Zapadni Kavkaz

PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Zapadni Kavkaz (ruski: Западный Кавказ) zapadni dio planinskog vijenca Kavkaza, od Crnog mora do planine Elbrus (na slici desno) u Rusiji. Kako je to jedini veliki planinski vijenac u Europi koji nije pretrpio značajne promjene ljudskim djelovanjem, zbog čega je još 1978. godine upisan je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.

Na najzapadnijem dijelu zaštićenog područja od 298.903 ha, od ljetovališta Soči, nalazi se Kavkaški nacionalni park biosfere (Кавказский государственный природный биосферный заповедник) koji je osnovan još 1924. godine u pokrajinama Krasnodarski kraj, Adigeja i Karačajevo-Čerkezija (247.000 ha).

Jezero Kardivač s planine Kuteheku

Ovo područje je bilo naseljeno prije 500.000 godina o čemu svjedoči više od 150 lokaliteta u kojima su pronađeni ljudski ostaci (između ostalog i neandertalaca). No, ipak je ovaj krajolik ostao nepromijenjen ljudskim djelovanjem; sve do nedavno. Danas se tu javljaju posljedice sječe drveća, ispaše stoke (oko 200 farmera živi u tampon zoni), lova, rekreacija i turizma. Oko 40-50.000 turista posjeti rezervat bisfere svake godine (1997.)^[1].

Odlike

Poštanska marka s prikazom Zapadnog Kavkaza iz 2006.

Rezervat biosfere čine uglavnom malena područja nizina, ledenjačkih vrhova (oko 60) i preko 130 jezera koji čine oko 80% tipičnog krajolika Kavkaza. Visina se proteže od 250 do 3,360 metara, što je visina najvišeg vrha, Akaragvarta. Rijeke sa sjeverne strane su Bolšaja Laba i Belaja, koje utječu u Kuban, dok su na južnoj strani rijeke kraće i ulijevaju se u Crno more. Tu su i brojni slapovi do 250 metara visine.

U rezervatu obitava rijetka, oko 85 metra visoka, Nordijska jela (Abies nordmanniana), za koju se vjeruje da je najviša vrsta drveta u Europi, ali i Engleska tisa (Taxus baccata), bukva (Fagus orientalis), kesten (Castanea sativa), smreka (Picea orientalis), Iberski hrast (Quercus iberica), Kavkaška lipa (Tilia caucasia) i Europska zelenika (Buxus sempervirens). Zapravo petina biljnih vrsta na ovom području su endemske vrste.

Fauna je također bogata, uključujući rijetke vrste kao što su: leopard (Panthera pardus ciscaucasica), smeđi medvjed (Ursus arctos), ris (Felis lynx) i Kavkaški jelen (Cervus elaphus moral). Ovo područje je posljednje utočište Kavkaškog bizona (Bison bonasus caucasicus) od kojih su posljednji primjerak ubili krivolovci 1927. godine. Danas su preživjeli samo potomci bizona koji je bio u zoološkom vrtu u Njemačkoj, ali su oni nastali križanjem s podvrstom Bison bonasus bonasus^[2].

Planina Markot iznad Sočija
Slap Orekovski u NP Soči
Planina Belalakaja
Zapadni Kavkaz iz Krasnaja Poljana
Ubijeni Kavkaški bizon 1889. godine

Izvori

↑ KAVKAZSKIY, Opis zaštićene svjetske baštine (engl.)
↑ Z. Puzek i dr., European Bison Bison bonasus: Current state of the species and an action plan for its conservation, 2002., Institut za istrađivanje sisara poljske akademije znanosti, Bialowieza.

Кавказский заповедник. In Заповедники СССР. Заповедники Кавказа. Moskva: Мысль, 1990. str. 69.-100. ISBN 5244004328

Vanjske poveznice

Zapadni Kavkaz na Nacionalna svjetska baština
Ruski kavkaški nacionalni park (rus.)
Caucasian Reserve Website (engl.)

[1] KAVKAZSKIY, Opis zaštićene svjetske baštine (engl.)

[2] Z. Puzek i dr., European Bison Bison bonasus: Current state of the species and an action plan for its conservation, 2002., Institut za istrađivanje sisara poljske akademije znanosti, Bialowieza.

[1]

[2]