Bazilije Veliki | |
---|---|
Rođen | oko 330. Caesarea Mazaca |
Preminuo | 1. siječnja 379. Caesarea Mazaca |
Slavi se u | Rimokatolička Crkva Anglikanska Crkva Istočne pravoslavne Crkve |
Spomendan | 2. siječnja |
Portal o kršćanstvu |
Bazilije Veliki (grč.: Μέγας Βασίλειος; Caesarea Mazaca, oko 330. - Caesarea Mazaca, 1. siječnja 379.), kršćanski svetac, crkveni otac, učitelj Crkve.[1]
Životopis
Utemeljitelj je kršćanskog redovništva na istoku, čije su postavke o redovničkom životu bile temeljem i uzorom svim kasnijim velikanima koji su utemeljili kršćanske redove, među ostalim i što je sveti Bazilije bio duboko redovnik u duši, znajući da ne može biti nikakva pravilna redovnička života bez raznih pobožnih vježba i molitava.
Spada među četiri najveća istočna oca. Zajedno ga se slavi, na zajednički spomendan, sa svetim Grgurom Nazijanskim, s kojim je bio nerazdvojan prijatelj za života. Ta nerazdvojnost je počela od doba kada su sveti Bazil i sveti Grgur skupa bili na studiju, a zbližila ih je pobožnost i istovjetnost misliju. Oboje su bili prisiljeni napustiti samoću te preuzeti biskupska sjedišta u Carigradu i u Cezareji u Kapadociji.
Spomendan mu je 2. siječnja. Istočne Crkve ga slave na 1. siječnja, a u zapadnim Crkvama ga se prije slavilo na 14. lipnja, kada je bio proglašen svetim.
Bazilija i Grgura zajedno s Grgurom iz Nise naziva se Kapadočanima po pokrajini iz koje potječu. Povezani su prijateljstvom i krvnim vezama. Pavić i Tenšek u svojoj „Patrologiji“ okarakterizirali su Bazilija kao čovjeka akcije, Grgura Nazijanskog kao vješta govornika a Grgura iz Nise filozofom i mistikom.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Ivan Barbarić: Svetac dana: Sveti Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski. Hrvatska katolička mreža. 2. siječnja 2022. Pristupljeno 31. ožujka 2022.
|