Toggle menu
309,3 tis.
59
18
530 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Petar Kopić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Petar Kopić (ili Pietro Coppo) (Venecija, 1469. (1470.) – Izola, 1555. (1556.)) zemljopisac i kartograf.

Životopis

Školovao se kod mletačkog humanista Marcantonija Sabellica. Nakon školovanja, nekoliko je godina putovao Italijom i cijelim Sredozemljem. U Rimu je prijateljevao s humanistom Pomponijem Letom, u Napuljskoj Kraljevini se zadržao osamnaest mjeseci, a na Kreti je kod svog strica Nikole stanovao šest godina. Vrativši se s putovanja radio je kao općinski pisar po mnogim mjestima. Ta dužnost dovela ga je u Izolu, gdje je bio javni bilježnik, pa je sudjelovao u komunalnim i građanskim poslovima, postigavši visoki položaj. Krajem 1505. godine bio je besjednik u Mlecima tražeći da dužd odobri neke povlastice Izoli. Zbog uspješno obavljene zadaće, Vijeće Izole primilo ga je 1506. godine za građanina i vijećnika, što mu je otvorilo put k najvišim dužnostima.

Svoje najveće djelo, rukopisni atlas pod naslovom De toto orbe (O Zemlji) izradio je u Izoli 1520. godine. Građu je prikupljao tijekom putovanja i proučavanjem starijih i recentnijih zemljopisnih djela. U atlasu se nalazi karta Balkanskoga poluotoka na kojoj se vidi Hrvatska. Djelo je ostalo u rukopisu, sastavljeno je od četiri knjige koje sadrže 22 generalne i posebno rukom crtane zemljovide. Prva knjiga posvećena je kozmografiji, druga sadrži Europu (s brojnim informacijama koje je prikupio na putovanjima), treća opisuje Afriku i dio Amerike nakon Kolumbova otkrića, a četvrta opisuje Aziju. Ne zna se zbog čega to veliko djelo nije bilo tiskano, ali je naširoko poznato. Sačuvane su još dvije rukopisne kopije, jedna je u Općinskoj biblioteci u Bologni i druga u Nacionalnoj biblioteci u Parizu.

Skraćeni sadržaj djela s 15 karata izradio je pod naslovom De summa totius orbis, također na latinskom i u četiri knjige. Te karte predstavljaju uzorak modernog atlasa i smatraju se najboljima u prvoj polovici 16. st. Značajna je karta Balkanskog poluotoka i karta Istre iz 1525, koja je posvećena duždu Anereji Grittiju. Otisnuta je drvorezom na dva lista ukupne veličine 22,5×33,6 cm. Na njoj je Istra u približnom mjerilu 1:280 000, a osim općega zemljopisnog za to doba uobičajena sadržaja, hidrografije i shematski naznačenog gorja, sadrži i 296 toponima. Predstavlja epohalno kartografsko djelo, pa je Coppo stekao glas priznatoga kartografskog autoriteta. Najistaknutiji je kartograf Istre na prijelazu 15. u 16. stoljeće. Sačuvano je nekoliko rukopisnih kopija, u Piranu, Veneciji i u pariškom kodeksu. U Veneciji je 1528. godine kod Agostina di Bindonija tiskao Portolano, zbirku pomorskih karata koja nije u potpunosti sačuvana vjerojatno zbog velike upotrebe, ali su sačuvane rukopisne kopije u pariškom i piranskom kodeksu i u jednom kodeksu British Museuma u Londonu.

Knjižica od svega 13 stranica Del sito de L´Istria (O položaju Istre) rezultat je njegova puta od Istre do Raše, a dopunjena je podacima starijih zemljopisaca i povjesničara. Završena je 1529, a tiskana tek 1540. u Mlecima kod tiskara Francesca Bindonija i Mattea Pasinija. Podijeljena je na opći i posebni dio. U općem dijelu govori se o zemljopisnom položaju Istre, predjelima, brdima, rijekama i vegetaciji. U posebnom dijelu riječ je o istarskim naseljima. Priložena je pregledna karta Istre otisnuta u drvorezu. Ona je redukcija prethodne karte iz 1525. To je prvi zemljopisni opis Istre u kojem su opisani gradovi, sela, otoci, luke, rijeke. Prvi regionalni opis i prva regionalna karta Istre u to su doba bili najveći dosezi zemljopisnog poznavanja i kartografskog prikazivanja Istre, pa su se zahvaljujući njemu rano našli u velikim europskim atlasima. Coppovu kartu Istre iz 1525. smatrali su već u to doba prvoklasnim kartografskim djelom.

Postumno je tiskana njegova Velika karta Istre iz 1569., koju je za Lafrerija priredio F. Bertollis. Njegova su djela, od kojih se 15 drvoreznih karata čuvaju u Gradskoj knjižnici u Piranu, bila prvorazredan izvornik za kasniju izradu karata tog područja. Njegovim se kartama za prikaz današnje zapadne Hrvatske koristio Ortelius u poznatom atlasu Theatrum Orbis Terrarum.

Djela

  • De toto orbe, rukopisni atlas (4 knjige, 22 karte). Izola 1520.
  • Karta Balkana. 1523. – De summa totius orbis (15 drvoreznih karata). 1524-26.
  • Istria. Impressa anno MDXXV (Drvorezna karta Istre). 1525.
  • Portolan (7 karata). Venecija 1528.
  • Karta Jadranskog mora. 1530.
  • Del sito de L´Istria. Venecija 1540.
  • Velika karta Istre. 1569.

Literatura

  • M. Marković: Studij predodžbe fizičko-geografskih elemenata na kartama jugoslavenskih zemalja od najstarijih vremena do kraja 17. stoljeća, disertacija. Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1964.
  • L. Lago, C. Rossit: Descriptio Histriae. Lint, Trieste 1981.
  • P. Lovrić: Opća kartografija. Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1988.
  • M. Marković: Descriptio Croatiae. Naprijed, Zagreb 1993, str. 72-74, 78, 82, 86, 120, 141, 142, 149, 212.
  • A. Sošić: Kartografi Istre, magistarski rad. Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, 1996, str. 92-94.
  • B. Pamić: Kartografija i kartografi u Puli, seminarski rad. Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, 1998.
  • A. Sošić: Kartografi Istre. Istarski geodet 1998, br. 0, str. 13-15.
  • M. Šljivarić: Kartografija i kartografi u Metropolitanskoj biblioteci u Zagrebu, seminarski rad. Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, 1998.
  • B. Blagonić: Kartografija i kartografi u Puli, seminarski rad. Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, 2000.
  • E. Giuricin: Coppo, Pietro, Istarska enciklopedija, LZMK, Zagreb, 2008.