Toggle search
Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Ivana Šojat

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
Inačica 241508 od 22. listopad 2021. u 09:18 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Ivana Šojat
Rođenje 1971., Osijek, Hrvatska
Zanimanje književnik, prevoditelj, urednik
Nacionalnost Hrvat
Period pisanja od 2000.
Književne vrste roman, novela, kratka priča, poezija
Portal o životopisima
Ivana Šojat
Ivana Šojat
 Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava)
Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak.

Ivana Šojat (Osijek, 26. veljače 1971.) hrvatska je književnica i prevoditeljica. Autorica je eseja, poezije, kratkih priča, književnih prijevoda, novela i romana, od kojih je roman Unterstadt više puta nagrađivan na književnim natječajima. Odlikovana je za promicanje hrvatske kulture u zemlji i inozemstvu.

Životopis

Mladost i obrazovanje

Ivana Šojat je završila gimnaziju i dvije godine studija matematike i fizike na Pedagoškom fakultetu sveučilišta u Osijeku. U Domovinski rat se uključila u kolovozu 1991. kao dragovoljac, radila kao tajnica i prevoditeljica od 1992. do 1993. u Uredu Ministarstva obrane Hrvatske za odnose s UN-om i Europskom Unijom. Godine 1993. se preselila u Belgiju, gdje je završila studij francuskog. Vratila se u Hrvatsku 2001. i zaposlila u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) u Osijeku. Od 2003. je aktivan član Hrvatskog društva književnika (DHK).[1]Na lokalnim izborima u Republici Hrvatskoj 2017. bila je kandidat Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) za gradonačelnika Osijeka. [2][3]

Književni rad

Ivana šojat piše eseje, poeziju, kratke priče, književne prijevode, novele i romane. Njeni naslovi su nagrađivani više puta na književnim natječajima, odlikovana je za promicanje hrvatske kulture i dobitnik je priznanja Grada Osijeka za književnost. Roman „Unterstadt“ je dramatiziran i režiran za kazališnu predstavu pod istim naslovom u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) u Osijeku. Predstava je 2012. dobila tri nagrade: Nagradu publike za predstavu godine portala Teatar.hr, Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju predstavu u cjelini i Nagradu hrvatskog glumišta za najbolje redateljsko ostvarenje.[4][5] Dijelovi romana „Unterstadt“ su 2015. uprizoreni pod naslovom „Elza hoda kroz zidove“ u Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM).[6]

Ivana Šojat prevodi s francuskoga i engleskoga jezika, a između ostalih, prevela je i knjige Amélie Nothomb, Rolanda Barthesa, Raymonda Carvera, Gaoa Xingjiana, Pat Barker, Nuruddina Faraha, Alice Sebold, Moussa Nabatija, Luca Bessona, Paula Austera i Mathiasa Énarda.

Suradnica je književnih revija: Književna revija (prijevodi: M. Couturier, R. Barthes, Lecarne), Europski glasnik (prijevodi: E. Brogniet, J.-L. Wauthier, Deblue), Mogućnosti, Književna rijeka (poglavlje vlastitog romana “Šamšiel” i poezija, te prijevod poezije belgijskog pjesnika S. Delaivea), Zarez (poezija), Quorum, Kolo, Nova Istra (vlastita poezija), Vijenac, Dubrovnik, Forum, Književna Republika, Poezija, Riječi, The Ugly Tree i Le Fram (vlastita poezija na francuskome jeziku).

Napisala je i zbirku poezije na francuskome jeziku “Saint Espoir” koja još nije objavljena, no čiji su dijelovi objavljeni u belgijskom književnom časopisu Le Fram. Književni i pjesnički krug iz Kraainema (Bruxelles) je 1999. zbirku proglasio najboljom od pristiglih rukopisa.[1]

Djela

  • Roman Ezan, Fraktura Zagreb, 2018.
  • Zbirka poezije Ljudi ne znaju šutjeti, Fraktura Zagreb, 2016.
  • Kratke priče Emet i druge priče, Fraktura Zagreb, 2016.
  • Roman Jom Kipur, Fraktura Zagreb, 2014.
  • Roman Ničiji sinovi, Fraktura Zagreb, 2012.
  • Novele Ruke Azazelove, Fraktura Zagreb, 2011.
  • Roman Unterstadt, Fraktura Zagreb, 2009.
  • Novele Mjesečari, Fraktura Zagreb, 2008.
  • Zbirka poezije Sofija plaštevima mete samoću, V.B.Z. Zagreb, 2008.
  • Eseji I past će sve maske, Alfa Zagreb, 2006.
  • Kratke priče Kao pas, DHK Rijeka, 2006.
  • Zbirka poezije Utvare, Solidarnost Zagreb, 2005.
  • Zbirka poezije Uznesenja, Triler i DHK Rijeka, 2003.
  • Roman Šamšiel, Matica hrvatska Osijek, 2002.
  • Zbirka poezije Hiperbole, Hrašće Drenovci, 2000.
  • Štajga ili put u maglu (2021.), roman [7][8][9]
  • Zmajevi koji ne lete (2020.), roman
  • Oblak čvoraka (2021.), roman

Nagrade i priznanja

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 Šojat, Ivana životopis DHK
  2. ↑ Šojat, Ivana vijest Večernji list
  3. ↑ Šojat, Vijest Glas Slavonije
  4. ↑ HNK Osijek Unterstadt predstava
  5. ↑ Novosti Večernji list, Unterstadt nagrada
  6. ↑ Vijest hrt.hr Elza premijera
  7. ↑ Ivana Šojat, Štajga ili put u maglu, Fraktura, Zaprešić, 2021., ISBN 9789533583600
  8. ↑ Mateja Vukmir,“ŠTAJGA ILI PUT KROZ MAGLU” (I. ŠOJAT): HEJ, ČOVJEČE, U ŠTO SI SE PRETVORIO?, ziher.hr, objavljeno 19. travnja 2021., pristupljeno 22. travnja 2021.
  9. ↑ Aneta Pšihistal, Vinkovci: Predstavljen roman Ivane Šojat “Štajga ili put u maglu”, novosti.hr, objavljeno i pristupljeno 22. travnja 2021.
  10. ↑ Književna nagrada Ksaver Šandor Gjalski, 2010.
  11. ↑ Književna nagrada Fran Galović, 2010.
  12. ↑ Književna nagrada Josip i Ivan Kozarac, 2010.
  13. ↑ Književna nagrada Vladimir Nazor, 2009.
  14. ↑ Kniževna nagrada Blaženi Ivan Merz, 2005.
  15. ↑ Plaketa za uspješno književno djelo, Kozarčevi dani, 2002.
  16. ↑ Danica hrvatska medalja, Glas Slavonije, 2016.
  17. ↑ Danica hrvatska medalja, Poslovni portal, 2016.
  18. ↑ Pečat Grada Osijeka priznanje, 2011.

Vanjske poveznice

Mrežna mjesta
v • r • u
Dobitnici Nagrade Ksaver Šandor Gjalski za književnost

1981.: Ivan Aralica (Put bez sna) • 1983.: Iris Supek (Kraj svijeta počinje kihanjem) • 1983.: Tatjana Arambašin Slišković (Čovjek koji je volio vlakove, čovjek koji je mrzio vlakove i druge priče s tračnica) • 1985.: Irena Vrkljan (Svila, škare) • 1986.: Pavao Pavličić (Trg slobode) • 1987.: Hrvoje Hitrec (Ljubavi na crnom baršunu) • 1988.: Dubravka Ugrešić (Forsiranje romana reke) • 1989.: Nedjeljko Fabrio (Berenikina kosa) • 1990.: Zvonimir Majdak (Krevet) • 1991.: Goran Tribuson (Potonulo groblje) • 1992.: Feđa Šehović (Svi kapetanovi brodolomi) • 1993.: Dalibor Cvitan (Ervin i luđaci) • 1994.: Miljenko Jergović (Sarajevski Marlboro) • 1995.: Pavao Pavličić (Šapudl) • 1996.: Višnja Stahuljak (Sjećanja) • 1997.: Alenka Mirković-Nađ (91,6 Mhz glasom protiv topova) • 1998.: Ratko Cvetnić (Kratki izlet, zapisi iz Domovinskog rata) • 1999.: Goran Tribuson (Trava i korov) • 2000.: Zoran Ferić (Anđeo u ofsajdu) • 2001.: Stjepan Tomaš (Odnekud dolaze sanjari) • 2002.: Nedjeljko Fabrio (Triemeron) • 2003.: Josip Mlakić (Živi i mrtvi) • 2004.: Renato Baretić (Osmi povjerenik) • 2005.: Luko Paljetak (Skroviti vrt) • 2006.: Igor Štiks (Elijahova stolica) • 2007.: Sanja Lovrenčić (U potrazi za Ivanom) • 2008.: Ivo Brešan (Katedrala) • 2009.: Ratko Cvetnić (Polusan) • 2010.: Ivana Šojat Kuči (Unterstadt) • 2011.: Ivan Aralica (Carske kočije) • 2012.: Nikola Đuretić (Almanah smrti i nestajanja) • 2013.: Pavao Pavličić (Muzej revolucije) • 2014.: Julijana Matanović (I na početku i na kraju bijaše kava) • 2015.: Dubravko Jelačić Bužimski (Nezaboravne priče iz kavane Corso) • 2016.: Željko Ivanković (Rat i sjećanje) • 2017.: Kristian Novak (Ciganin, ali najljepši) • 2018.: Jurica Pavičić (Crvena voda) • 2019.: Goran Tribuson (Otac od bronce) • 2020.: Ena Katarina Haler (Nadohvat)

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Ivana_Šojat&oldid=241508"