Julije Bajamonti

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Julije Bajamonti
Julije Bajamonti
Životopisni podatci
Datum rođenja 4. kolovoza 1744.
Datum smrti 12. prosinca 1800.
Djelo
Poznatija djela La traslazione di San Doimo
Passio del Venerdi Santo
Magnificat
Salve Regina
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Julije Bajamonti (tal. Giulio Bajamonti) (Split, 4. kolovoza 1744. - Split, 12. prosinca 1800.), hrvatski liječnik, matematičar, književnik, sakupljač narodnih pjesama, skladatelj, glazbeni teoretičar, polihistor, filozof i enciklopedist.

Životopis

Obitelj i obrazovanje

Julije Bajamonti rodio se u splitskoj građanskoj obitelji koja se doselila iz Poreča 1704. godine.[1] Osnovno obrazovanje stekao je u splitskom sjemeništu, nakon čega je studirao medicinu u Padovi gdje je i doktorirao. Po završetku studija radio je kao liječnik u Hvaru i Splitu.[2] Oženio se pučankom, zbog čega su ga se roditelji odrekli, pa je neko vrijeme živio i službovao u Kotoru. Imao je sina Emila i kćer Helenu. Nakon povratka iz Kotora djelovao je kao orguljaš i zborovođa u katedrali, a kasnije je nastavio liječničku praksu.[3] Bio je prijatelj Ruđera Boškovića i veoma cijenjen u Dubrovniku.

Intelektualni rad

Bio je veoma svestran znanstvenik, liberalnog usmjerenja (volterijanac), a zbog svojeg je kritičkog odnosa prema feudalnom društvu i konzervativnoj Crkvi, bio izložen kritikama šireg građanstva Splita.[4] Pisao je medicinske, povijesne, arheološke, etnološke, lingvističke, filozofske, prirodoznanstvene, nautičke, ekonomske i agronomske tekstove, a bavio se i fizikom, kemijom i astronomijom. Prikupljao je narodne pjesme i napjeve, kao i građu za povijest Dalmacije i Splita u 16. i 17. stoljeću, kao i za enciklopedijski i glazbeni rječnik. Napisao je oko 150 skladbi, među kojima se ističu simfonije Svečana glorija, Passio nelle domenica delle Palme, Rekvijem (napisao ga je za svog prijatelja Ruđera Boškovića) i oratorij La traslazione di San Doimo. Napisao je djelo o povijesti Splita te knjigu o kugi u Dalmaciji u kojoj je iznio čitav niz podataka o zdravstvenim prilikama u Dalmaciji u 18. stoljeću.[5] Bio je jedan od najistaknutijih članova splitske Gospodarske akademije.

Nacionalni identitet

U vrijeme pada Mletačke Republike 1797. godine zalagao se za pripojenje Dalmacije sjevernoj Hrvatskoj. Godine 1797. izlagao je u govoru da je Austrija nasljednica stare hrvatske države, a u vezi ujedinjenja sastajao se i s fra. Andrijom Dorotićem, najznačajnijim agitatorom za sjedinjenje s Hrvatskom. Smatrao se ilirskim (hrvatskim) domoljubom i iznimno se zanimao za hrvatski jezik, narodne običaje i predaju.

Zanimljivosti

Julije Bajamonti je bio Fortisov prijatelj i pratilac na putovanjima po Dalmaciji. Davao mu je dragocjene podatke o povijesti, običajima, narodnim vjerovanjima i životu stanovnika Dalmacije.[6]

Djela

  • Storia della citta di Spalato (Povijesni zapisi grada Splita; objavljeni 1975.)
  • Bajamonti, Giulio (1786). Storia della peste que regnò in Dalmazia negli anni 1783-1784. Venezia: Vincenzio Formaleoni. http://books.google.ca/books?id=pIZNAAAAcAAJ&pg=PP7#v=onepage Pristupljeno 11. ožujka 2012. 
  • O moralu
  • O čovjeku
  • O gradskoj gluposti
  • O nacionalnom ponosu
  • Se al medico disconvenga la poesia e la musica, in: Nuovo giornale enciclopedico d’Italia (Venezia: Luglio, 1796.), 93-120 (hrvatski prijevod Liječnik i glazba, u: Julije Bajamonti, Zapisi o gradu Splitu (Split, 1975.), 309-321
  • Muzički rječnik (Ms., ca. 1788)
  • Bajamonti, Giulio (1789). Elogio del Padre Ruggiero Giuseppe Boscovich. Ragusa 

Skladbe

  • Passio nella domenica delle Palme za četveroglasni zbor i gudački orkestar (1768. Split)
  • La traslazione di San Doimo, Componimento drammatico ossia oratorio (Bajamonti) za sopran, zbor i orkestar (1770. Split)
  • Passio del Venerdi Santo za četveroglasni zbor i gudački orkestar (1782. Split)
  • Requiem per le solenni essequie decretate dal Senato di Ragusa a suffragio dell’anima dell’imortale ab. Boschovich (1787. Dubrovnik)
  • 54 moteta, među kojima Coelo tonante za bariton i gudački kvartet
  • 17 misa: 4 za dva glasa (G, G, B, c), 11 za tri glasa (3 G, 2 F, 2 B, Es, a, c), 2 za četiri glasa (A, B)
  • 8 skladba na tekst "Tantum ergo"
  • 2 skladbe na tekst "Stabat Mater"
  • 3 skladbe na tekst "Te Deum"
  • Magnificat
  • Simfonija u C-duru za 2 violine, violu, fagot, 2 oboe i 2 roga
  • Allegro za flautu solo
  • Sonata u C-duru za orgulje (1776.)
  • Sonata u F-duru za orgulje
  • Sonata u B-duru za orgulje
  • 5 gudačkih kvarteta
  • Salve Regina za sopran solo, dvije violine, violoncello i basso continuo.

Bilješke

  1. Kečkemet, D., Ante Bajamonti i Split, str. 31.
  2. Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga druga, str. 357.
  3. Opća enciklopedija, sv. I.
  4. Kečkemet, D., Prošlost Splita, str. 83.
  5. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga, sv. II.
  6. Fortis, A, Put po Dalmaciji, str. 173.

Literatura

Vanjske poveznice