Razlika između inačica stranice »Mate Boban«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Citiraj web +{{Citiranje weba))
 
(Nisu prikazane 2 međuinačice istog suradnika)
Redak 90: Redak 90:
Dana [[3. kolovoza]] [[1993.]] godine, u [[Ženeva|Ženevi]] počinje četvrti sastanak vođa delegacija na mirovnim pregovorima o Bosni i Hercegovini, na kojima sudjeluje i Boban. Kad je uvidio kakav nepravedan mir i kojom žestinom spram hrvatskog naroda sprema međunarodna zajednica, nespreman popustiti, od izabranih predstavnika Hrvata u Bosni i Hercegovini i predsjednika [[Tuđman]]a, kojemu je bio privržen, traži odlazak sa svih funkcija.<ref name="HDZ" /> Na izvanrednoj sjednici [[Zastupnički dom Hrvatske Republike Herceg-Bosne|Zastupničkog doma]] u [[Livno|Livnu]] 8. veljače 1994., Boban je prenio ovlasti na Predsjedničko vijeće, a [[Krešimir Zubak]], ministar pravosuđa, imenovan je predsjednikom Vijeća.<ref>Israeli, Raphael; Benabou, Albert. Savagery in the Heart of Europe: The Bosnian War (1992-1995) Context, Perspectives, Personal Experiences, and Memoirs. Strategic Book Publishing, 2013. Str. 116.</ref>
Dana [[3. kolovoza]] [[1993.]] godine, u [[Ženeva|Ženevi]] počinje četvrti sastanak vođa delegacija na mirovnim pregovorima o Bosni i Hercegovini, na kojima sudjeluje i Boban. Kad je uvidio kakav nepravedan mir i kojom žestinom spram hrvatskog naroda sprema međunarodna zajednica, nespreman popustiti, od izabranih predstavnika Hrvata u Bosni i Hercegovini i predsjednika [[Tuđman]]a, kojemu je bio privržen, traži odlazak sa svih funkcija.<ref name="HDZ" /> Na izvanrednoj sjednici [[Zastupnički dom Hrvatske Republike Herceg-Bosne|Zastupničkog doma]] u [[Livno|Livnu]] 8. veljače 1994., Boban je prenio ovlasti na Predsjedničko vijeće, a [[Krešimir Zubak]], ministar pravosuđa, imenovan je predsjednikom Vijeća.<ref>Israeli, Raphael; Benabou, Albert. Savagery in the Heart of Europe: The Bosnian War (1992-1995) Context, Perspectives, Personal Experiences, and Memoirs. Strategic Book Publishing, 2013. Str. 116.</ref>


Nakon kraha njegovih ideja o upravnoj podjedinici, kao jamcu hrvatske opstojnosti i ravnopravnosti te [[Washingtonski sporazum|nametnutoj federaciji]] s Bošnjacima, Boban je dvije godine radio u [[INA]]-i, gdje je imao dobro plaćen posao. Potom je imenovan za direktora [[Dubrovnik|Dubrovačke]] banke na području Hercegovine, a zanimao se i za nogometne i odbojkaške klubove. Umire iznenada [[7. srpnja]] [[1997.]] godine. Pokopan je u groblju u [[Gorica (Grude, BiH)|Gorici]].<ref name="AIM">{{cite web|url=http://www.aimpress.ch/dyn/pubs/archive/data/199707/70708-029-pubs-zag.htm |title=1997/07/08 23:41 SMRT MATE BOBANA |publisher=Aimpress.ch |date=8. srpnja 1997. |accessdate=15. prosinca 2015.}}</ref>
Nakon kraha njegovih ideja o upravnoj podjedinici, kao jamcu hrvatske opstojnosti i ravnopravnosti te [[Washingtonski sporazum|nametnutoj federaciji]] s Bošnjacima, Boban je dvije godine radio u [[INA]]-i, gdje je imao dobro plaćen posao. Potom je imenovan za direktora [[Dubrovnik|Dubrovačke]] banke na području Hercegovine, a zanimao se i za nogometne i odbojkaške klubove. Umire iznenada [[7. srpnja]] [[1997.]] godine. Pokopan je u groblju u [[Gorica (Grude, BiH)|Gorici]].<ref name="AIM">{{Citiranje weba|url=http://www.aimpress.ch/dyn/pubs/archive/data/199707/70708-029-pubs-zag.htm |title=1997/07/08 23:41 SMRT MATE BOBANA |publisher=Aimpress.ch |date=8. srpnja 1997. |accessdate=15. prosinca 2015.}}</ref>


Dok je lijes s Bobanovim tijelom ispraćen iz [[Mostar]]a, lokalne hercegovačke radio-stanice emitirale su isključivo ozbiljnu glazbu, a na prostoru od [[Ravno]]ga do [[Drvar]]a zastave su bile spuštene na pola koplja. Nema sumnje da je Bobanova smrt u [[Hercegovina|Hercegovini]] doživljena kao nacionalna tragedija. Njegova smrt je medijski popraćena u hrvatskim i bosanskohercegovačkim dnevnim tiskovinama te na [[Hrvatska radiotelevizija|Hrvatskoj radioteleviziji]] i [[Radiotelevizija Republike Srpske|Radioteleviziji Republike Srpske]].<ref name="AIM" />
Dok je lijes s Bobanovim tijelom ispraćen iz [[Mostar]]a, lokalne hercegovačke radio-stanice emitirale su isključivo ozbiljnu glazbu, a na prostoru od [[Ravno]]ga do [[Drvar]]a zastave su bile spuštene na pola koplja. Nema sumnje da je Bobanova smrt u [[Hercegovina|Hercegovini]] doživljena kao nacionalna tragedija. Njegova smrt je medijski popraćena u hrvatskim i bosanskohercegovačkim dnevnim tiskovinama te na [[Hrvatska radiotelevizija|Hrvatskoj radioteleviziji]] i [[Radiotelevizija Republike Srpske|Radioteleviziji Republike Srpske]].<ref name="AIM" />
Redak 135: Redak 135:
* [[Bošnjačko-hrvatski sukob]]
* [[Bošnjačko-hrvatski sukob]]
{{col-3}}
{{col-3}}
{{commonscat|Mate Boban|Mate Boban}}
 
{{col-end}}
{{col-end}}


Trenutačna izmjena od 08:43, 1. prosinca 2021.

Mate Boban
Mate Boban

1. predsjednik Herceg-Bosne
trajanje službe
18. studenoga 1991. – 8. veljače 1994.
Premijer Jadranko Prlić
Nasljednik Krešimir Zubak
4. predsjednik HDZ-a BiH
trajanje službe
14. studenog 1992. – 10. srpnja 1994.
Prethodnik  Milenko Brkić
Nasljednik Dario Kordić
Rođenje 12. veljače 1940.
Smrt 7. srpnja 1997.
Politička stranka HDZ BiH
Zanimanje ekonomist

Mate Boban (Sovići, Grude, 12. veljače 1940. – Mostar, 7. srpnja 1997.), hrvatski političar iz Bosne i Hercegovine. Bio je utemeljitelj i prvi predsjednik Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, Hrvatske Republike Herceg-Bosne, utemeljitelj i vrhovni zapovjednik Hrvatskog vijeća obrane, te jedan od predsjednika Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine.[1]

Raniji život

Rođen je 12. veljače 1940. godine u mnogočlanoj obitelji Stjepana i Ive rođene Bušić, u selu Sovići kraj Gruda, u zapadnoj Hercegovini. Boban je završio osnovnu školu u Sovićima, a nakon toga otišao je u sjemenište u Zadar, te se nakon drugog razreda prebacio u gimnaziju u Širokom Brijegu, i na kraju maturirao u Vinkovcima. Nakon što je postao punoljetan 1958., postao je član Saveza komunista Jugoslavije. Školovanje je nastavio u Zagrebu, gdje na Ekonomskom fakultetu stekao zvanje magistra ekonomskih znanosti. S Ljubom Pejić, s kojom je imao troje djece, vjenčao se 1965.[2]

Nakon kraćeg posla u Grudama, 1966., zaposlio se u Imotskom. Tu je bio na čelu trgovačkog poduzeća Napredak, koje je postizalo izvrsne rezultate. Zbog optužbe za gospodarski kriminal zbog nestanka većih količina šećera, dvije godine proveo je u istražnom zatvoru u Splitu, no njegovi suradnici su poslije tvrdili kako je optužnica bila montirana zbog hrvatskog nacionalizma. Boban je pad komunističkog režima dočekao kao šef Predstavništva Tvornice duhana Zagreb za Hercegovinu,[2] bez ikakvih političkih ambicija.[3]

Politička karijera

Umjesto lagodnog životnog smiraja, Mladež HDZ-a BiH nagovora ga da pomogne svojim znanjem, iskustvom i autoritetom u sudbonosnim previranjima raspada Jugoslavije i komunističkog sustava. Kao izabrani hrvatski zastupnik u Skupštini Republike Bosne i Hercegovine ubrzo svojim radom i autoritetom zadobiva povjerenje izabranih predstavnika hrvatskog naroda, koji ga sluteći krvavu agresiju Srba i Jugoslavenske narodne armije, učiniše dopredsjednikom pa zatim i predsjednikom Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine.[1]

Na Prvom općem saboru HDZ-a BiH, održanom u Sarajevu, 18. kolovoza 1990. godine, za predsjednika je izabran dr. Davor Perinović. Tadašnji predsjednik HDZ-a dr. Franjo Tuđman sazvao je za 7. rujna 1990. godine sastanak u Zagrebu na koji je pozvao sve predstavnike općinskih odbora zbog Perinovićeva djelovanja suprotnog politici HDZ-a. Na sastanku je Perinović opozvan s dužnosti predsjednika i isključen iz stranke.[1]

Izabrano je Predsjedništvo HDZ-a BiH na čelu s vršiteljem dužnosti predsjednika Stjepanom Kljujićem. Prva konvencija HDZ-a BiH održana je u Mostaru 23. ožujka 1991. godine i na njoj je za predsjednika izabran Stjepan Kljujić, a za potpredsjednike Mate Boban i Vitomir Lukić.[1]

Krajem 1991. i početkom 1992., HDZ prolazi kroz razdoblje unutarstranaĉkog sukoba u vodstvu stranke. Dotadašnji predsjednik HDZ-a BiH Stjepan Kljujić je već duže vremena bio izložen kritikama zbog popustljive politike prema Izetbegoviću i njegovoj SDA, što je u nekoliko navrata i naštetilo hrvatskim nacionalnim interesima. To se najviše oslikavalo kroz pitanje uređenja BiH, naime, Kljujić je nedovoljno zastupao koncept kantonalnog uređenja, često braneći i Izetbegovićevu unitarističku politiku.[4]

U Grudama, 18. studenog 1991. godine, hrvatsko političko vodstvo utemeljivši Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu, zajednicu općina hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, u čiji je sastav ušlo 30 cjelovitih općina i 10 dijelova pojedinih općina, izabralo je Matu Bobana za predsjednika. Poslije je izabran za prvog predsjednika Hrvatske Republike Herceg-Bosne i vrhovnog zapovjednika Hrvatskog vijeća obrane, temelja obrane i jamca opstojnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini.[1]

Boban zalagao za federaliziranu BiH, te za afirmaciju hrvatskih zajednica nasuprot Kljujićevoj popustljivoj politici.[4] Na sjednici Središnjeg odbora HDZ-a BiH, 2. veljače 1992., sudjelovao je i Stjepan Mesić u kao predsjednik Izvršnog odbora HDZ-a Hrvatske. Na toj sjednici, dotadašnji predsjednik HDZ-a BiH Stjepan Kljujić je podnio ostavku zbog gubitka povjerenja velikog dijela HDZ-a BiH, a kasnije i Zagreba.[4] Na tu Kljuićevu odluku utjecao je autoritetom svoje funkcije i Mesić. Za vršitelja dužnosti predsjednika HDZ-a BiH, na sjednici Glavnog odbora 15. ožujka 1992. u Bugojnu, izabran je Milenko Brkić. Boban je izabran za jednog od nekoliko članova Predsjedništva stranke.[1]

Brkić je izabran za predsjednika ove stranke 26. kolovoza 1992. u Međugorju, a 24. listopada 1992. godine, također na sjednici Glavnog odbora HDZ-a BiH u Posušju podnio je ostavku na tu dužnost. Za vršitelja dužnosti predsjednika stranke izabran je Mate Boban, čiji je izbor ponovno potvrđen na Drugom saboru HDZ-a BiH, 14. studenog 1992. godine u Mostaru.[1]

Što god nam kao narodu radili tijekom povijesti; nazivali nas bogumilima, pokušavali poturčiti, uvjeravali da smo Bošnjaci katolici, silili da budemo Jugoslaveni ili mitili da budemo Bosanci, mi, Hrvati Bosne i Hercegovine, bili smo i ostali dio jedinstvenog hrvatskog naroda. Povijesno pravo da pored Hrvatske i Bosnu i Hercegovinu zovemo svojom Domovinom i da kroz njezino državno uređenje uživamo sva međunarodna priznata prava državotvornog naroda, mi Hrvati ravnopravno dijelimo s druga dva suverena i konstitutivna naroda u BiH: Muslimanima i Srbima. Samo je zadovoljavajuće rješenje za sva tri naroda i usmjerenost europskim integracijama preduvjet stabilne i samoodržive Bosne i Hercegovine.
— Politička vodilja Mate Bobana[1]

Ratne godine

Rat je Mate Boban iskusio i vrlo osobno, odlascima sina i zetova na prve crte obrane, zarobljeništvom bratića, progonstvom rodbine, gnušajući se nad tijelom, iz aviona JNA pogođene bošnjačke djevojčice pri zbjegu u Grudama, ispraćajući poginule pripadnike Hrvatskog vijeća obrane... Mate Boban je rekao:[1]

"Ja sam samo vojnik hrvatskog naroda. Samo izvršavam zadaću koja mi je povjerena. Ako mi se sutra kaže da nešto drugo radim i ako je to u interesu hrvatskog naroda to ću prihvatiti sa zadovoljstvom."

Dana 6. svibnja 1992. godine, u austrijskom gradu Grazu, Mate Boban se sastao sa vođom Srba u Bosni i Hercegovini Radovanom Karadžićem. Sastanak je sazvan na inicijativu Europske zajednice, a pozvan je bio i bošnjački vođa Alija Izetbegović, koji se nije pojavio. Tema sastanka bilo je teritorijalno razgraničenje Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini, te prestanak sukoba srpskih i hrvatskih vojnih snaga na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine.[5] Kasnije je pretpostavljano da je ondje dogovarana podjela Bosne i Hercegovine na srpski i hrvatski dio.[6]

Unatoč desetinama tisuća zbrinutih izbjeglica, tisućama žrtava suprostavljenih agresiji, brojnim prvopotpisanim mirovnim dokumentima, desetinama službenih i neslužbenih sastanaka s bošnjačkim predstavnicima: Ganićem, Izetbegovićem, Silajdžićem, Delimustafićem, Šahinpašićem, Komšićem, Čengićem i izigranih dogovora od njihove strane, svjetskoj je javnosti bio mnogo značajniji onaj pretpostavljeni dogovor iz Graza. Boban je tvrdio da svjetski mediji u određivanju svjetske politike ne hvataju vijesti istine, nego lansiraju vijesti kakve su njima potrebne.[1]

Spomen ploča u Grudama posvećena Mati Bobanu i HDZ-u u svrhu uspostavljanja Herceg-Bosne i Hrvatskog vijeća obrane, podignuta na četvrtu godišnjicu utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne

Bobanove ideje o Herceg-Bosni kao upravnom ustroju s elementima državnosti; vojskom, policijom, pravnim i monetarnim sustavom ne predstavlja secesiju, niti odricanje Hrvata od prava na ostali dio BiH, nisu prihvaćene od pojedinih Hrvata u Bosni i Hercegovini.. Iako je to bilo moguće, nikada joj nisu postavljene jasne granice, donesen Ustav, formirano Ministarstvo vanjskih poslova, usvojen zakon, koji bi diskriminirao pripadnike drugih naroda i dr.[1]

Dana 20. travnja 1993. godine, načelnici glavnih stožera zaraćenih vojski, Milivoj Petković i Sefer Halilović potpisuju sporazum o obustavi vatre između Armije RBiH i HVO-a. Usprkos sporazumu sukobi dostižu vrhunac u lipnju u Mostaru. Iz krvavog bošnjačko-hrvatskog sukoba, može se zaključiti da ni tragične žrtve rata nemaju istu težinu u Travniku, Bugojnu, Konjicu, Varešu i drugim hrvatskim stratištima Jablanici kao one, bošnjačke, u Stocu, Vitezu, Mostaru i dr.[1] U Međugorju, 18. svibnja 1993. godine, Franjo Tuđman, Mate Boban, Milivoj Petković, Alija Izetbegović, Haris Silajdžić i Sefer Halilović dogovaraju mir između Hrvata i Bošnjaka.

Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i ministar obrane Gojko Šušak, ljudi s kojima je Boban jako dobro surađivao, boravili su, tijekom prvog posjeta Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosni, na Širokom Brijegu, gdje je Tuđman otvorio obnovljenu širokobriješku gimnaziju fra Dominika Mandića. Toga 19. svibnja 1993. godine, pred oko 10.000 ljudi, Mate Boban je svoj govor završio ovim riječima:

"U ime cijele Herceg-Bosne, u ime svih Hrvata, pozdravljam predsjednika svih Hrvata, poglavara države Hrvatske dr. Franju Tuđmana. On je garancija naše slobode, on je garancija da ćemo mi uspjeti."

U ljeto 1993., Katolička crkva u Bosni i Hercegovini žestoko kritizira Bobana i njegovu politiku prema Bosni i Hercegovini.[7] Hrvatski katolički vrh, kardinali Franjo Kuharić[8] i Vinko Puljić, biskup Franjo Komarica i čelnik franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Petar Anđelović "odrješito i smjelo osuđuju zločine hrvatskih religioznih nacionalista" i podržavaju nacionalno i religijski pluralističku Bosnu i Hercegovinu.[7] Mate Boban i Gojko Šušak šalju pismo upozorenja kardinalu Kuhariću i upozoravaju ga da se crkveno vodstvo ostavi pitanja koja ih se ne tiču.[7] Mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić i fra Jozo Zovko također navode da je rat u Bosni i Hercegovini političke, a ne religijske naravi.[7]

Dana 3. kolovoza 1993. godine, u Ženevi počinje četvrti sastanak vođa delegacija na mirovnim pregovorima o Bosni i Hercegovini, na kojima sudjeluje i Boban. Kad je uvidio kakav nepravedan mir i kojom žestinom spram hrvatskog naroda sprema međunarodna zajednica, nespreman popustiti, od izabranih predstavnika Hrvata u Bosni i Hercegovini i predsjednika Tuđmana, kojemu je bio privržen, traži odlazak sa svih funkcija.[1] Na izvanrednoj sjednici Zastupničkog doma u Livnu 8. veljače 1994., Boban je prenio ovlasti na Predsjedničko vijeće, a Krešimir Zubak, ministar pravosuđa, imenovan je predsjednikom Vijeća.[9]

Nakon kraha njegovih ideja o upravnoj podjedinici, kao jamcu hrvatske opstojnosti i ravnopravnosti te nametnutoj federaciji s Bošnjacima, Boban je dvije godine radio u INA-i, gdje je imao dobro plaćen posao. Potom je imenovan za direktora Dubrovačke banke na području Hercegovine, a zanimao se i za nogometne i odbojkaške klubove. Umire iznenada 7. srpnja 1997. godine. Pokopan je u groblju u Gorici.[10]

Dok je lijes s Bobanovim tijelom ispraćen iz Mostara, lokalne hercegovačke radio-stanice emitirale su isključivo ozbiljnu glazbu, a na prostoru od Ravnoga do Drvara zastave su bile spuštene na pola koplja. Nema sumnje da je Bobanova smrt u Hercegovini doživljena kao nacionalna tragedija. Njegova smrt je medijski popraćena u hrvatskim i bosanskohercegovačkim dnevnim tiskovinama te na Hrvatskoj radioteleviziji i Radioteleviziji Republike Srpske.[10]

Odlikovanja i priznanja

Ulica Mate Bobana u Grudama

Mnogi bosanskohercegovački gradovi s većinskim hrvatskim stanovništvom imaju ulice koje nose ime Mate Bobana, poput Gruda, Posušja, Ljubuškog, Čapljine, Kupresa, Livna i dr. Također, skijalište u parku prirode Blidinje nosi naziv "Mr. Mate Boban" na kojem se održava Otvoreno prvenstvo Herceg-Bosne.[11]

vrpca odlikovanje dan odlikovanja
Ribbon of an Order of Nikola Šubić Zrinski.png Red Nikole Šubića Zrinskog 28. svibnja 1995.
Ribbon of an Order of Ante Starčević.png Red Ante Starčevića 28. svibnja 1995.
Ribbon of a Commemorative Medal of the Homeland War.png Spomenica Domovinskog rata 28. svibnja 1995.
Ribbon of a Commemorative Medal of the Homeland's Gratitude.png Spomenica domovinske zahvalnosti 28. svibnja 1995.
izvori:[12][13][14][15]

Srodni članci

Unutarnje poveznice

Logotip Wikicitata
 Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Mate Boban

Izvori

  1. ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 Dragan Čović, Slavica Karačić, Niko Lozančić, Borjana Krišto, Zdenko Ćosić, Davor Čordaš, Mario Grgić, Rade Bošnjak, Marinko Čavara, Dvadeset godina Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine: 1990. - 2010., Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine, Mostar, 2010. ISBN 978-9958-850-00-4
  2. ↑ 2,0 2,1 Mate Boban, Večernji list. Preuzeto 25. studenog 2013.
  3. ↑ Israeli, Raphael; Benabou, Albert. Savagery in the Heart of Europe: The Bosnian War (1992-1995) Context, Perspectives, Personal Experiences, and Memoirs. Strategic Book Publishing, 2013. Str. 63.
  4. ↑ 4,0 4,1 4,2 Saša Mrduljaš, Hrvatska politika unutar Bosne i Hercegovine u kontekstu deklarativnog i realnoga prostornog opsega Hrvatske zajednice / Republike Herceg-Bosne (1991.-1994.), Institut društvenih znanosti Ivo Pilar - Centar Split, 2008.
  5. ↑ [1] Sporazum Karadžić - Boban
  6. ↑ HSP KC.com General bojnik HOS-a Blaž Kraljević - Ero (Dogovori o podjeli BiH i srpsko-hvatskom savezništvu)
  7. ↑ 7,0 7,1 7,2 7,3 Mitja, Velikonja. Religious separation and political intolerance in Bosnia-Herzegovina, str. 271. Libery of Congress Cataloging-in-Publication Data, 2003. ISBN 1-58544-226-7
  8. ↑ Rathfelder, Erich. Rat u ratu, 1998. Preuzeto 16. kolovoza 2011.
  9. ↑ Israeli, Raphael; Benabou, Albert. Savagery in the Heart of Europe: The Bosnian War (1992-1995) Context, Perspectives, Personal Experiences, and Memoirs. Strategic Book Publishing, 2013. Str. 116.
  10. ↑ 10,0 10,1 "1997/07/08 23:41 SMRT MATE BOBANA". Aimpress.ch. 8. srpnja 1997.. http://www.aimpress.ch/dyn/pubs/archive/data/199707/70708-029-pubs-zag.htm Pristupljeno 15. prosinca 2015. 
  11. ↑ HercegBosna.org Na skijalištu 'Mr. Mate Boban': Održano Otvoreno prvenstvo Herceg-Bosne
  12. ↑ Franjo Tuđman: Odluka kojom se odlikuju Redom Nikole Šubića Zrinskog, 28. svibnja 1995. Pristupljeno 8. svibnja 2014.
  13. ↑ Franjo Tuđman: Odluka kojom se odlikuju Redom Ante Starčevića, 28. svibnja 1995. Pristupljeno 8. svibnja 2014.
  14. ↑ Franjo Tuđman: Odluka kojom se odlikuju Spomenicom Domovinskog rata, 28. svibnja 1995. Pristupljeno 8. svibnja 2014.
  15. ↑ Franjo Tuđman: Odluka kojom se odlikuju Spomenicom domovinske zahvalnosti, 28. svibnja 1995. Pristupljeno 8. svibnja 2014.
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Mate_Boban&oldid=360150"