Sveti Franjo Paulski | |
---|---|
Rođen | 27. ožujka 1416. Paola, Kalabrija |
Preminuo | 2. travnja 1507. Plessis-lès-Tours |
Beatificiran | 7. srpnja 1513. |
Kanoniziran | 1. svibnja 1519. |
Spomendan | 2. travnja |
Zaštitnik | siromaha, pustinjaka, putnika; zazivaju ga protiv vatre, kuge i neplodnosti |
Zaštitnik gradova, krajeva i država | Amato, Campora San Giovanni, La Chorrera, Kalabrija |
Zaštitnik zanimanja | ribari, lađari, mornari |
Portal o kršćanstvu |
Sveti Franjo Paulski (lat. Franciscus de Paula, tal. Francesco di Paola; Paola, Kalabrija, 27. ožujka 1416. - Plessis-lès-Tours, 2. travnja 1507.), talijanski pustinjak, redovnik prosjak i katolički svetac. Osnivač je Reda najmanjih (lat. Ordo Minimorum, tal. Ordine dei Minimi).
Životopis
Sveti Franjo Paulski rođen je 27. ožujka 1416. u gradu Paola, u pokrajini Cosenza južnotalijanske regije Kalabrija. Roditelji mu bijahu skromni i vrlo pobožni. Dugo su bili bez djece pa su se godinama molili Bogu za sina: kad im je Bog uslišao molitve, sina su nazvali po Franji Asiškom, kojega su poštovali kao svoga zaštitnika.[1] Franjo se u djetinjstvu školovao kod franjevaca u rodnome gradu. Kao četrnaestgodišnjak hodočastio je s roditeljima u Rim i Assisi. Poslije hodočašća se povukao u osamu, najprije nedaleko od grada, a zatim na jedno još usamljenije mjesto uz more, gdje je kao pustinjak živio u nekoj špilji. Postio je i molio te u sljedećih pet godina okupio i skupinu sljedbenika. Godine 1452. osniva franjevačku redovničku zajednicu, kojoj je propisao vrlo stroga pravila: pored zavjeta čistoće, siromaštva, pokore i milosrđa, braća nisu smjela jesti ništa životinjskog porijekla, čak ni mlijeko, sir ili jaja. U početku je ta zajednica bila poznata pod imenom Pustinjaci svetoga Franje Asiškog: njezino je djelovanje 1474. odobrio papa Siksto IV., a od 1492. zajednica dobiva i službeno ime Red najmanjih (lat. Ordo Minimorum).[1] Kad je 1506. godine potvrđivao pravila Reda najmanjih, papa Julije II. zapisao je da su oni »svjetlo pokajničke Crkve«. Red najmanjih i danas uspješno djeluje u Europi te Južnoj i Sjevernoj Americi.[2]
Godine 1483. papa Siksto IV. poslao je Franju u Pariz kako bi pomogao u liječenju francuskoga kralja Luja XI. Poslije smrti Luja XI., Franjo ostaje u Francuskoj kao savjetnik njegova sina i nasljednika Karla VIII. Posredovao je u uspostavi mira između Francuske i Bretanje te Francuske i Španjolske.[3]
Papa Lav X., kanonizirao je sv. Franju 1519. godine. Sveti Franjo Paulski zaštitnik je Kalabrije, siromaha i pustinjaka, ribara, lađara, mornara, mornaričkih časnika, navigatora i svih ljudi koji su na bilo koji način povezani s morem. Zazivaju ga protiv vatre, kuge i neplodnosti.[1] Njegovo tijelo ostalo je do danas neraspadnuto.[4]
Galerija
-
Jean Bourdichon: portret sv. Franje Paulskog (1507.)
-
Sv. Franjo Paulski oživljava mrtvo dijete (Sebastiano Ricci, ulje na platnu, 1733.)
-
Čuda sv. Franje Paulskoga (Peter Paul Rubens, ulje na drvu, ca. 1627/28.)
-
Čudo sv. Franje Paulskoga (Francesco Cappella, ulje na platnu, ca. 1750.)
-
Sv. Franjo Paulski u ekstazi (Pietro Bianchi, ulje na platnu, ca. 1728.)
-
Luj XI. kleči pred sv. Franjom Paulskim (Nicolas Gosse, ulje na platnu, 1843.)
-
Oltar crkve sv. Franje Paulskoga u Milanu
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Sveta Misa – Franjo Paulski, pristupljeno 31. prosinca 2012.
- ↑ Župa sv. Ane, Zagreb: Sveti Franjo Paulski, pristupljeno 31. prosinca 2012.
- ↑ Župa sv. Nikole biskupa, Jastrebarsko: Sveti Franjo Paolski, pristupljeno 5. siječnja 2013.
- ↑ marypages: Sv. Franjo Paulski, preuzeto 28. ožujka 2015.
Vanjske poveznice
Sestrinski projekti
U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Sveti Franjo Paulski |
Mrežna sjedišta
- Župa sv. Ane, Zagreb: Sveti Franjo Paulski (životopis)
- Župa sv. Nikole biskupa, Jastrebarsko: Sveti Franjo Paolski (životopis)
- Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda: Sv. Franjo Paulski (životopis)
- Sveta Misa – Franjo Paulski (životopis) (hrv.) (engl.) (njem.)
- www.francescodipaola.info
- PREUSMJERI Predložak:Ita oznaka
- PREUSMJERI Predložak:Ita oznaka