Kraljevske solane u Arc-et-Senansu: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)
 
Redak 49: Redak 49:


==Bilješke==
==Bilješke==
{{Commonscat|Royal Saltworks of Arc-et-Senans}}
 
{{izvori}}
{{izvori}}


Posljednja izmjena od 29. studeni 2021. u 05:01

  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Kraljevske solane u Arc-et-Senansu (francuski: Saline royale d'Arc-et-Senans) nalaze se u Arc-et-Senansu, pored šume Chaux i oko 35 kilometara od Besançona u francuskom departmanu Doubs.

Kraljevske solane u Arc-et-Senansu
Kraljevske solane u Arc-et-Senansu

Claude-Nicolas Ledoux (1736.-1806.), najutjecajniji pariški arhitekt tog doba, dizajnirao je ovaj rani primjer projekta prosvjetiteljstva u kojemu je arhitektura temeljena na filozofskoj ideji organiziranja zgrada prema geometrijskom planu i hijerarhijskom odnosu. Zbog toga su "Kraljevske solane" upisane na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi 1982. godine.

47°01′59″N 5°46′41″E / 47.033°N 5.778°E / 47.033; 5.778

Povijest[uredi]

U 18. stoljeću sol je bila osnovna namirnica, ali i vrijedna roba koju su masovno koristili za konzerviranje mesa i ribe. Zbog njezina nedostatka, francuska vlada je čak uvela porez na konzumaciju soli (tzv. gabelle[1]). U pokrajini Franche-Comté pronađeni su podzemne naslage soli (halita) i nekoliko solana je otvoreno u okolici (Salins-les-Bains i Montmorot) koje su vadile sol kuhanjem na vatri. Kako su koristile drva iz okolice, uskoro je gubljenjem šuma nastao problem nestašice goriva. Francusko ministarstvo prehrane (Fermiers Généraux) je odlučilo mehanizirati i poboljšati eksploataciju izvora izgradnjom tvornice u šumi Chaux u Val d'Amouru.

Pogled iz zraka na prvi plan kompleksa solana i naselja u Arc-en-Senansu Claudea Nicolasa Ledouxa, objavljen 1804. god.

Dana 20. rujna 1771. godine, Luj XVI. je postavio Claude-Nicolasa Ledouxa za upravitelja solana u pokrajinama Lorraine i Franché-Comté. Na taj način je Ledoux naučio sve o eksploataciji soli i kako napraviti modernu i učinkovitu solanu. Dvije godine kasnije Ledoux je primljen u Kraljevsku akademiju arhitekture,a zbog svoje učinkovitosti kao upravitelja solana postao je i Kraljevskim arhitektom. Bilo je sasvim prirodno da on dizajnira nove Kraljevske solane u Arc-et-Senansu, iako nije dobio takav nalog od kralja.

Kada je Ledoux predstavio svoj grandiozni plan kralju Luju XV. 1774. godine, ovaj ga je odmah odbio. Naime, kako je i sam Ledoux priznao kasnije, njegov plan je predstavljao industrijsku građevinu koja je bila toliko velika da joj nijedna do tada izgrađena nije bila ravna.

Claude Nicolas Ledoux, Plan Kraljevskih solana u Arc-en-Senansu.

Drugi Ledouxov plan, koji je prihvaćen, predstavljao je polukružni kompleks u kojemu je rad organiziran u strogoj hijerarhiji oko savršenog kruga. Iako je Luj XVI. potpisao edikt kojime je naložio izgradnju 29. travnja 1773. godine, izgradnja je započela tek 1775. god. Ledouxov plan je uključivao izgradnju savršenog grada, no taj projekt nije nikada nastavljen zbog Francuske revolucije 1789. godine. Sve što je dovršeno bilo je okruglo dvorište i polukrug zgrada.

Solane su na svom vrhuncu proizvodile 40,000 kvintala soli godišnje (per annum) koji su svi bili izvoženi u Švicarsku. Prozvodnja je obustavljena 1895. godine nakon parnice koju su pokrenuli stanovnici Arc-and-Senansa. Danas, Institut Claude-Nicolas Ledoux vrši restauraciju spomenika i okolne lokacije.

Arhitektura[uredi]

Ulazna zgrada se nalazi na središnjoj točki polukruga i sadrži stražarske odaje sa zatvorom i utvrdom. S lijeve strane, iznutra gledano, nalaze se odaje stolara i radnika, a s desne, predradnika i bačvara. Na svakom sjecištu zrakastih ulica i polukruga zgrada bili su kuće bilježnika. U središtu se nalazi kuća ravnatelja s belvedere terasom na vrhu (za strogo nadgledanje radnika). Iza kuće je elegantna mala konjušnica. S obje strane ove kuće nalazi se solana koje čine dvije građevine duge 80, široke 28 i visoke 20 metara. U njima se nalazile pećnice za sušenje, lonci za zagrijavanje, "Sales des Bosses" i prostorije za skladištenje soli. Monumentalno stubište je vodilo do kapele koja je uništena u požaru nakon udara munje 1918. godine.

  • Maketa Kraljevskih solana
    Maketa Kraljevskih solana
  • Monumentalni ulaz
    Monumentalni ulaz
  • Upravna zgrada
    Upravna zgrada
  • Trijem upravne zgrade s neobičnim stupovima
    Trijem upravne zgrade s neobičnim stupovima
  • Solana i radnička zgrada
    Solana i radnička zgrada

Bilješke[uredi]

  1. ↑ Ovaj porez je bio toliko omražen da je bio jedan od uzroka Fracuske revolucije 1789. godine

Vanjske poveznice[uredi]

v • r • u
Svjetska baština u Francuskoj
Kulturna dobra (39)
Episkopalni grad Albi (2010.) • Rimski i romanički spomenici u Arlesu (1981.) • Kraljevske solane u Arc-et-Senansu (1982.) • Stara jezgra Avignona (1995.) • 23 zvonika Beffroi1) (1999.) • Mjesečeva luka Bordeauxa (2007.) • Katedrala u Bourgesu (1992.) • Klimati i teroari Burgundije (2015.) • Canal du Midi (1996.) • Povijesni grad i utvrda Carcassonne (1997.) • Mediteranski poljoprivredno-pastirski kulturni krajolik Caussesa i Cévennesa (2011.) • Champagne brda, kuće i podrumi (2015.) • Oslikana špilja Chauvet-Pont d’Arc (2014.) • Dvorac Fontainebleau s parkom (1981.) • Opatija Fontenay (1981.) • Grande Île i Neustadt u Strasbourgu (1988.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu5) (2016.) • Obnovljeno središte Le Havrea (2005.) • Povijesna mjesta u Lyonu (1998.) • Mont Saint Michel i njegov zaljev (1979.) • Katedrala Notre-Dame u Amiensu (1981.) • Katedrala Notre-Dame u Chartresu (1979.) • Notre-Dame, Bazilika Saint-Remi i palača Tau u Reimsu (1991.) • Dolina rijeke Loire između Sully-sur-Loire i Chalonnesa (2000.) • Rimski spomenici u Orangeu uključujući kazalište i slavoluk (1981.) • Pont du Gard (1985.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa 2) (2011.) • Srednjevjekovni trgovački grad Provins (2001.) • Francuski dio puta Svetog Jakova prema Santiago de Composteli3) (1998.) • Vinogradsko područje Saint-Emiliona (1999.) • Opatijska crkva Saint-Savin-sur-Gartempe (1983.) • Obala Seine u Parizu (1991.) • Stanislavov trg zajedno s trgovima Place de la Carrière i Place d'Alliance u Nancyju (1983.) • Taputapuātea6) (2017.) • Vaubanove utvrde (2008.) • Versajska palača (1979.) • Opatija Vézelay s brežuljkom (1979.) • Prapovijesni lokaliteti u dolini Vézère (Lascaux, Cro-Magnon, La Madeleine, Le Moustier) (1979.)
Francuska zastava
Prirodna dobra (5)
Chaîne des Puys, tektonska arena rasjeda Limagne (2018.) • Francuski južni teritoriji i mora (2019.)6) • Lagune Nove Kaledonije6) (2008.) • Nacionalni park Réunion6) (2010.) • Zaljev Porto uključujući park prirode Scandola na Korzici (1983.)
Mješovita dobra (1)
Nematerijalna
svjetska baština (12)
Alençonska čipka, vještina pravljenja (2010.) • Aubussonska tapiserija (2009.) • Cantu in paghjella sekularno i liturgijsko pjevanje s Korzike (2009.) • Compagnonnage, mreža za prenošenje znanja i identiteta (2010.) • Equitation, francuska škola jahanja (2011.) • Fest-noz, festivalno okupljanje zajedničkih tradicionalnih plesova Bretanje (2012.) • Festivali vatre ljetnog suncostaja na Pirenejima3) (2015.) • Karneval u Granvilleu (2016.) • Francuski gastronomski obrok (2010.) • Francuska tradicija crtanja krovišta (2009.) • Maloya6) (2009.) • Gwoka6) (2014.) • Procesija divova i zmajeva1) (208.) • Procesije kostiju Limousina (2013.) • Sokolarstvo 4)(2010.)

1) Zajednička svjetska baština Belgije i Francuske  2) Zajedno s 5 drugih alpskih zemalja  3) Zajednička svjetska baština Francuske i Španjolske  4) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [1]  5) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [2]  6) Francuski prekomorski posjedi  

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Kraljevske_solane_u_Arc-et-Senansu&oldid=354581"