Toggle menu
309,3 tis.
63
18
533,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Herman Dalmatin

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Herman Dalmatin (oko 1110. godine, u Istri, tada dijelu Koruške ili Carinthije - oko 1160.) - hrvatski filozof i znanstvenik, te pionir europskog latinskog aristotelizma iz 12. stoljeća

Herman Dalmatin je pionir europskog latinskog aristotelizma 12. stoljeća. Potpisivao se kao Hermannus Secundus. Kao Herman Dalmatin se spominje u pismu Petra Časnog u kojem piše, da je povjerio prevođenje Kurana, Hermanu Dalmatinu. Školovan je u nekom benediktinskom samostanu u Istri, gdje je učio gramatiku, retoriku i logiku (trivijum). Kvadrivijum studira u Chartesu. Studira i u Parizu, te nakon toga putuje s engleskim prijateljem u bliskoistočne zemlje, da bi naučio arapski i bio u mogućnosti istraživati arapske spise. Proučavaju astrologiju. Prevodi, po narudžbi zbirku legendi, jedan dijalog, te na kraju i sam Kuran.

Herman zauzima neoplatonističko-kršćanski stav. Njegov filozofsko-znanstveni interes je usavršavanje višeg, kvadrivijskog sustava znanja i mudrosti; prevesti i razumjeti temeljna djela starogrčke i arapske matematike, astronomije i astrologije, što on i njegovi suvremenici percipiraju kao „novu“ znanost koja dolazi od Arapa; priopćiti nove spoznaje jednim temeljnim i sustavnim djelom. Prevodi šestu knjigu astronomskog djela arapskog znanstvenika iz 9. stoljeća, Sahl ibn Bishra, čiji je sadržaj predviđanje globalnih događaja, pa je to Hermanovo djelo poznato kao Prognostica. U vlastitom Hermanovom uvodu iznosi prosudbe o sustavu svemirskih sila i njihovih utjecaja na svekolika zbivanja (Suncu pripada središnje mjesto, postoje zli i dobri planeti itd.). Potom prevodi Veliki uvod u astronomiju, Abu Ma'shara iz[1] 10. stoljeća i Euklidove Elemente.

Herman temeljnije dijeli znanost od one kvadrivijske. Sva znanost višeg svijeta dijeli se na znanost nebeskih gibanja (matematika) i na znanost učinaka gibanja (fizika, tj. prirodna spekulacija). Dakle, on dijeli teorijsku znanost na matematiku (ili astronomiju) i fiziku (ili astrologiju).

Djela

  • De essentiis (1143.) (O bitima)
  • Liber de circulis
  • Astronomia
  • prijevod Abu Ma'sharovog djela „Kitab al-madkhal ila ilm ahkam al nujum” 1140. (Uvod u astronomiju)
  • prijevod Ptolomejeva djela „Planispherae”
  • prijevod Euklidove „Elemente”

Literatura

Izvori

Vanjske poveznice