| Sveti Sebastijan | |
|---|---|
| |
| Rođen | oko 256. |
| Preminuo | 20. siječnja 287. Rim |
| Beatificiran | 1605. |
| Kanoniziran | 31. prosinca 1726. |
| Slavi se u | Katolička Crkva Pravoslavna Crkva Anglikanska Crkva Istočne pravoslavne Crkve |
| Spomendan | 20. siječnja |
| Zaštitnik zanimanja | vojnika, sportaša |
 Portal o kršćanstvu
| |
Sveti Sebastijan (oko 256. - Rim, 20. siječnja 287.), kršćanski svetac i mučenik, ubijen tijekom Dioklecijanovog progona kršćana u 3. stoljeću.
Život
Sebastijan se rodio u Italiji, a školovao se u gradu Milanu. Kao mladić služi vojsku te ga car Dioklecijan postavlja za načelnika dvorske garde. Za vrijeme službovanja je spašavao kršćane od progona te obraćivao mnoge ljude. Nakon što se saznalo da ga je papa nazvao braniteljem Crkve, car ga optužuje za izdaju. Tada je Dioklecijan naredio da ga privežu za stablo, skinu golog i strijeljaju strijelama. Udovica Irena htjela je noću potajno ga pokopati te poljubivši mu ranu na prsima osjetila je njegovo disanje.[1]
Štovanje
Sveti Sebastijan se smatra zaštitnikom: zaraženih od kuge, ratnih invalida, kamenoklesara, strijelaca, lovaca, vatrogasaca, policajaca i vojnika. I glavni grad Hrvatske, Zagreb, ubraja ga među svoje zaštitnike.[2] Kao zaštitnik vojnika počeo se štovati u 4. stoljeću, pa sve do srednjeg vijeka. Sveti Sebastijan se u Rimokatoličkoj Crkvi slavi 30. siječnja, a u Pravoslavnoj Crkvi 18. prosinca. U Vodnjanu se čuvaju relikvije njegova neraspadnutog tijela. Svetac se u umjetnosti obično prikazuje kao fizički privlačan mladić proboden strijelama. Na slikama Sveti Sebastijan se veoma često predstavlja vezan za stub i izboden strijelama. Također uz njega se često slikaju raspeće, koplje, mač, štit i oklop ispod nogu.
Vidi također
Izvori
- ↑ katolicki tjednik, pristupljeno 29. svibnja 2015.
- ↑ Sveti Fabijan