- PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština
Cinque Terre (tal. za "Pet zemalja") je naziv za pet naselja u ligurskom priobalju Italije: Monterosso al Mare, Vernazza, Corniglia, Manarola i Riomaggiore. Jedno je od najslikovitijih i najpoznatijih mediteranskih priobalnih područja poznato po svojoj ljepoti i vrlo popularna turistička destinacija. Obala, pet sela i okolna brda su dio Nacionalnog parka Cinque Terre (Parco Nazionale delle Cinque Terre) koji je od 1997. god. UNESCO-va svjetska baština.
Pogled na Nacionalni park Cinque Terre s gradićem Riomaggiore
Povijest i odlike
Pet sela Cinque Terre su nastala u kasnom srednjem vijeku, uglavnom u 12. stoljeću kada su okončane saracenske racije s mora.
Počevši od sjevera, prvo je utvrđeno središte Monterossa al Mare, na vrhu brda sv. Kristofora, koji je prvi odigrao važnu ulogu u 7. stoljeću, tijekom provale Langobarda. Nakon što su ga prisvajale različite plemićke obitelji u srednjem vijeku, dospio je u vlasništvo Republike Genove. To je primorski gradić u dolini, a njegove najveće znamenitosti su Crkva svetog Ivana (1244.) sa zvonikom i izvorno izoliranom stražarnicom, ruševine starog dvorca iz 17. stoljeća i kapucinski samostan koji dominira gradom.
Vernazza su 1000. godine osnovali ljudi koji žive na brdu Reggio i ona je postala dio Republike Genove 1276. god. Kuće su građene uz potok Vernazzu i po obroncima stjenovite kosine koja skriva selo od onih koji mu se približavaju morem. Uske ulice idu dolje prema glavnoj ulici koja se otvara u malom trgu koja gleda na more. Ovdje je Crkva sv. Margarete Antiohijske koja je tipičan primjer ligurske gotike.
Corniglia je samo jedno od sela koje nije sagrađeno na obali nego na visokom rtu. Njome dominira Crkva sv. Petra (1334).
Dalje na jugu se nalazi Manarola, malo naselje koje su u 12. stoljeću osnovali ljudi iz planinskog sela Volastra. Njegove kuće su bile dijelom na stjenovitoj kosini iznad mora, a dijelom uz tok potoka Grappa. U njemu se nalazi skupina vjerskih objekata, svi iz 14. stoljeća.
Najjužnije selo je Riomaggiore, još jedno srednjovjekovno naselje. Njegove kuće prate usku liniju doline potoka Maggiore (također danas prekrivenu). Selom dominira Crkva sv. Ivana Krstitelja (1340.) i dvorac čija je gradnja otpočela 1260. god.
Tijekom stoljeća ljudi su pažljivo gradili terase na grbavom i strmom krajoliku, sve do hridi s pogledom na more. Dio njegove čari je izostanak vidljivog "modernog" razvoja. Staze, vlakovi i brodovi povezuju sela kojima se ne može prići izvana automobilima.
God. 1998., talijansko ministarstvo za okoliš je proglasilo zaštitu prirodnog morskog područja Cinque Terre u cilju zaštite prirodnog okoliša i promicanja društveno-ekonomskog razvoj u skladu s prirodnim krajolikom. Sljedeće godine, je uspostavljen za očuvanje ekološke ravnoteže, zaštitu krajolika, i očuvanje antropološke vrijednosti lokacije.
Vanjske poveznice
Svjetska baština u Italiji |
---|
| | Kulturna dobra (49) | Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta ( Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano ( Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci ( Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis ( Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.) | | | Prirodna dobra (5) | | | Nematerijalna svjetska baština (7) | | |
1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana
2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]
3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske
4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja
5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala
|
|