Gornji Tavankut: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
|||
| Redak 142: | Redak 142: | ||
Upravno pripada [[Sjevernobački okrug|Sjevernobačkom okrugu]] AP Vojvodine. | Upravno pripada [[Sjevernobački okrug|Sjevernobačkom okrugu]] AP Vojvodine. | ||
Dijelom Gornjeg Tavankuta su ovi krajevi: [[Skenderevo]] | Dijelom Gornjeg Tavankuta su ovi krajevi: Madaroš, Bisni kraj, Budanov kraj, Vuković kraj, Crnković kraj i Skenderov kraj,<ref name=zaboravljeni> J.D.B.: [https://www.hrvatskarijec.rs/vijest/A35244/Zaboravljeni--Gornji-Tavankut/ '' Zaboravljeni Gornji Tavankut'']. Hrvatska riječ, Subotica. 5. svibnja 2023. Pristupljeno 27. veljače 2026.</ref> [[Skenderevo]], Partizan, [[Rata]]. | ||
== Povijest == | == Povijest == | ||
Naseljen je još od starih vremena. U Gornjem su Tavankutu su nađeni [[Sarmati|sarmatsko]]-[[Jazigi|jaziški]] grobovi<ref>O. Šulman: Sarmatsko – Jaziški grobovi u Tavankutu i Masarikovu. RVM 1, 1952., 117-126</ref> odnosno groblje ([[nekropola]])<ref>[http://www.jstor.org/pss/3031172 JSTOR A Yearbook of Anthropology] Yugoslavia: An Anthropological Review for 1952-1954 </ref> i crkva (Gornji Tavankut-Sveta Ana) iz [[Arpadovo doba|Arpadovog doba]] i iz kasnog srednjeg vijeka (11.-15. st.).<ref>[http://www.gradskimuzej.subotica.rs/?page_id=3621 Gradski muzej Subotica] Paleoantropološka zbirka</ref> | Naseljen je još od starih vremena. U Gornjem su Tavankutu su nađeni [[Sarmati|sarmatsko]]-[[Jazigi|jaziški]] grobovi<ref>O. Šulman: Sarmatsko – Jaziški grobovi u Tavankutu i Masarikovu. RVM 1, 1952., 117-126</ref> odnosno groblje ([[nekropola]])<ref>[http://www.jstor.org/pss/3031172 JSTOR A Yearbook of Anthropology] Yugoslavia: An Anthropological Review for 1952-1954 </ref> i crkva (Gornji Tavankut-Sveta Ana) iz [[Arpadovo doba|Arpadovog doba]] i iz kasnog srednjeg vijeka (11.-15. st.).<ref>[http://www.gradskimuzej.subotica.rs/?page_id=3621 Gradski muzej Subotica] Paleoantropološka zbirka</ref> | ||
Tavankut je postao gradom prije Subotice. [[1439.]] se spominje kao ''[[oppidum | Spada u najstarija naselja u subotičkoj okolici. U prošlosti je bio važniji od Donjeg Tavankuta.<ref name=zaboravljeni/> Tavankut je postao gradom prije Subotice. [[1439.]] se spominje kao ''[[oppidum]]''.<ref>[[Blaško Vojnić Hajduk|Blaško H. Vojnić]]: Subotica juče i danas, 1950., str. 3.</ref> Oblikovao se je kao urbano naselje uz rječicu [[Krivaja (Bačka)|Krivaju]], današnji Vermešov kraj, na prostoru koji je putem koji vodi ka granici s Mađarskom. S druge strane rijeke bila je prva crkva, od koje su danas ostatci čiji su temelji u pijesku, i na njenom je mjestu križ. Pretpostavlja se da je kraj Krivaje u 15. i 16. stoljeću bilo nekoliko crkva te još dvije pronađene blizu Gornjeg Tavankuta na [[Kaponja|Kapunji]]. Na prostoru naselja su oba groblja u Gornjem Tavankutu. 1924. ondje je podignuta [[kapela sv. Ane u Gornjem Tavankutu|kapelica sv. Ane]]. U prvoj polovici 20. stoljeća razmišljalo se o gradnji nove crkve te je trajalo dopisivanje i razvlačenje hoće li biti crkva u [[Mirgeš]]u ili Gornjem Tavankutu. Gradska vlast odlučila je da [[crkva Presvetog Srca Isusova u Donjem Tavankutu|crkva]] (posvećena poslije Presvetom Srcu Isusovu) bude na pola puta između tih dvaju naselja. Tako je nastao [[Donji Tavankut]], čija je važnost vremenom narasla. Gornji Tavankut je pripao donjotavankutskoj župi Presvetog Srca isusova. Zbog premještanja sjedišta važnosti, Gornji Tavankut je ostao izoliranim od osuvremenjivanja infrastrukture, te i dalje (stanje svibnja 2023.) nije spojen na vodovodnu i kanalizacijsku mrežu, nemaju pješačkestaze, ceste većinom nisu asfaltirane (problem i Donjeg Tavankuta), a one koje i jesu su u vrlo lošem stanju. U mjestu je podignut Dom kulture, ali je vremenom dosta propao. Sredinom 2000-ih ga je nakratko rabila Zemljoradnička zadruga ''Tavankutski povrtar'' za otkup i kalibraciju krastavaca. Od onda je dom prazan i tek ga povremeno koriste lovci za svoja okupljanja.<ref name=zaboravljeni/> | ||
== Gospodarstvo == | |||
Mještani se tradicijski bave vinogradarstvom i voćarstvom, koje su i danas glavne gospodarske grane u Gornjem Tavankutu. Tla su uvjetovala naseljavanje i gospodarsku djelatnost. Na neplodnom živom pijesku zvanom [[fićkeš]]u podignuto je naselje, a najviše je fićkeša u središtu mjesta. Nešto plodnije tlo je uz obalu Krivaje, prema rubovima Gornjeg Tavankuta, koje je sastoji od kombinacije [[crnica|crnice]] i pijeska.<ref name=zaboravljeni/> | |||
== Stanovništvo == | == Stanovništvo == | ||
Inačica od 27. veljača 2026. u 01:56
| Gornji Tavankut Горњи Таванкут - Felsö-Tavankút | |
|---|---|
| Koordinate: 46°03′N 19°29′E / 46.05°N 19.483°E | |
| Država | Srbija |
| Pokrajina | Vojvodina |
| Okrug | Sjevernobački okrug |
| Općina | Subotica |
| Površina | |
| - Ukupna | 93,7 km² |
| Stanovništvo (2002.) | |
| - Naselje | 1.381 |
| - Naselje gustoća | 43 stan./km² |
| Poštanski broj | 24214 |
| Pozivni broj | 024 |
| Registarska oznaka | SU |
| Zemljovid | |
  Gornji Tavankut | |
| Podaci za površinu i gustoću naseljenosti dati su zbirno za katastarsku općinu Tavankut, na kojoj se nalaze dva naselja, Gornji Tavankut i Donji Tavankut. | |
Gornji Tavankut (srp.: Горњи Таванкут, mađ. Felsö-Tavankút) je selu u Bačkoj, na sjeveru autonomne pokrajine Vojvodine, Srbija.
Zemljopisni položaj
Nalazi se jugoistočno od Subotice, na 46° 01′ 60″ sjeverne zemljopisne širine i 19° 28′ 60″ istočne zemljopisne dužine. Sjeveroistočno je Donji Tavankut.
Upravna organizacija
Upravno pripada Sjevernobačkom okrugu AP Vojvodine. Dijelom Gornjeg Tavankuta su ovi krajevi: Madaroš, Bisni kraj, Budanov kraj, Vuković kraj, Crnković kraj i Skenderov kraj,[1] Skenderevo, Partizan, Rata.
Povijest
Naseljen je još od starih vremena. U Gornjem su Tavankutu su nađeni sarmatsko-jaziški grobovi[2] odnosno groblje (nekropola)[3] i crkva (Gornji Tavankut-Sveta Ana) iz Arpadovog doba i iz kasnog srednjeg vijeka (11.-15. st.).[4]
Spada u najstarija naselja u subotičkoj okolici. U prošlosti je bio važniji od Donjeg Tavankuta.[1] Tavankut je postao gradom prije Subotice. 1439. se spominje kao oppidum.[5] Oblikovao se je kao urbano naselje uz rječicu Krivaju, današnji Vermešov kraj, na prostoru koji je putem koji vodi ka granici s Mađarskom. S druge strane rijeke bila je prva crkva, od koje su danas ostatci čiji su temelji u pijesku, i na njenom je mjestu križ. Pretpostavlja se da je kraj Krivaje u 15. i 16. stoljeću bilo nekoliko crkva te još dvije pronađene blizu Gornjeg Tavankuta na Kapunji. Na prostoru naselja su oba groblja u Gornjem Tavankutu. 1924. ondje je podignuta kapelica sv. Ane. U prvoj polovici 20. stoljeća razmišljalo se o gradnji nove crkve te je trajalo dopisivanje i razvlačenje hoće li biti crkva u Mirgešu ili Gornjem Tavankutu. Gradska vlast odlučila je da crkva (posvećena poslije Presvetom Srcu Isusovu) bude na pola puta između tih dvaju naselja. Tako je nastao Donji Tavankut, čija je važnost vremenom narasla. Gornji Tavankut je pripao donjotavankutskoj župi Presvetog Srca isusova. Zbog premještanja sjedišta važnosti, Gornji Tavankut je ostao izoliranim od osuvremenjivanja infrastrukture, te i dalje (stanje svibnja 2023.) nije spojen na vodovodnu i kanalizacijsku mrežu, nemaju pješačkestaze, ceste većinom nisu asfaltirane (problem i Donjeg Tavankuta), a one koje i jesu su u vrlo lošem stanju. U mjestu je podignut Dom kulture, ali je vremenom dosta propao. Sredinom 2000-ih ga je nakratko rabila Zemljoradnička zadruga Tavankutski povrtar za otkup i kalibraciju krastavaca. Od onda je dom prazan i tek ga povremeno koriste lovci za svoja okupljanja.[1]
Gospodarstvo
Mještani se tradicijski bave vinogradarstvom i voćarstvom, koje su i danas glavne gospodarske grane u Gornjem Tavankutu. Tla su uvjetovala naseljavanje i gospodarsku djelatnost. Na neplodnom živom pijesku zvanom fićkešu podignuto je naselje, a najviše je fićkeša u središtu mjesta. Nešto plodnije tlo je uz obalu Krivaje, prema rubovima Gornjeg Tavankuta, koje je sastoji od kombinacije crnice i pijeska.[1]
Stanovništvo
U Gornjem Tavankutu prema popisu iz 2002. godine, živi 1381 stanovnik. Većinu čine Hrvati (mahom iz skupine Bunjevaca) i osobe koje su se izjasnile samo kao "Bunjevci". Ukupno čine 74,37%.
Nacionalni sastav
Narodnosni sastav ovog sela prema popisu iz 2002.:
- Hrvati (39,54%)
- Bunjevci (34,83%)
- Srbi (7,24%)
- "Jugoslaveni" (6,81%)
- Mađari (3,19%)
Povijesna naseljenost
- 1961: 7.476
- 1971: 6.729
- 1981: 1.879
- 1991: 1.526
Poznate osobe
- Klara Mira Vujić, slikarica u tehnici slame
Literatura
- Slobodan Ćurčić, Broj stanovnika Vojvodine, Novi Sad, 1996.
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 J.D.B.: Zaboravljeni Gornji Tavankut. Hrvatska riječ, Subotica. 5. svibnja 2023. Pristupljeno 27. veljače 2026.
- ↑ O. Šulman: Sarmatsko – Jaziški grobovi u Tavankutu i Masarikovu. RVM 1, 1952., 117-126
- ↑ JSTOR A Yearbook of Anthropology Yugoslavia: An Anthropological Review for 1952-1954
- ↑ Gradski muzej Subotica Paleoantropološka zbirka
- ↑ Blaško H. Vojnić: Subotica juče i danas, 1950., str. 3.
Vidi još
| |||||||
| ||||||||