Marija Magdalena
Marija Magdalena (hebrejski מרים המגדלית; grčki Μαρία ἡ Μαγδαληνή) bila je Židovka koja je živjela u 1. stoljeću, a u Novom zavjetu i apokrifnim pismima opisana je kao učenica Isusa Krista. U hrvatskom jeziku uobičajeno ime Marija Magdalena zapravo je Marija Magdalenska, tj. Marija iz Magdale. U evanđelju se spominje kao grješnica koju je Isus obratio.[1]
Sva četiri evanđelista spominju Mariju Magdalenu kao svjedokinju uskrsnuća Isusa Krista.[2] Gnostička Evanđelja daju naslutiti da je Marija bila važna u ranoj Crkvi te da ju je Isus posebno volio među učenicima.
U Katoličkoj, Pravoslavnoj i Anglikanskoj Crkvi štuje se kao svetica.
Liturgijski spomendan u Katoličkoj i Pravoslavnoj Crkvi je 22. srpnja.
Etimologija[uredi | uredi kôd]
O imenu Marija postoje teorije i naznake. Pretpostavka je čak da je ime povezano s egipatskom riječju za „ljubav“ ili „voljeti“ (mere; kao u imenu kraljice Egipta Meritites I.).
Magdalena bi navodno trebalo značiti „ona iz (grada) Magdale“[3]. Međutim, čini se da grad zvan Magdala nije postojao u doba Isusa te se vrlo vjerojatno radi o pogrešci tijekom prijevoda s hebrejskog ili aramejskog na grčki (hebrejski migdal = „toranj“, aramejski magdala = „velika, visoka“.[4]
Srednji vijek[uredi | uredi kôd]
Srednjovjekovno vjerovanje da je Marija Magdalena bila „bludnica“, prostitutka, potječe od pape Grgura I. Velikog, koji je oko 591. izjavio da je ova Marija identična Mariji iz Betanije i „grešnici“ koja je Isusu noge ljubila.[5]
Pravoslavlje nikad nije prihvatilo „Mariju bludnicu“; Marija je bila viđena kao vjerna Isusova učenica i pratiteljica njegove majke Marije. (Ivan Zlatousti je sugerirao da je Marija cijeli život bila djevica.)
Redovnik Petar des Vaux-de-Cernay (13. st.) napisao je da su katari vjerovali da je Marija bila Isusova konkubina.[6]
Smrt[uredi | uredi kôd]
Prema pravoslavnim tradicijama, Marija je umrla u Efezu, a njezine su kosti ponijete u Konstantinopol 886. Prema katoličkim tradicijama, Marija je umrla u Francuskoj.
-
Marija Magdalena, na popularnoj slici umjetnika Arya Scheffera, 19. stoljeće -
Tizian: «Noli me tangere» 1512. godine -
Anthony Sandys, oko 1860. godine -
Antonio Canova: Marija Magdalena (1806.—1813.)
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija, sv. 13, str. 100
- ↑ Katolici.org, pristupljeno 9. srpnja 2011.
- ↑ Deirdre Good. Mariam, The Magdalen, and The Mother.
- ↑ Marvin Meyer, Esther A. de Boer. The Gospels of Mary: The Secret Traditions of Mary Magdalene the Companion of Jesus.
- ↑ Susan Haskins. Mary Magdalene: Myth and Metaphor.
- ↑ Marija Magdalena