (1985.) fotografija
- Pješački most, Holisheim, 1986—87.
- Gradska vijećnica u Bensbergu (Bergisch Gladbach)
- Zgrada Općine u Rheinbergu
- Restoran u Bad Kreuznachu
- Općinski centar u Bergisch Gladbachu
- Prodavnica Peek + Cloppenburg u Berlinu
- Deutsche Bank u Luxemburgu
- Općinska vijećnica Köln-Kalk, 1992.
- Tržni centar WDR (u suradnji s Elisabeth Böhm i Peterom Böhmom, 1991.–1998.
- Hans Otto Theater u Potsdamu (1999.-2006.)
- Gradska knjižnica u Ulmu, 1998.-2004.
-
Unutrašnjost Svete Uršule, Hirt, 1954.—56. -
Hubertsova crkva u Aachenu, 1965. -
Crkva sv. Ane, Hemern, 1963. -
Pješački most, Holisheim, 1986—87. -
Općinska vijećnica Köln-Kalk, 1992. -
Gradska knjižnica u Ulmu, 1998.-2004.
Izvori
- ↑ Gottfried Böhm, Rocks made of concrete and glass. Izložbeni vodič Muzeja primijenjenih umjetnosti, Köln, 2009.
- ↑ Francis Rambert, Hans Hollein (fra.) Preuzeto 16. svibnja 2013.
- ↑ Stranice Akademije umjetnosti u Berlinu (nje.) Preuzeto 16. svibnja 2013.
- ↑ Hiltrud Kier, Bauten und Projekte in: Kristin Feireiss (Hg.): Elisabeth Böhm: Stadtstrukturen und Bauten, str. 64. (nje.)
Vanjske poveznice
| |||||