Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Safranbolu: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m no summary specified
 
Redak 72: Redak 72:


==Izvori==
==Izvori==
{{commonscat|Safranbolu}}
 
{{izvori}}
{{izvori}}
* Oktay Aslanapa, ''[http://www.ottomanstore.com/switch.php?file=ProductInfo&cat_id=82&product_id=1146 Anadolu'da ilk Türk mimarisi]: Başlangıcı ve gelişmesi'' (Ranoturska arhitektura u Anatoliji: Počeci i razvoj), Ankara, 1991. {{ISBN|975-16-0264-5}}. (tur.)
* Oktay Aslanapa, ''[http://www.ottomanstore.com/switch.php?file=ProductInfo&cat_id=82&product_id=1146 Anadolu'da ilk Türk mimarisi]: Başlangıcı ve gelişmesi'' (Ranoturska arhitektura u Anatoliji: Počeci i razvoj), Ankara, 1991. {{ISBN|975-16-0264-5}}. (tur.)

Posljednja izmjena od 3. studeni 2021. u 06:18

  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir turski grad

Safranbolu je grad i kajmakam u pokrajini Karabük, sjeverna Turska, 200 km sjeverno od Ankare, a oko 100 km južno od Crnog Mora. Grad je dobio ime od grčke riječi saffron koja znači "šafran", te je prije bio poznat kao Saframpolis (grčki: Σαφραμπολις, "Grad šafrana"). Naime, grad je najpoznatiji prema tradiciji uzgoja i trgovini šafrana, koja je još uvijek živa u obližnjem selu Davutobası koje slovi kao uzgajalište najboljih šafrana na svijetu.

Stari dio grada Safranbolua, nastao za vrijeme trgovine šafranima, nalazi se u dubokoj i vlažnoj kotlini u inače suhoparnom krajoliku. Grad ima 1008 povijesnih spomenika iz osmanskog razdoblja: privatni muzej, 25 džamija, pet turbeta (mauzoleja), osam česmi, pet hamama, tri karavan-saraja, sunčani sat i stotine privatnih povijesnih kuća i vila tradicionalne gradnje.

Panorama Safranbolua 11. srpnja 2006. godine
Panorama Safranbolua 11. srpnja 2006. godine

Tu su i tragovi prapovijesnih i antičkih naselja poput gromila, grobnica i rimskih mostova. Zbog toga je 1994. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji.

Novi dio grada se nalazi na visoravni, oko 2 km zapadno od Starog grada. U njemu se nalazi više obrazovnih institucija poput Fakulteta likovnih umjetnosti i dizajna Fethi Toker koji je odjel Sveučilišta Zonguldak Karaelmas.

Povijest

Povijesno središte Safranbolua

Povijesna pokrajina Paflagonija je od davnina bila domom mnogim narodima (Paflagonci, Kaški, Kapadocijci). Područje grada Safranbolua je bilo naseljeno još u prapovijesti o ćemu svjedoče grobnice isklesane u njenim stijenama. Turci Seldžuci je osvajaju 1196. godine i grad Saframpolis je pripao pokrajini Sinop. Oni su ga najprije prozvali Zalifre, a potom Taraklıborlu, no naposlijetku su samo preveli stari grčki naziv u Safranbolu.

Od 13. stoljeća pa sve do dolaska željeznice početkom 20. stoljeća, Safranbolu je bio važnom karavanskom postajom na glavnom putu koji je spajao Istok i Zapad Osmanskog carstva, ali i Europu s Orijentom. Stara džamija, kupatilo i Medresa Sulejman paše su izgrađeni 1322. godine. Tijekom vrhunca u 17. stoljeću proširena je gradska tržnica kako bi se udovoljilo zahtjevima sve većeg broja posjetitelja. Iz ovog razdoblja su sačuvane mnoge građevine kao što su: Konak Cinci koji je imao više od 60 gostinjskih soba (1640.-48.), Džamije Koprülü (1661.) i Let Paša (1796.), kao i brojne trgovine, štale i kupatila. Arhitektura Safranbolua iz ovog razdoblja je utjecala na urbanistički razvoj gradova u cijelom Osmanskom carstvu.

Dolaskom željeznice u 19. stoljeću Safranbolu je izgubio na važnosti, i središtem pokrajine postaje grad Karabük sa svojom željezarom, ali je upravo zbog toga njegova arhitektura ostala nedirnuta industrijskim napretkom.

Odlike

  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Safranbolu se nalazi južno od antičke citadele, u pravcu jug-istok, a sastoji se od četiri dijela:

  • Trokutasta tržnica Çukur ("Rupa") u donjem dijelu grada koja je okružena kućama i radionicama obrtnika kao što su kožari, kovači, krojači, sjedlari i obućari. Ulice u ovoj četvrti su uske i zakrivljene prateći obrise dvaju rijeka koje ju uokviruju. Popločane su tako da im je središnji dio uzdignut kako bi se vode izlijevale prema krajevima. Starije kuće imaju poludrvene konstrukcije, a ostatak pročelja je ispunjavan raznim materijalima (glina, opeka, i sl.). Njihova pročelja prema ulici nemaju prozora te izgledaju kao nastavak vrtnih zidova; glavne prostorije su na orvom katu, dok su stropovi bogato ukrašeni rezbarijama u drvetu, i oslikani.
  • Kıranköy je nekad bila četvrt nemuslimana koja je svojom arhitekturom podsjećala na slične četvrti tadašnjih europskih gradova, kao što su obrtnici i trgovci koji su živjeli odmah iznad svojih radionica i trgovina, dok su im podrumi služili za vino ili kao skladišta.
  • Bağlar ("vinogradi") je četvrt koja se sastojala od usamljenih kuća s velikim vrtovima.
  • Novija četvrt koja je izvan povijesnog središta.

Gradovi prijatelji

Safranbolu ima ugovore o partnerstvu sa sljedećim gradovima:

Izvori

Vanjske poveznice