Razlika između inačica stranice »Nikša Gligo«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
 
Redak 4: Redak 4:
| slika_širina            = 280px
| slika_širina            = 280px
| naslov                  =  
| naslov                  =  
| datum_rođenja          = [[6. travnja]] [[1946.]]
| datum_rođenja          = [[6. travnja]] [[glazba u 1946.|1946.]]
| mjesto_rođenja          = [[Split]], [[Hrvatska]] {{ZD|H|HRV}}  
| mjesto_rođenja          = [[Split]], [[Hrvatska]] {{ZD|H|HRV}}  
| datum_smrti            =  
| datum_smrti            = [[10. veljače]] [[glazba u 2024.|2024.]]<ref name=HRTumro>[https://magazin.hrt.hr/kultura/preminuo-niksa-gligo-jedan-od-najvecih-hrvatskih-muzikologa-11347276 ''Preminuo Nikša Gligo, jedan od najvećih hrvatskih muzikologa'']. 10. veljače 2024. Pristupljeno 11. veljače 2024.</ref>
| mjesto_smrti            =  
| mjesto_smrti            =  
| prebivalište            = [[Zagreb]]
| prebivalište            = [[Zagreb]]
Redak 23: Redak 23:
}}
}}


'''Nikša Gligo''' ([[Split]], [[6. travnja]] [[1946.]]), [[hrvat]]ski [[Muzikologija|muzikolog]], [[glazbena kritika|glazbeni kritičar]], [[skladatelj]], [[glazbena teorija|glazbeni teoretičar]] i [[akademik]].
'''Nikša Gligo''' ([[Split]], [[6. travnja]] [[1946.]] — [[10. veljače]] [[glazba u 2024.|2024.]]), [[hrvat]]ski [[Muzikologija|muzikolog]], [[glazbena kritika|glazbeni kritičar]], [[skladatelj]], [[glazbena teorija|glazbeni teoretičar]] i [[akademik]].  
Ostvario je golem utjecaj na percepciju [[avangarda|avangarde]] u Hrvata.<ref name=HRTumro/>


== Životopis ==
== Životopis ==
Akademik Nikša Gligo u rodnom je Splitu 1964. maturirao na Klasičnoj gimnaziji ''Natko Nodilo'' i na Glazbenoj školi ''Josip Hatze''. 1969. je diplomirao komparativnu [[književnost]] te [[engleski jezik]] i književnost na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskome fakultetu]] Sveučilišta u [[Zagreb]]u, a 1973. muzikologiju na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u [[Ljubljana|Ljubljani]]. Magistrirao je 1981. na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, a doktorirao 1984. na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. Usavršavao se na sveučilištima u [[Köln]]u, [[Salzburg]]u, [[Berlin]]u, [[Freiburg]]u i u [[Sjedinjene Američke Države|SAD-u]].  
Akademik Nikša Gligo u rodnom je Splitu 1964. maturirao na Klasičnoj gimnaziji ''Natko Nodilo'' i na Glazbenoj školi ''Josip Hatze''. 1969. je diplomirao komparativnu [[književnost]] te [[engleski jezik]] i književnost na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskome fakultetu]] Sveučilišta u [[Zagreb]]u, a 1973. muzikologiju na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u [[Ljubljana|Ljubljani]]. Magistrirao je 1981. na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, a doktorirao 1984. na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. Usavršavao se na sveučilištima u [[Köln]]u, [[Salzburg]]u, [[Berlin]]u, [[Freiburg]]u i u [[Sjedinjene Američke Države|SAD-u]].  


Od 1969. do 1986. bio je upravitelj Muzičkog salona Studentskoga centra Sveučilišta u Zagrebu, a od 1986. radi kao [[docent]] na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 2003. izabran u trajno zvanje redovitoga [[profesor]]a. 1985/86. bio je gostujući profesor na [[Sveučilište|Sveučilištu]] ''Albert Ludwig'' u [[Freiburg]]u. Od 1998. je gostujući profesor na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije Univerziteta u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Od 1996. do 2001. predavao je na poslijediplomskome studiju informacijskih znanosti na [[Fakultet]]u organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu u [[Varaždin]]u, a od 2005. predaje na poslijediplomskome studiju na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskoga fakulteta [[Sveučilište u Rijeci|Sveučilišta u Rijeci]].
Od 1969. do 1986. bio je upravitelj Muzičkog salona Studentskoga centra Sveučilišta u Zagrebu, a od 1986. radi kao [[docent]] na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 2003. izabran u trajno zvanje redovitoga [[profesor]]a. 1985/86. bio je gostujući profesor na [[Sveučilište|Sveučilištu]] ''Albert Ludwig'' u [[Freiburg]]u. Od 1998. je gostujući profesor na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije Sveučilišta u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Od 1996. do 2001. predavao je na poslijediplomskome studiju informacijskih znanosti na [[Fakultet]]u organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu u [[Varaždin]]u, a od 2005. predaje na poslijediplomskome studiju na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskoga fakulteta [[Sveučilište u Rijeci|Sveučilišta u Rijeci]].


Član je Hrvatskoga muzikološkog društva, [[Hrvatsko društvo skladatelja|Hrvatskoga društva skladatelja]], Međunarodnoga udruženja za semiotičke studije (IASS/AIS) te počasni član [[Hrvatsko društvo glazbenih teoretičara|Hrvatskoga društva glazbenih teoretičara]]. Od svibnja 2006. redoviti je član [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti]],<ref name=HAZU>[http://info.hazu.hr/niksa_gligo_biografija Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti: Nikša Gligo], pristupljeno 19. kolovoza 2014.</ref> a u kolovozu 2014. izabran je i za člana Akademije Europe (lat. ''Academia Europaea''; engl. ''The Academy of Europe'').<ref>[http://www.ae-info.org/ae/Acad_Main/List_of_Members/ListMembersByCountry Academia Europaea: List all members by country – Croatia: Gligo, Nikša], pristupljeno 19. kolovoza 2014.</ref><ref>[http://www.vecernji.hr/glazba/muzikolog-niksa-gligo-izabran-za-clana-akademije-europe-955609 Večernji.hr – Bojan Arežina: »Muzikolog Nikša Gligo izabran za člana Akademije Europe«], pristupljeno 19. kolovoza 2014.</ref>
Član je [[Hrvatsko muzikološko društvo|Hrvatskoga muzikološkog društva]], [[Hrvatsko društvo skladatelja|Hrvatskoga društva skladatelja]], Međunarodnoga udruženja za semiotičke studije ([[IASS]]/AIS) te počasni član [[Hrvatsko društvo glazbenih teoretičara|Hrvatskoga društva glazbenih teoretičara]]. Od svibnja 2006. redoviti je član [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti]],<ref name=HAZU>[http://info.hazu.hr/niksa_gligo_biografija Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti: Nikša Gligo], pristupljeno 19. kolovoza 2014.</ref> a u kolovozu 2014. izabran je i za člana Akademije Europe (lat. ''Academia Europaea''; engl. ''The Academy of Europe'').<ref>[http://www.ae-info.org/ae/Acad_Main/List_of_Members/ListMembersByCountry Academia Europaea: List all members by country – Croatia: Gligo, Nikša], pristupljeno 19. kolovoza 2014.</ref><ref>[http://www.vecernji.hr/glazba/muzikolog-niksa-gligo-izabran-za-clana-akademije-europe-955609 Večernji.hr – Bojan Arežina: »Muzikolog Nikša Gligo izabran za člana Akademije Europe«], pristupljeno 19. kolovoza 2014.</ref> Bio je direktorom najvažnijeg glazbenog festivala u Hrvatskoj i okružju, [[Muzički biennale Zagreb|Muzičkog biennala]] u Zagrebu.<ref name=HRTumro/>  


== Znanstveno djelovanje ==
== Znanstveno djelovanje ==

Trenutačna izmjena od 03:44, 11. veljače 2024.

Nikša Gligo
Datoteka:Nikša Gligo IHG.jpg
Rođenje 6. travnja 1946.
Split, Hrvatska Flag of Croatia.svg
Smrt 10. veljače 2024.[1]
Prebivalište Zagreb
Polje humanističke znanosti i muzikologija
Institucija Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu
Alma mater Sveučilišta u Zagrebu i Ljubljani
Akademski mentor prof. dr. Andrej Rijavec
Poznat po glazba 20. stoljeća
Istaknute nagrade Nagrada Josip Andreis, Orden viteza u redu umjetnosti i književnosti francuskoga Ministarstva kulture, diskografska nagrada Porin, odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića
Porin za životno djelo

Nikša Gligo (Split, 6. travnja 1946. — 10. veljače 2024.), hrvatski muzikolog, glazbeni kritičar, skladatelj, glazbeni teoretičar i akademik. Ostvario je golem utjecaj na percepciju avangarde u Hrvata.[1]

Životopis

Akademik Nikša Gligo u rodnom je Splitu 1964. maturirao na Klasičnoj gimnaziji Natko Nodilo i na Glazbenoj školi Josip Hatze. 1969. je diplomirao komparativnu književnost te engleski jezik i književnost na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 1973. muzikologiju na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. Magistrirao je 1981. na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, a doktorirao 1984. na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. Usavršavao se na sveučilištima u Kölnu, Salzburgu, Berlinu, Freiburgu i u SAD-u.

Od 1969. do 1986. bio je upravitelj Muzičkog salona Studentskoga centra Sveučilišta u Zagrebu, a od 1986. radi kao docent na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 2003. izabran u trajno zvanje redovitoga profesora. 1985/86. bio je gostujući profesor na Sveučilištu Albert Ludwig u Freiburgu. Od 1998. je gostujući profesor na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije Sveučilišta u Sarajevu. Od 1996. do 2001. predavao je na poslijediplomskome studiju informacijskih znanosti na Fakultetu organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu u Varaždinu, a od 2005. predaje na poslijediplomskome studiju na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci.

Član je Hrvatskoga muzikološkog društva, Hrvatskoga društva skladatelja, Međunarodnoga udruženja za semiotičke studije (IASS/AIS) te počasni član Hrvatskoga društva glazbenih teoretičara. Od svibnja 2006. redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti,[2] a u kolovozu 2014. izabran je i za člana Akademije Europe (lat. Academia Europaea; engl. The Academy of Europe).[3][4] Bio je direktorom najvažnijeg glazbenog festivala u Hrvatskoj i okružju, Muzičkog biennala u Zagrebu.[1]

Znanstveno djelovanje

Akademik Nikša Gligo je stručnjak za glazbu 20. stoljeća, posebice suvremenu hrvatsku glazbu, a predmet njegova znanstvenog interesa često su estetika i semiotika glazbe te glazbeno nazivlje. Autor je pet knjiga: Vrijeme glazbe (1977.), Varijacije razvojnog kontinuiteta: Skladatelj Natko Devčić (1985.), Problemi Nove glazbe 20. stoljeća: Teorijske osnove i kriteriji vrednovanja (1987.), Pojmovni vodič kroz glazbu 20. stoljeća s uputama za pravilnu uporabu pojmova (1996.), Zvuk – znak – glazba. Rasprave oko glazbene semiografije (1999.) te više od stotinu znanstvenih i stručnih studija objavljenih u Hrvatskoj i u svijetu. Prevodi s engleskog, njemačkog i francuskog jezika: s engleskoga je, primjerice, preveo monografiju o Arnoldu Schönbergu Charlesa Rosena (Zagreb, 2003.), a s njemačkoga knjigu Glazba 20. stoljeća Hermanna Danusera (Zagreb, 2007.). Bio je član uredništva časopisa Arti musices (1992.-96.), član je uredništva The International Review of the Aesthetics and Sociology of Music (od 1992.), sarajevskoga časopisa Muzika (od 1992.) i izdavačkoga savjeta časopisa MusikTexte iz Kölna (od 1993.). Od 1998. suradnik je u glazbenoj enciklopediji Musik in Geschichte und Gegenwart (Kassel, Njemačka).[2]

Nagrade i priznanja

  • 1969. – Nagrada SKOJ-a za glazbenu kritiku.
  • 1985. – Nagrada Josip Andreis Društva skladatelja Hrvatske za knjigu Varijacije razvojnog kontinuiteta: Skladatelj Natko Devčić.
  • 1987. – Nagrada Josip Andreis Društva skladatelja Hrvatske za knjigu Problemi Nove glazbe 20. stoljeća: Teorijske osnove i kriteriji vrednovanja.
  • 1992. – Orden viteza u redu umjetnosti i književnosti francuskoga Ministarstva kulture.
  • 1994. – Hrvatska diskografska nagrada Porin za komentar uz CD Zagreb 900.
  • 1997. – Godišnja Državna nagrada za znanost (područje: humanističke znanosti) za Pojmovni vodič kroz glazbu 20. stoljeća s uputama za pravilnu uporabu pojmova.
  • 1997. – Odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
  • 2000. – Nagrada Josip Juraj Strossmayer Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Zagrebačkog velesajma za humanističke znanosti (za knjigu Zvuk - znak - glazba. Rasprave oko glazbene semiografije).
  • 2000. – Nagrada Josip Andreis Hrvatskog društva skladatelja za knjigu Zvuk - znak - glazba. Rasprave oko glazbene semiografije.
  • 2006. – Plaketa Muzičke akademije u Sarajevu za uspješan doprinos razvoju Muzičke akademije, muzičke umjetnosti, nauke i pedagogije u Bosni i Hercegovini (povodom 50 godina Muzičke akademije u Sarajevu).
  • 2006. – Počasni član Hrvatskoga društva glazbenih teoretičara.
  • 2015. – Diskografska nagrada Porin za životno djelo[5]

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 Preminuo Nikša Gligo, jedan od najvećih hrvatskih muzikologa. 10. veljače 2024. Pristupljeno 11. veljače 2024.
  2. ↑ 2,0 2,1 Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti: Nikša Gligo, pristupljeno 19. kolovoza 2014.
  3. ↑ Academia Europaea: List all members by country – Croatia: Gligo, Nikša, pristupljeno 19. kolovoza 2014.
  4. ↑ Večernji.hr – Bojan Arežina: »Muzikolog Nikša Gligo izabran za člana Akademije Europe«, pristupljeno 19. kolovoza 2014.
  5. ↑ porin.org – Nagradu Porin za životno djelo dobili su Frano Parać i Nikša Gligo, pristupljeno 20. veljače 2015.
HAZU 76 17 lipnja 2008.jpg  
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (http://info.hazu.hr/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.
Dopusnica nije važeća!
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.



IHG Logo.svg  
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Instituta hrvatske glazbe (http://www.ihg.hr/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Institut_hrvatske_glazbe.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske poveznice


v • r • u
Dobitnici Porina za životno djelo
Nikša Bareza (2008.) • Dražen Boić (posmrtno, 2013. ) • Drago Britvić (2006.) • Željko Brkanović (2014.) • Vinko Coce (posmrtno, 2014.) • Emil Cossetto (2004.) • Croatia Records (2007.) • Arsen Dedić (1999.) • Veljko Despot (2013.) • Valter Dešpalj (2014.) • Dubravko Detoni (2007.) • Drago Diklić (2011.) • Mato Došen (2010.) • Rajko Dujmić (2013. ) • Dino Dvornik (2009.) • Nikša Gligo (2015.) • Pero Gotovac (2000.) • Milan Horvat (2005.) • Đelo Jusić (2007.) • Alfi Kabiljo (2004.) • Nikica Kalogjera (2001.) • Stipica Kalogjera (2010.) • Milko Kelemen (1998.) • Tereza Kesovija (2009.) • Josip Klima (2011.) • Anđelko Klobučar (2002.) • Mišo Kovač (2012.) • Vladimir Kranjčević (2013.) • Miroslav Križić (posmrtno, 2014.) • Vladimir Krpan (2001.) • Ljubo Kuntarić (2009.) • Kvartet 4M (1995.) • Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO (2002.) • Dubravko Majnarić (2014.) • Anton Marti (1994.) • Branko Mihaljević (2005.) • Stjepan Mihaljinec (2012.) • Miroslav Miletić (2009.) • Drago Mlinarec (2005.) • Tomislav Neralić (2006.) • Gabi Novak (2006.) • Đorđe Novković (1996.) • Boško Petrović (2003.) • Julije Njikoš (2010.) • Krešimir Oblak (posmrtno, 2014.) • Frano Parać (2015.) • Ruža Pospiš Baldani (2003.) • Anđela Potočnik (posmrtno, 2013. ) • Božo Potočnik (2005.) • Miljenko Prohaska (1995.) • Ivo Robić (1997.) • Zdenko Runjić (1998.) • Stanko Selak (2013. ) • Stjepan Jimmy Stanić (2013. ) • Ljubo Stipišić (2006.) • Siniša Škarica (2002.) • Zvonko Špišić (2008.) • Vjekoslav Šutej (posmrtno, 2010.) • Radojka Šverko (2014.) • Time (2012.) • Nenad Turkalj (2004.) • Dunja Vejzović (1999.) • Radovan Vlatković (2012.) • Dražen Vrdoljak (2003.) • Vice Vukov (2000.) • Zagrebački kvartet (2000.) • Zagrebački solisti (1994.)• Hrvoje Hegedušić (2016.) • Davorin Kempf (2016.) • Zrinko Tutić (2017.) • Zoran Juranić (2017.) • Klapa Lučica (2017.) • Oliver Dragojević (2018.) • Jakša Fiamengo (2018.) • Pavica Gvozdić (2018.) • Silvije Glojnarić (2019.) • Ibrica Jusić (2019.) • Paolo Sfeci (2019.) • Josipa Lisac (2020.) • Tomislav Uhlik (2020.) • Krunoslav Slabinac (posthumno) (2021.) • Zdenka Kovačiček (2021.) • Silvio Foretić (2021.)
Porin • Hrvatska diskografska udruga • Hrvatsko društvo skladatelja • Diskografija
v • r • u
Dobitnici nagrade Porin po godinama

1994. | 1995. | 1996. | 1997. | 1998. | 1999. | 2000. | 2001. | 2002. | 2003. | 2004. | 2005. | 2006. | 2007. | 2008. | 2009. | 2010. | 2011. | 2012. | 2013. | 2014. | 2015. | 2016. | 2017. | 2018. | 2019. | 2020. | 2021.

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Nikša_Gligo&oldid=522559"