Toggle menu
243,2 tis.
110
18
645,4 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Pavle Dešpalj

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 21738 od 2. kolovoz 2021. u 05:09 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir skladatelj

Pavle Dešpalj (Blato na Korčuli, 18. lipnja 1934.), hrvatski dirigent, skladatelj i akademik.

Životopis

Studij kompozicije završio je 1960. u razredu Stjepana Šuleka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.[1] Od 1962. do 1967. bio je šef-dirigent Simfonijskog orkestra Radiotelevizije Zagreb, a od 1963. i Komornog orkestra RTZ-a te gost dirigent Zagrebačke filharmonije. Suosnivač je zadarskih Glazbenih večeri u sv. Donatu 1960. godine, a 1966. osnovao je Beogradski kamerni ansambl. Od 1967. godine djeluje u SAD-u, 1970. izabran je za glazbenog ravnatelja i dirigenta Simfonijskog orkestra u Orlandu. Od 1980. do 1985. djeluje kao šef-dirigent Zagrebačke filharmonije te od 1987. kao profesor dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Bio je i glazbeni ravnatelj Dubrovačkog festivala, a od 1988. član HAZU. Od listopada 2014. počasni je šef-dirigent Zagrebačke filharmonije.[2]

Najpoznatija djela:

  • Varijacije za komorni orkestar (1957.)
  • Koncert za violinu i orkestar (1959.)
  • Koncert za altsaksofon i gudače (1963.)
  • Koncert za violončelo i gudače (2001.)

Nagrade i priznanja

  • 1965. – Nagrada Grada Zagreba za izvedbu Ratnog rekvijema Benjamina Brittena (prva izvedba u Hrvatskoj)
  • 1978. – nagrada Savjeta Srednje Floride za znanost i umjetnost za izvanredna umjetnička postignuća
  • 1980. – Nagrada Milka Trnina za osobita umjetnička postignuća u koncertnoj sezoni 1979/80.
  • 1989. – Nagrada Josip Štolcer Slavenski za izvedbu djela domaćih skladatelja
  • 1992. – Nagrada Vladimir Nazor (godišnja nagrada za 1991. godinu)
  • 1993. – Nagrada Orlando za koncert na Dubrovačkim ljetnim igrama
  • 1994. – priznanje Ministrastva kulture RH za izvedbu 8. simfonije Gustava Mahlera (prva izvedba u Hrvatskoj)
  • 1996. – odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića
  • 1997. – diskografska nagrada Porin za izvedbu 8. simfonije Gustava Mahlera
  • 1999. – Nagrada Ivan Lukačić za izvedbu Prijenosa sv. Dujma Julija Bajamontija
  • 2002. – diskografska nagrada Porin za skladbu Čežnja
  • 2003. – nagrada Ministarstva kulture RH (za 2002.) za Koncert za violončelo i gudače
  • 2004. – priznanje Zlatno zvono HDGU povodom 75. rođendana
  • 2005. – Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo
  • 2005. – Nagrada Judita za izvedbu Prijenosa sv. Dujma Julija Bajamontija
  • 2005. – diskografska nagrada Porin za Koncert za violončelo i gudače
  • 2005. – diskografska nagrada Porin za izvedbu Koncerta za violončelo i gudače
  • 2006. – nagrada Grada Zadra za životno djelo
  • 2009. – diskografska nagrada Porin za najbolji album klasične glazbe (»Boris Papandopulo«)
  • 2010. – nagrada Porin za životno djelo
  • 2012. – Nagrada Lovro pl. Matačić za životno djelo
  • 2014. – Povelja Zagrebačke filharmonije za iznimna dostignuća i izvrsnost (titula počasnoga šefa-dirigenta)[2]

Vidi još

Izvori

Vanjske poveznice