Petar Krizolog: razlika između inačica
preuzeto s hr.wikipedije |
m Zamjena teksta - '{{(.)ikicitat(.*)}}' u '' |
||
| Redak 43: | Redak 43: | ||
==Vanjske poveznice== | ==Vanjske poveznice== | ||
;Mrežna mjesta | ;Mrežna mjesta | ||
* [https://web.archive.org/web/20200806153428/https://www.vjeraidjela.com/sveti-petar-krizolog/ Sveti Petar Krizolog], www.vjeraidjela.com | * [https://web.archive.org/web/20200806153428/https://www.vjeraidjela.com/sveti-petar-krizolog/ Sveti Petar Krizolog], www.vjeraidjela.com | ||
Posljednja izmjena od 10. ožujak 2026. u 00:22
| Sveti Petar Krizolog | |
|---|---|
| Pogreška pri izradbi sličice: | |
| Rođen | oko 380. Imola |
| Preminuo | 31. srpnja 450. Imola |
| Kanoniziran | prije kongregacije |
| Slavi se u | Rimokatolička Crkva Pravoslavna Crkva |
| Spomendan | 30. srpnja |
| Datoteka:Christianity Symbol.png Portal o kršćanstvu | |
Sveti Petar Krizolog (Zlatorječiti, grč. Χρυσολόγος, od χρυσός – zlatan i λόγος – riječ ili misao; Imola, oko 380. – Imola, 31. srpnja 450.),[1] dvorski biskup i crkveni naučitelj.[2] Bio je jedan od najdarovitijih i najpoznatijih propovjednika svoga vremena.[3] Po katoličkom kalendaru slavi se 30. srpnja.
Životopis
Odgojen je pod zaštitom biskupa Kornelija koji ga je na krjepostan život poticao i riječju i primjerom. Kao đakon u rodnom gradu Forum Cornelii[1] (današnja Imola), Petar je upravljao crkvenim dobrima i skrbio za siromahe. Pratio je svoga biskupa u Rim i tamo se susreo s papom Celestinom I. koji je odmah u njemu prepoznao rječita govornika, izvrsna poznavatelja Svetoga pisma i djela Ivana Zlatoustog. Po njemu,[4] jer je bio sličan Zlatoustome i kao govornik i kao teolog,[1] naročito zbog propovjedničkog dara[5] prozvan je Zlatorječiti (Krizolog).
Nije sasvim jasno kada je točno zaređen i imenovan za biskupa Ravene. Možda između 424. i 429.[4] ili poslije smrti ravenskog biskupa 430.[5] od pape Siksta III. 431. godine[3] ili čak tek koju godinu kasnije. Ravena je u to vrijeme bila prijestolnica Zapadnog Rimskog Carstva. Bio je prvi biskup toga grada koji nije potjecao s Istoka.[4] Od tada je bio još pobožniji i savjesniji u obavljanju svoje pastirske službe. Biti dvorski biskup bila je iznimna čast, ali ujedno i velika napast zbog neprestane izloženosti sjaju dvorskog života, ali i njegovoj bijedi u moralnom smislu zbog mnogih intriga, spletkarenja i politikanstva. Bio je neustrašivi borac u borbi protiv poganskih običaja. Svojim propovijedima mnoge je odvratio od nećudorednih plesova i igara, krivovjerce potaknuo na obraćenje, a nekrštene na krštenje. Za mladoga biskupa oduševila se i glasovita carica Galla Placidia, koja je upravljala Carstvom umjesto maloljetnog sina Valentinijana. Rado je tražila kod njega savjete da uzmogne što bolje i pravednije vladati.[2] Na carskom dvoru molio je za siromahe, obilazio siromašne gradske četvrti pomažući svima. Kao biskup pokazao je mudrost i u upravi, zanimajući se i za materijalne potrebe vjernika, izgradivši akvadukt te pokrenuvši mrežu karitativne djelatnosti.[3] U propovijedanju je upućivao na mane svoga vremena i poticao na pravi vjernički život. Prema predaji, zbog gromoglasnog propovijedanja nekada bi izgubio glas te bi tada pobožni puk lijevao pokajničke suze i žarko se molio, dok mu se ne bi povratio glas. Bio je istinski prijatelj siromaha. Mnogima je dijelio obilatu milostinju. Pozivao je i druge kršćane da pomognu onima koji su stradali u vandalskim pljačkama. Često se povlačio u samostan, molio i meditirao. Posjećivao je rado i pustinjake. Na biskupskoj stolici bio je 20 godina. Kada je osjetio slabost, povukao se iz gradske vreve u samoću u tišini svog rodnoga grada da se pripremi na smrt u blizini groba svog zaštitnika, svetog mučenika i biskupa Kasijana. Umro je 3. prosinca 450. i tako se ugasilo veliko svjetlo koje je rasvjetljivalo Crkvu u za nju teškim i nemirnim vremenima.
Djela
Ostavio je mnoštvo pisama i nagovora. Jedno od tih pisama uputio je krivovjercu Eutihu 449. g. U pismu brani papin primat. Eutih mu se obratio za mišljenje o monofizitizmu, glede naravi i osobe Isusa Krista, prije sabora u Kalcedonu. Petar mu je iskreno odgovorio neka se obrati papi jer, rekao je: "u interesu mira i vjere, ne možemo raspravljati o pitanjima vjere bez suglasnosti rimskoga biskupa".[3] Uoči Kalcedonskoga sabora 451. godine Petar je izjasnio suglasje s mišljenjem pape Leona I., a taj su stav zauzeli i kalcedonski oci godinu dana poslije Petrove smrti.[4]
Propovijedima i pismima želio je vjernike odgojiti u pravoj vjeri. Propovijedi mu nikad nisu bile dulje od četvrt sata, bile su poučne, razgovijetne i razumljive.[5] Na svoje slušatelje utjecao je riječima, a još više poniznošću i nevinošću. U arhivu ravenske metropole[4] čuva se oko 200 njegovih govora,[1] od čega 176 homilija, kratkih i pisanih u pučkome stilu, na temelju objašnjenja evanđelja, vjerovanja i uzvisivanja kreposti svetih.[3]
Štovanje
Zbog njegovih nastojanja u naviještanju vjere i ćudoređa[1] Papa Klement XII. proglasio ga je crkvenim naučiteljem 1729. g.[5]
Bibliografija
- Sancti Petri Chrysologi archiepiscopi ravennatis Opera omnia, Pariz, 1864. (elektronička inačica)
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Bitno.net [neaktivna poveznica] KALENDAR: 30. Srpanj – Sveti Petar Krizolog
- ↑ 2,0 2,1 • Nedostaje obavezni parametar:
journal
• Parametartypenije dopušten u klasijournal
• Parametaraccess-datenije dopušten u klasijournal
• Parametarurlnije dopušten u klasijournal
• Parametararchive-urlnije dopušten u klasijournal
• Parametararchive-datenije dopušten u klasijournal - ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Župa Medulin (Arhivirano 5. ožujka 2021.) Petar Krizolog, Ingeborg, Rufin, Zdenka
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 HBK Svetac dana
- ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 Katolički tjednik (Arhivirano 5. ožujka 2016.) Sv. Petar Krizolog, biskup i crkveni naucitelj, 30. srpnja
Vanjske poveznice
- Mrežna mjesta
- Sveti Petar Krizolog, www.vjeraidjela.com
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||