More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Znanstvenik | |||
| ime = Arthur Leonard Schawlow | | ime = Arthur Leonard Schawlow | ||
| slika = Artur Schawlow, Stanford University.jpg | | slika = Artur Schawlow, Stanford University.jpg |
Posljednja izmjena od 7. svibanj 2022. u 20:08
- PREUSMJERI Predložak:Infookvir znanstvenik
Arthur Leonard Schawlow (Mount Vernon, 5. svibnja 1921. – Palo Alto, 28. travnja 1999.), američki fizičar. Studirao fiziku i matematiku na Sveučilištu u Torontu, no s prekidima, zbog ekonomske krize, nedostatka novca i ratnih okolnosti, kada je radio na razvoju mikrovalnih antena za radarske uređaje, doktorirao (1949.). Radio je na Sveučilištu Columbia u New Yorku, s C. H. Townesom bavio se istraživanjima koja su dovela do izuma lasera, radio u Bellovim laboratorijima u Murray Hillu (od 1951. do 1961.), bio profesor fizike na Sveučilištu Stanford (od 1961. do 1996.). Bavio se optičkom i mikrovalnom spektroskopijom, kvantnom elektronikom, nuklearnom rezonancijom i supravodljivošću. Godine 1981. je, s N. Bloembergenom, dobio Nobelovu nagradu za fiziku za doprinos razvoju laserske spektroskopije na osnovi kvantne mehanike. Iste je godine nagrađen i K. M. B. Siegbahn. Po Schawlowu su nazvani američka nagrada za laserska istraživanja (eng. Arthur L. Schawlow Prize in Laser Science) koja se dodjeljuje od 1991. i planetoid (10448 Schawlow). Bio je član Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1970.). [1]
Laserska spektroskopija
![](https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/e5/Vista-xmag.png/18px-Vista-xmag.png)
![](https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/3/32/Libs_Laser-induced_breakdown_spectroscopy.jpg/300px-Libs_Laser-induced_breakdown_spectroscopy.jpg)
Laserska spektroskopija je spektroskopska tehnika u kojoj se kao izvor elektromagnetskoga zračenja koristi laser s kontinuirano promjenljivom valnom duljinom. Prednost je uporabe lasera velika gustoća energije po širini spektralne linije, monokromatičnost emitiranoga zračenja i paralelnost snopa, što spektroskopu s laserom daje velike prednosti pred spektroskopima koji koriste dio spektra izvora bijele svjetlosti. Najvažnije su i najčešće metode laserska spektroskopija zasićenja, laserska polarizacijska spektroskopija i dvofotonska laserska spektroskopija, kod kojih se uklanja Dopplerov učinakt, prisutan kod svih drugih spektroskopskih metoda, pa se dobivaju vrlo uske spektralne linije, s pomoću kojih se može znatno točnije proučavati struktura tvari. Najčešće se koriste takozvani tekućinski laseri, kod kojih je aktivno sredstvo neka otopina organskog ili anorganskoga podrijetla, koji rade kontinuirano u vidljivom dijelu spektra, a potiču se na rad vidljivim i ultraljubičastim zračenjem organsko-ionskoga lasera, ili pak laserski sustavi kod kojih je aktivno sredstvo kristal safira dopiran titanijem (za valne duljine od 700 do 1000 nm).