Zemljopis u Hrvatskoj

Zemljopisni atlas za pučke i osnovne škole

Zemljopis u Hrvatskoj ima značajnu odgojnu i znanstveno-istraživačku ulogu. Hrvatski zemljopisci zaposleni su u obrazovnim ustanovama (osnovne, srednje, više i visoke škole), javnim tvrtkama za upravljanje i gospodarenje prostorom, zavodima za prostorno planiranje i uređenje, katastarskim uredima, kartografskim i geoinformatičkim ustanovama, zavodima za statistiku, Hrvatskoj vojsci, tijelima državne uprave te lokalne uprave i samouprave, znanstvenim ustanovama, turističkim organizacijama, zavodima za zaštitu kulturne i povijesne baštine, leksikografiji, izdavaštvu i medijima. Najpoznatije zemljopisne organizacije u Hrvatskoj su Geografski odsjek PMF-a Sveučilišta u Zagrebu, Odjel za geografiju Sveučilišta u Zadru, te krovno strukovno udruženje Hrvatsko geografsko društvo. Zemljopisna znanost ima velik društveni značaj što se može vidjeti po tome da je obavezan predmet u drugoj polovici osnovnoškolskog obrazovanja, te u cijelom srednjoškolskom obrazovanju.

Povijest

Zemljopis u Hrvatskoj u starom i srednjem vijeku

U razdoblju starog vijeka započinje zemljopisno proučavanje današnjeg područja Hrvatske. Ovo je doba zbog vrlo oskudnih izvora najslabije istraženo i najmanje poznato u čitavoj povijesti razvoja zemljopisa u Hrvatskoj. Na području današnje Hrvatske u razdoblju starog i srednjeg vijeka nije bilo poznatih geografa koji su ondje djelovali, no zato su današnje područje Hrvatske obradili drugi zemljopisci tog doba. Među njima najistaknutiji su Strabon, Plinije Stariji i Klaudije Ptolomej koji je u 2. stoljeću opisao i na zemljovidu, među ostalim područjima, predočio područje današnje Hrvatske.

Nakon Ptolomeja pa sve do 12. stoljeća veliki je procjep u kojemu nema nikakvih značajnijih istraživanja kako u području zemljopisa tako i u ostalim poljima ljudskog djelovanja. Glavni uzrok tome raspad je Rimskog Carstva i Velika seoba naroda. Tek u 12. stoljeću pojavom Hermana Dalmatina (o. 1100. - o. 1160.), astronoma i filozofa rodom iz Istre, započinje ponovni razvoj zemljopisa u Hrvatskoj. Herman Dalmatin ujedno je i prvi poznati zemljopisac koji je rođen na području današnje Hrvatske. Proučavao je brojne pojave poput plime i oseke, meteorologije i pretskazanja vremena. Poznat je po prijevodima arapskih geografa i arapskih prijevoda djela antičkih pisaca poput Ptolomeja. Glavno mu je djelo De essentis (1143.), rasprava o postanku svemira, svijetu, planetima, Zemlji i životu na njoj.

Od ostalih koji su doprinijeli razvoju zemljopisa u Hrvatskoj treba spomenuti Zadranina Grgura, barskoga nadbiskupa (12. stoljeće) i Marka Pola (1254. – 1323.), istraživača s Korčule. Dok je Grgur važan po djelu Sclavorum Regnum (Ljetopis popa Dukljanina), u kojem se iznose važni zemljopisni podatci i toponimi prostora današnje Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, tako je Marko Polo s djelom Livre des merveilles du monde (1298.) važan za razvoj kasnosrednjovjekovnog zemljopisa u Europi i upoznavanje regionalno-zemljopisnih obilježja Azije.

Krajem srednjeg vijeka razvoj zemljopisa u Hrvatskoj odgovara onome u zapadnoj i južnoj Europi. Naravno, pritom je zemljopisno istraživanje prvenstveno usredotočeno na područje primorske Hrvatske u kojem posebnu ulogu ima jadranska obala. Portulanske karte iz 13. stoljeća nastale su na temelju zemljopisnih opisa hrvatske obale i astronomskih opažanja.

Razvoj zemljopisa u Hrvatskoj na početku novog vijeka

Zemljopis se u novom vijeku počinje razvijati usporedno s drugim područjima u sveukupnom valu zanimanja za humanističke i prirodne znanosti tijekom renesanse. U ovom razdoblju javljaju se prvi hrvatski geografi, a zemljopisna djela osim čisto deskriptivnih, poprimaju obilježja pravih znanstvenih radova (posebice na području fizičkog zemljopisa).

Na prijelazu s 15. u 16. stoljeće javlja se osoba koja se može smatrati prvim poznatim hrvatskim geografom, Federik Bartolačić Grisogono (1472. – 1538.), istaknuti liječnik i filozof iz Zadra. Najznačajniji je po djelu Tractatus de occulta causa fluxi et refluxi maris u kojem daje prve kvantitativne odnose morskih mijena te predviđa postojanje tzv. nadirne plime i oseke. Uz Bartolačića istaknuti zemljopisci toga doba su Franjo Petrić s Cresa (1529. – 1597.; djelo Pancosmia), Markantun de Dominis s Raba (1560. – 1624.; djelo Euripus seu de fluxu et refluxu maris sententia, 1924.) i Juraj Šižgorić (1420. – 1509.; djelo De situ Illyriae et civitate Sibenici, 1487.).

Na početku 16. stoljeća u Dubrovniku djeluju Grgur Budislavić (o. 1485. – 1551.; djela De astrologia i De sphera), Lujo Gjurašević (o. 1520. – 1565.; djelo Cosmographiae commentaria; prvi daje hrvatske nazive vjetrova), Marin Getaldić (1568. – 1626.), Nikola Sagroević (o. 1500. – 1573.; djelo Ragionamenti sopra le varieta dei riflussi del mare oceano occidentale).

Osim zemljopisnih radova u to doba nastaju i važne zemljovidi s prikazima pojedinih dijelova današnje Hrvatske. Pietro Coppo (Petar Kopić, 1469. – 1555.), Istranin, autor djela Del sito de Istria koje uz De toto orbe, Summa totius orbis i Portolano predstavlja jedno od najstarijih zemljopisnih i kartografskih djela nastalih na području današnje Hrvatske. Ostali značajni kartografi su Vinko Paletin (1508. – 1573.) s Korčule, Natal Bonifacio (Božo Bonifačić, 1538. – 1592.), Martin Rota Kolunić (1532. – 1583.), Vicko Dimitrije Volčić (1563. – 1607.) iz Dubrovnika, Ivan Klobučarić (1550. – 1605.) iz Dubašnice na Krku i Varaždinac Stjepan Glavač (1627. – 1680.), prvi hrvatski autor karte Hrvatske (Nova hactenus...Partium Regni Sclavoniae et Croatiae a Christianitate etiam non possessarum Confiniumque descriptio... iz 1673.).

Zemljopis u Hrvatskoj tijekom 17. i 18. stoljeća

U 17. i 18. stoljeću javlja se sve više osoba koji se u svojim djelima bave zemljopisom i/ili kartografijom, a među njima najvažniji su Frane Zavoreo (o. 1750. - o. 1830.), mletački službenik i inženjer, Ivan Lucić iz Trogira (1604. – 1679.), Božo Antica, dubrovački kartograf rodom s Lastova, te Pavao Ritter Vitezović (1652. – 1713.; djelo Croatia rediviva regnante Leopoldo Magno Caesare, 1700.).

Na početku 18. stoljeća pojavljuje se prvi udžbenik iz zemljopisa u Hrvatskoj tiskan na latinskom jeziku Veteris et Novae geographiae, Compendiosa Congeries (1714.) Jakoba Pejačevića, profesora na isusovačkoj gimnaziji u Zagrebu.

Određene zemljopisne probleme obradio je u svojim djelima i istaknuti znanstvenik Josip Ruđer Bošković (1711. – 1787.), matematičar, fizičar i filozof. Među njegovim djelima posebno se ističu radovi o Zemljinu obliku i dimenzijama, te geodetskoj izmjeri. U Boškovićevo vrijeme širi se područje na kojem se razvija zemljopis u Hrvatskoj, posebice pojavom isusovca i misionara Ferdinanda Konšćaka iz Varaždina (1703. – 1759.), povjesničara Baltazara Adama Krčelića (1715. – 1778.) i Osječanina Matije Petra Katančića (1750. – 1825.; djela Specimen philologiae et geographiae Pannoniorum..., 1790. i Istri adcolarum Illyrici geographia vetus, I i II, 1791.). Sva su trojica djelovala na prostoru kontinentalne Hrvatske koja polagano postaje središte razvoja zemljopisa u Hrvatskoj. Ferdinand Konšćak zaslužan je za prvi zemljopisni opis Kalifornije, izradu prve zemljovide meksičkog poluotoka Kalifornije, te dokaza da je Baja California poluotok, a ne otok.

Zemljopis u Hrvatskoj u 19. stoljeću

Zemljopisje, objavljeno 1853. godine

Zemljopisni udžbenici, Hoić, Matković

Početkom 19. stoljeća varaždinski profesor Antun Rožić objavljuje udžbenik prvo na latinskom jeziku (1821.), a zatim i hrvatski prijevod (1823.) naslova Kratek zavjetek zemaljskoga izpisivanja horvatske i vugerske zemlje... Ovo djelo smatra se prvim zemljopisnim udžbenikom na hrvatskom jeziku.

Brojni autori objavljuju kartografska djela: Dragutin Seljan (1810. – 1848.) izdaje Zemljovid carevine Austrijanske (1847.), prvi kartografski rad na hrvatskom jeziku, prirodoslovac Josip Partaš (1820. – 1865.) objavljuje Zemljovid stare cjelokupne Kraljevine Hervatske, a Franjo Kružić djelo Zemljovidi svih zemalja, u kojima prebivaju Hrvati.

U zemljopisnim djelima kod Hrvata iz prve polovice 19. st. prvi se put uz "geografiju" upotrebljava i istoznačni hrvatski narodni pojam "zemljopis", a prvi koji koristi zemljopis u naslovu svoga djela je Franjo Bradaška (Sravnjivajući zemljopis: za više razrede srědnjih učionah, Zagreb, 1867.). Ostala značajna zemljopisna djela su Početak, napredak i vrijednost Literature Ilirske. S kratkim geografičko-statističkim opisom Ilirskih deržavah (1840.) i Zemljopis pokrajinah ilirskih iliti ogledalo zemlje... (1843.) Dragutina Seljana, te Zemljopisno-povijesno opisanje Bosne (1841.), Putovanje po Bosni (1842.), Putovanje iz Dubrovnika preko Hercegovine u Fojnicu (1842.), Zemljopis i poviestnica Bosne (Zagreb, 1851.) banjolučkog putopisca i ilirca fra Ivana Franje Jukića.

Kroz čitavo 19. stoljeće započinje sustavno bilježenje zemljopisnih podataka na području čitave Hrvatske, a najznačajniji događaji su hidrografska izmjera hrvatske obale 1806. te 1808. – 1809., detaljna katastarska izmjera u Dalmaciji i Primorju i prvi popis stanovništva Hrvatske iz 1857. godine.

Zemljopis, Vjenceslav Zaboj Marik, objavljeno 1870. godine

Pojavom Alexandera von Humboldta i Carla von Rittera u zemljopisu se napokon počinje koristiti znanstveni pristup kojim se polako prevladava razdoblje deskriptivnog zemljopisa koje je vladalo do 19. stoljeća. Karakteristike znanstvenog pristupa očituju se uočavanjem i objašnjavanjem uzročno-posljedičnih veza među strukturama i procesima različitih čimebnika prirodno-zemljopisne i socio-ekonomske osnove prostora. Ovaj suvremeni zemljopis razvija se u okviru nekoliko zapadnoeuropskih škola od kojih se posebno ističu francuska (pariška) i njemačka (berlinska) škola, a te škole slijede i zemljopisci u Hrvatskoj.

Najvažniju ulogu u udaranju temelja modernom znanstvenom zemljopisu u Hrvatskoj odigrao je dr. sc. Petar Matković (1830. – 1898.) iz Senja, koji se smatra osnivačem suvremene zemljopisne znanosti u Hrvatskoj. Matković je studirao zemljopis u Beču, Pragu, Berlinu i Göttingenu, a po povratku u Hrvatsku objavio je brojna značajna zemljopisna djela. Matković je ujedno bio i prvi sveučilišni profesor zemljopisa u Hrvatskoj.

Osim Matkovića vrijedi istaknuti dr. sc. Vjekoslava Klaića (1849. – 1928.) čija su najvažnija djela Prirodni zemljopis Hrvatske (1878.) i Zemljopis zemalja u kojih obitavaju Hrvati I-IV (1880. – 1883.). Širi pristup upoznavanju i interpretiranju zemljopisne stvarnosti u cijelom tom razdoblju upućuje na činjenicu da se pojam zemljopis upotrebljavao kao hrvatska istoznačica za zemljopis, sadržavajući izvorno i deskriptivno, ali i znanstveno-istraživačko obilježje. Slično je i kod drugih slavenskih naroda, pa se kod Slovenaca često upotrebljava također pojam zemljopis, kod Rusa zemljopisanie, a kod Srba zemljopisanije.

Na prijelazu stoljeća djelovali su također istaknuti istraživači Dragutin Lerman iz Požege (1863. – 1918.), te braća Mirko (1871. – 1913.) i Stevo Seljan (1875. – 1936.).

Razvoj zemljopisa u Hrvatskoj nakon institucionalizacije

Nakon što je Matković osnovao 1883. godine Katedru za zemljopis na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu stvorena je baza za razvoj zemljopisne znanosti u Hrvatskoj. Matkovićev rad nastavili su razvijati sljedeći istaknuti geografi: Hinko Hranilović (1860. – 1922.), Milan Šenoa (1869. – 1961.), Artur Gavazzi (1861. – 1944.), Ivo Pilar (1874. – 1933.), akademik Josip Roglić (1906. – 1987.). Svi navedeni zemljopisci objavili su brojna djela u pojedinim zemljopisnim granama, čime je započela specijalizacija zemljopisa u Hrvatskoj.

Nakon Drugog svjetskog rata zemljopis se u Hrvatskoj najviše razvija djelovanjem akademika Roglića, a u to doba neko vrijeme radi i Geografski institut na Sveučilištu u Zagrebu na kojem stasaju brojni hrvatski zemljopisci druge polovice 20. stoljeća.

Zemljopisne institucije u Hrvatskoj

Prva zemljopisna institucija u Hrvatskoj bila je Katedra za zemljopis koju je 1883. godine osnovao Petar Matković pri Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu. Na temeljima ove katedre razvit će se Geografski odsjek koji od 1947. do danas djeluje u sklopu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Od 1961. do 1975. godine djelovao je i Geografski institut (kasnije Institut za geografiju Sveučilišta u Zagrebu) kao posebna znanstvena ustanova. Geografski odsjek PMF-a stoga je najstarija, najveća i najutjecajnija znanstvena i obrazovna institucija u Hrvatskoj na području zemljopisa.

Druga jezgra zemljopisa koja i danas djeluje u Hrvatskoj je Odjel za geografiju Sveučilišta u Zadru osnovan 1994. godine kao Odsjek za geografiju Filozofskog fakulteta u Zadru.

Međutim, od osnutka Katedre za geografiju u Zagrebu 1883. godine zemljopis se mogao studirati u više gradova u Hrvatskoj. Nakon Drugog svjetskog rata i osnivanja viših pedagoških škola, kasnije pedagoških akademija, zemljopis se mogao studirati u okviru trogodišnjih ili dvogodišnjih studija u Zagrebu, Osijeku, Splitu, Rijeci, Puli, Zadru, Slavonskom Brodu, Karlovcu, Šibeniku, Dubrovniku, Petrinji, Čakovcu i Pakracu.

Zemljopis se danas u okviru pojedinih predmeta studira u Zagrebu na Ekonomskom fakultetu, Fakultetu političkih znanosti, Prometnom fakultetu, Agronomskom fakultetu, Hrvatskim studijima, Hrvatskom vojnom učilištu "Petar Zrinski", Zagrebačkoj školi za menadžment, Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta, Tehničkom veleučilištu i Arhitektonskom fakultetu. U Rijeci zemljopis se predaje na Ekonomskom i Prometnom fakultetu, te Fakultetu za turizam i hotelski menadžment u Opatiji. U Gospiću na Visokoj učiteljskoj školi, a u Puli na Odjelu za obrazovanje učitelja i odgajatelja i Odjelu za ekonomiju i turizam "Dr. Mijo Mirković" Sveučilišta u Puli. U Splitu na Ekonomskom i Prometnom fakultetu. U Osijeku na Učiteljskom fakultetu, a u Dubrovniku na Interuniverzitetskom centru Sveučilišta u Dubrovniku. U Petrinji je zemljopis moguće studirati na Visokoj učiteljskoj školi, u Šibeniku na Pedagoškoj akademiji i Veleučilištu, te u Kninu na Veleučilištu "Marka Marulića". U Čakovcu se zemljopis predaje na Učiteljskom fakultetu, a u Zadru na nekoliko odjela Sveučilišta u Zadru.

Zemljopisna društva u Hrvatskoj

Jedino zemljopisno društvo koje djeluje u Hrvatskoj je Hrvatsko geografsko društvo koje je 1897. godine osnovao Hinko Hranilović zajedno s Antunom Heinzom kao dio Hrvatskog prirodoslovnog društva, što je imalo posebno značenje za razvoj zemljopisne struke i znanosti u Hrvatskoj. Ova je znanstvena i strukovna udruga nastavila s djelovanjem uz kraće prekide sve do danas, posebice od 1947. kada je nastojanjima akademika Josipa Roglića obnovljena i osamostaljena.

Uz ovu krovnu strukovnu organizaciju djeluje i Klub studenata geografije Zagreb koji okuplja sve studente zemljopisa s Geografskog odsjeka PMF-a.

Zemljopisni časopisi u Hrvatskoj

Do danas je u Hrvatskoj izlazilo osam zemljopisnih časopisa, od kojih su neki u međuvremenu prestali izlaziti, tako da se trenutačno redovito objavljuje samo šest časopisa.

Hrvatski geografski glasnik je znanstveni časopis Hrvatskog geografskog društva. Prvi broj objavljen je 1929. godine pod ovim nazivom, te nastavlja izlaziti do 1939. godine. Ponovo izlazi od 1950. pod nazivom Geografski glasnik sve do 1996. godine. Sljedeće godine vraćen je prvotni naziv pod kojim izlazi danas. Hrvatski geografski glasnik objavljuje rezultate izvornih teorijskih i empirijskih istraživanja te pregledne članke iz svih zemljopisnih disciplina. Poseban naglasak daje se člancima koji obrađuju prostor Hrvatske. U pravilu se objavljuju članci pisani hrvatskim ili engleskim jezikom. Časopis registriraju ili referiraju: CAB Abstracts, Current Geographical Publications, Geobase, Sage Urban Studies Abstracts.

Acta Geographica Croatica je znanstveni časopis Geografskog odsjeka PMF-a Sveučilišta u Zagrebu. Prvi broj objavljen je 1958. pod nazivom Radovi, a 1992. mijenja ime u Acta Geographica Croatica. Časopis je prestao izlaziti 2000. godine.

Geographical Papers je povremeni znanstveni časopis Geografskog odsjeka PMF-a Sveučilišta u Zagrebu. Prvi broj izašao je 1970. godine, a posljednji 1991. godine. Članci su pisani engleskim ili njemačkim jezikom. Do sada je objavljeno osam brojeva.

Geoadria je znanstveni časopis kojeg izdaju Hrvatsko geografsko društvo - Zadar i Odjel za geografiju Sveučilišta u Zadru. Od prvog broja objavljenog 1996. izlazio je jednom godišnje do 2001. godine, a od 2002. izlazi dvaput godišnje. Od 2006. godine svi se članci u časopisu objavljuju na hrvatskom i engleskom jeziku. U Geoadriji se primarno objavljuju rezultati istraživanja hrvatskoga litoralnog pojasa i Hrvatske u cjelini, a potom i rezultati istraživanja različitih zemljopisnih i zemljopisu srodnih znanstvenih disciplina o prostoru Jadrana, Sredozemlja i Europe. Časopis se referira u Current Geographical Publications, Geo Abstracts, GEOBASE, Geosystems, GeoArchive, Geotitles i Population Index.

Podravina je časopis za multidisciplinarna istraživanja kojeg objavljuje izdavačka kuća Meridijani od 2002. godine. Izlazi dvaput godišnje. Multidisciplinarnost se uglavnom odnosi na istraživanja iz područja ekonomije, ekologije, demografije, zemljopisa, povijesnih znanosti, sociologije, etnologije itd.

Geografski horizont je stručno-informativni časopis Hrvatskog geografskog društva. Izlazi dva puta godišnje. Prvi broj objavljen je 1955. nakon odluke III. kongresa geografa Jugoslavije. Tijekom svoje povijesti izlazio je kao dvobroj, jednobroj i četverobroj. U prvom desetljeću izlaženja bio je glasilo Saveza geografskih društava Jugoslavije, dok ga kasnije preuzima Geografsko društvo Hrvatske, odnosno danas Hrvatsko geografsko društvo.

Meridijani su hrvatski znanstveno-popularni časopis s najvećom nakladom. Prvi broj objavljen je 1993. godine pod nazivom Hrvatski zemljopis. Godine 2002. mijenja naziv u Meridijani. Obuhvaća teme iz područja zemljopisa, povijesti, ekologije i putovanja. Godišnje se objavljuje deset brojeva (ne izlazi u srpnju i kolovozu). Meridijani su ujedno i prvi časopis u Hrvatskoj prilagođeni slijepim osobama.

Geo je popularno-znanstveni časopis koji je počeo izlaziti 2006. godine. Izlazi jednom mjesečno. Geo časopis izlazi također u Češkoj, Grčkoj, Mađarskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, Sloveniji i Turskoj.

Referencije

↑ Magaš, D. https://www.researchgate.net/publication/288666951_OVERVIEW_OF_THE_DEVELOPMENT_OF_CROATIAN_GEOGRAPHY

Više informacija

• Popis hrvatskih zemljopisaca
• Zemljopis Hrvatske

Vanjske poveznice

• Damir Magaš Kratak prikaz razvoja hrvatskog zemljopisa
• Hrvatski zemljopis u međunarodnoj suradnji
• Geografija.hr
• Geografski odsjek PMF-a Sveučilišta u Zagrebu
• Hrvatsko geografsko društvo
• Odjel za geografiju Sveučilišta u Zadru