Zemljopis ili geografija [1][2][3] (grč. γεωγραφία), znanost koja proučava prostornu stvarnost Zemljine površine. Naziv potječe iz klasične starine, a upućuje na prvotno značenje zemljopisa, pa je prema tome nastala i riječ zemljopis. Najprihvatljivija definicija zemljopsia bila bi da je to znanost koja proučava međuovisnost utjecaja prirodnih i društvenih procesa, uzročno objašnjavajući i niz pojava na Zemlji.[4][5][6] Zemljopis tada nije bio znanost s određenim objektom i ciljem proučavanja, već neka vrsta opće enciklopedije o Zemlji. Riječ geografija prvi je skovao Eratosten oko 200. pr. Kr. kako bi označio opisno učenje o Zemlji.
Zemljopis kao jedna od najstarijih znanosti
Uz filozofiju i povijest, zemljopis pripada među najstarije znanosti ljudske civilizacije. Ona se za objašnjavanje zemljopisnog prostora koristi metodama prirodnih i društvenih znanosti. S obzirom na raznoznačnost geoprostora ili zemljoprostora, zemljopis je kao znanost vrlo kompleksna. To je jedina dualna ili mosna znanost, koja povezuje prirodne i društvene znanosti.[7][8] Naziva se i svjetskom disciplinom.[9]
Zemljopis je, dakle, sintetička znanost, koja spaja mnoga dostignuća brojnih znanosti radi objašnjavanja zemljopisnog prostora. Ona pripada u skupinu prirodnih znanosti jer joj je osnovno polazište u prirodnim značajkama geoprostora.
Zemljopis kao znanost o zemljopisnom prostoru (Zemljinoj površini) objašnjava raširenost, utjecaje i međuzavisnost svih najvažnijih prirodnih i društvenih čimbenika, koji sudjeluju u oblikovanju zemljoprostora (geoprostora) ili zemljinog prostora kao cjeline ili njegovih prostornih dijelova (regija).
Grane zemljopisa
Opći zemlopis
Kao sintetička znanost, zemljopis uključuje i analitičke studije određenih pojava i objekata Zemljine površine. Ukupnost svih grana analitičkih studija tvori opći zemljopis. Prema tome, odnose li se analitička proučavanja na objekte i pojave prirodne sredine ili ljudske djelatnosti, opći se zemljopis dijeli na fizički zemljopis i antropogeografiju.
Fizički zemljopis
- Glavni članak: fizički zemljopis
Fizički zemljopis (ili fiziogeografija) dijeli se na geomorfologiju, hidrografiju, klimatologiju i biozemljopis. Ranije se u fizički zemljopis ubrajao i matematička, odnosno astronomska zemljopis s geodezijom i kartografijom, ali kako su se razvile u samostalne znanosti, to se ne mogu uključiti u sustav općeg zemljopisa iako je u zemljopisnom radu praktično poznavanje njihovih principa neophodno potrebno. Geomorfologija proučava reljef Zemljine površine, a hidrografija vode. Zbog razlike između morskih, jezerskih i tekućih voda, hidrografija se dijeli na oceanografiju (oceani i mora), limnologiju (jezera) i potamologiju (rijeke). Klimatologija proučava klimu s zemljopisnog stanovišta, tj. osobine i značenje klime za ostale objekte i pojave Zemljine površine. Napokon, biozemljopis proučava značenje organskog svijeta na Zemljinoj površini, njegovu rasprostranjenost i uvjete rasprostranjenosti. Prema tome, je li težište na proučavanju flore ili faune, biljni zemljopis ili fitozemljopis razlikuje se od životinjskog zemljopisa ili zoozemljopisa. Stoga su najvažnije grane fizičkog zemljopisa sljedeće:
Antropogeografija
- Glavni članak: antropogeografija
Glavni je zemljpisni faktor na Zemljinoj površini ljudsko društvo, a međusobne odnose ljudskog društva i prirodne sredine na Zemlji proučava antropogeografija ili humanistička geografija. Budući da su aktivnosti ljudskog društva i prirodne sredine na Zemljinoj površini vrlo složene, najveći broj specijalnih grana i ogranaka zemljopisa postoji upravo u antropogeografiji. Osim proučavanja stanovništva kao cjeline (demozemljopis), ističe se zemljopis naselja, koja se njima bavi kao zemljopisnom pojavom (osobito razvijen pravac koji proučava gradove – poleozemljopis). Složene probleme gospodarske djelatnosti društva proučava ekonomski zemljopis (ima mnogo ogranaka i smjerova, npr. poljoprivredni, industrijski, prometni zemljopis i dr.). Zemljopisne uvjete povijesnog razvoja proučava povijesni zemljopis, a zemljopisne pretpostavke i probleme političkih tvorevina (država) politički zemljopis. Medicinski zemljopis proučava zemljopisnu raširenost pojedinih bolesti, higijenske uvjete života u pojedinim zemljopisnim područjima i time omogućuje donošenje planskih mjera za poboljšanje zdravstvenih prilika u svijetu. Posebno područje antropogeografije čine strateški i vojni zemljopis. Najvažnije grane antropogeografije jesu sljedeće:
U različite pristupe području antropogeografije koji su nastali relativno nedavno mogu se ubrojiti:
Ekološki zemljopis
- Glavni članak: ekološki zemljopis
Ekološki zemljopis je grana zemljopisa koja opisuje prostorne aspekte interakcija između ljudi i prirodnog svijeta. Ona zahtjeva tradicionalne aspekte fizičke i antropogeografije kao i načine po kojima ljudska društva konceptualiziraju okolinu.
Ekološki zemljopis se pojavio kao most između fizičkog i antropo-zemljopisa (antropogeografije) zbog rastuće specijalizacije navedena dva polja. Štoviše, kako se ljudski odnos prema okolini mijenjao kao posljedica globalizacije i tehnoloških promjena, uvidjela se potreba za novim pristupom radi razumijevanja promjena i dinamičkih odnosa. Primjeri istraživačkih polja u ekološkom zemljopisu jesu upravljanje u kriznim situacijama, upravljanje okolišem, održivost i politička ekologija.
Geomatika
- Glavni članak: geomatika
Geomatika je grana zemljopisa koja je nastala nakon kvantitativne revolucije u zemljopisu sredinom 1950-ih. U geomatici se koriste tradicionalne prostorne tehnike korištene u kartografiji i topografiji kao i njihova primjena na računala. Geomatika je postala prostrano polje s mnogim disciplinama koje koriste tehnike poput GIS-a i daljinskih istraživanja. Geomatika je također dovela do revitalizacije pojedinih zemljopisnih odsjeka posebice u Sjevernoj Americi gdje je ovaj predmet bio u silaznoj putanji tijekom 1950-ih.
Geomatika obuhvaća velika područja koja uključuju prostornu analizu poput kartografije, zemljopisnih informacijskih sustava (GIS), daljinskih istraživanja i globalnih pozicijskih sustava (GPS).
Regionalni zemljopis
- Glavni članak: Regionalni zemljopis
Sve navedene specijalnosti, grane i ogranci općeg zemljopisa, odnosno fizičke i antropogeografije, imaju analitičko značenje, te se s obzirom na objekt, cilj i zadatke zemljopisne znanosti koriste kao pomoćne discipline. Kompleksno proučavanje prostorne stvarnosti na Zemljinoj površini, tj. osnovni i bitni dio zemljopisnog rada, oslanja se djelomično na opće rezultate tih analitičkih studija, ukoliko ih ima. Budući da prostorna stvarnost Zemljine površine, tj. osobine prirodne sredine, i društveno-ekonomska i kulturna nadgradnja, nisu jednolike, već sastavljene od prostorno raznolikih i vremenski promjenljivih individualnih cjelina ili zemljopisnih područja, upotrebljava se za kompleksno bitno zemljopisno proučavanje i naziv regionalni zemljopis. Glavni postupak u regionalnom zemljopisu je regionalizacija koja pokriva odgovarajuće tehnike prostornog razgraničenja među regijama.
Srodna područja
- Urbanističko planiranje, regionalno planiranje i prostorno planiranje: ove discipline koriste zemljopisnu znanost radi pomaganja u određivanju kako razvijati (ili ne razvijati) zemlju da bi se dostigli određeni kriteriji poput sigurnosti, ljepote, ekonomskih mogućnosti, očuvanja izgrađene i prirodne baštine i tako dalje. Planiranje gradova i ruralnih područja može se smatrati primijenjenim zemljopisom.
- Regionalna znanost: tijekom 1950-ih pojavio se pokret regionalne znanosti pod vodstvom Waltera Isarda, a glavni cilj tog pokreta bilo je osiguravanje veće kvalitativne i analitičke baze u zemljpisnim pitanjima nasuprot opisivajućim nastojanjima tradicionalnih zemljopisnih programa. Regionalna znanost obuhvaća korpus znanja u kojem prostorna dimenzija ima fundamentalnu ulogu poput regionalne ekonomike, upravljanja resursima, teorije lokacije, urbanističkog i regionalnog planiranja, prometa i komunikacija, antropogeografije, raspoređivanje stanovništva, krajobrazne ekologije i kakvnoće okoliša.
- Interplanetarne znanosti: dok je disciplina zemljopsia obično zaokupljena Zemljom, ovaj se pojam neslužbeno koristi za opisivanje istraživanja drugih svijetova poput planeta u Sunčevom sustavu ili čak izvan njega. Istraživanje sustava većih od same Zemlje obično čini dio astronomije ili kozmologije. Istraživanje drugih planeta obično se naziva planetologijom (planetarnom znanošću). Predlagali su se i alternativni termini poput areologije (proučavanje Marsa), no njihova se uporaba nije proširila.
Zemljopisne tehnike
Budući da su prostornirni pojomovi ključni u ovoj sinoptičkoj znanosti, karte su njeno ključno oruđe. Klasična kartografija se modernijim pristupom pridružila zemljopisnoj analizi, zemljopisnim informacijskim sustavima (GIS) temeljenim na uporabi računala.
U svojem radu zemljopiscu koriste četiri međuodnosna pristupa:
- sistematski - grupira zemljopisno znanje u kategorije koje se mogu globalno istraživati.
- regionalni - proučava sistematične veze među kategorijama za pojedine regije ili mjesta na planetu.
- deskriptivni - jednostavno navodi lokacije obilježja i stanovništva.
- analitički - ispituje zašto se pronalaze obilježja i stanovništva u određenom zemljopisnom prostoru.
Kartografija
- Glavni članak: kartografija
Kartografija se bavi prikazivanjem Zemljine površine pomoću apstraktnih simbola. Iako druge zemljopisne subdiscipline koriste karte u prikazivanju vlastitih analiza, samo stvaranje karata je dovoljno apstraktno da se promatra zasebno. Kartografija je iz skupa nacrtnih tehnika narasla u stvarnu znanost.
Kartografi moraju učiti kognitivnu psihologiju i ergonomiku kako bi razumjeli koji simboli najbolje predstavljaju informacije o Zemlji, te bihevioralnu psihologiju kako bi potaknuli čitatelje svojih karata da reagiraju na informaciju. Oni moraju također učiti geodeziju i prilično naprednu matematiku kako bi razumjeli kako oblik Zemlje utječe na iskrivljenost simbola na karti projiciranih na ravnu plohu radi preglednosti. Može se reći, bez mnogo polemike, da je kartografija neosporno sjeme iz kojega raste velik dio polja zemljopisa. Većina će zemljopisaca navesti očaranost kartama u djetinjstvu kao rani znak da su završili u tom području.
Zemljopisni informacijski sustavi
- Glavni članak: zemljopisni informacijski sustavi
Zemljopini informacijski sustavi (ZIS) odnosno Geographical Information System (GIS) bavi se pohranom informacija o Zemlji radi automatske obrade računalom na pouzdan način prikladan za prikupljanje i rasčlanbu podataka. Osim svih ostalih poddisciplina zemljopisa, ZIS odnosno GIS stručnjaci moraju razumjeti računarstvo i sustave [[baza podataka|baze podataka]. Preko GIS-a područje kartografije je doživjeo veći procvat jer je sada svakome omogućilo tko ima pristup internetu i računalu da izrade svoju karatu. GIS se također odnosi na znanost uporabe GIS softvera i GIS tehnika radi prikazivanja, analiziranja i predviđanja prostornih odnosa. U tom smislu GIS označava zemljopisnu informacijsku znanost.
Daljinska istraživanja
- Glavni članak: daljinska istraživanja
Daljinska istraživanja mogu se definirati kao umijeće i znanost prikupljanja informacija o obilježjima Zemlje na način da se mjerenja izvode na daljinu. Podaci prikupljeni daljinskim istraživanjima dolaze u raznim oblicima poput satelitskih i zračnih snimaka, te podataka prikupljenih priručnim instrumentima. Zemljopisničari sve više koriste podatke iz daljinskih istraživanja kako bi prikupili informacije o Zemljinoj površini, oceanima i atmosferi jer: a) pružaju objektivnu informaciju u raznolikim prostornim mjerilima (od lokalnog do globalnog), b) osiguravaju sinoptički pogled na interesno područje, c) omogućuju pristup udaljenim i/ili nepristupačnim mjestima, d) osiguravaju spektralnu informaciju izvan vidljivog dijela elektromagnetskog spektra i e) olakšavaju istraživanja o promjeni obilježja/područja u vremenu. Podaci iz daljinskih istraživanja mogu se analizirati neovisno ili u konjunkciji s ostalim slojevima digitalnih podataka (npr. u zemljopisnom informacijskom sustavu).
Kvantitativne metode
- Glavni članak: geostatistika
Geostatistika se bavi analizom kvantitativnih podataka, posebice primjenom statističke metodologije u istraživanju zemljopisnih fenomena. Geostatistika se opširno koristi u raznim poljima koja uključuju: hidrologiju, geologiju, istraživanje nafte, vremensku analizu, urbanističko planiranje, logistiku i epidemiologiju. Matematička osnova za geostatistiku proizlazi iz grupne analize, linearne diskriminantne analize i neparametrijskih statističkih testova, te brojnih drugih područja. Primjene geostatistike počivaju uvelike na zemljopisnim informacijskim sustavima posebice u interpolaciji (procjeni) nemjerenih točaka. Zemljopisci trenutno značajno doprinose metodi kvantitativnih tehnika.
Kvalitativne metode
- Glavni članak: etnografija
Zemljopisne kvalitativne metode ili tehnike etnografskog istraživanja koriste antropogeografi. U kulturnom zemljopisu postoji tradicija primjene tehnika kvalitativnog istraživanja koje se također koriste u antropologiji i sociologiji. Sudioničko promatranje i produbljeni intervjui služe antropogeografima u prikupljanju kvalitativnih podataka.
Povijest
- Glavni članak: Povijest zemljopisa
| Geografija |
|---|
Najstarije poznati zemljovidi svijeta potječu iz 9. stoljeća pr. Kr., a pripadale su Babiloncima.[10] Težnja za spoznajom prostornog rasporeda svih pojava na Zemljinoj površini seže u najdalju poznatu prošlost, ali je ona ostvarena tek u antičkoj Grčkoj. Hipokrat, Aristotel, Hiparh, osobito Eratosten (jedan od prvih koji je mjerio promjer Zemlje) [11], nastojali su objasniti opće fenomene Zemlje kao cjeline. Kasnije se Agripa (astronom), Strabon i Plinije Stariji, prema praktičnim potrebama (ekspanzija Rimskog Carstva), orijentiraju na opise zemalja. Dok je prva, starija zemljopisna orijentacija gotovo isključivo prirodoznanstvena i spekulativna, druga je prakticistička i opisna, s osobitim naglaskom na čovjeku i njegovu djelovanju na Zemlji. Od 3. stoljeća, kineske metode zemljopisnih istraživanja i njihova zemljopisna literatura mnogo su složeniji nego u Europi toga vremena, što je slučaj sve do 13. stoljeća.
U srednjem vijeku orijentalna, arapski zemljopis nastavlja uglavnom prirodoznanstvenu antičku tradiciju. Proširenje općih saznanja nadopunjeno je tada i značajnijim opisima, prakticističkim radovima (Masudi, Al Idrisi, Ibn Battuta, Ibn Khaldun). Europska srednjovjekovni zemljopis (kozmografija) zaostaje za antičkim i arapskim zeljopisom.[12] Nakon putovanja Marka Pola te ponovnim oživljavanjem interesa za djela antičkih pisaca (osobito nakon velikih zemljopisnih otkrića) počinje življi rad koji ima samo opisno značenje, s velikim balastom suvišnih pojedinosti i neobičnih, često fantastičnih priča i opisa.
U 17. i 18. st., zbog napretka tehničkih znanosti (1617. prva triangulacija, 1682. Cassinijeva nova karta svijeta), postaje horizont zemljopisnih saznanja širi (Bernhard Varenius), ali se sav zemljopisni rad još ograničuje na opisno-statistički pregled pojedinih država. Tek radovi njemačkih zemljopisaca Alexandera von Humboldta (1769. – 1859.) i Karla Rittera (1779. – 1859.) stvaraju potpuno nove osnove za razvoj zemljopisa, koja otada postaje znanstvena disciplina. A. Humboldt i K. Ritter smatraju se osnivačima suvremenog znanstvenog zemljopisa, jer su za cilj zemljopisa postavili objašnjavanje uzročnosti predmeta i pojava koji se javljaju u prostoru. Prema Humboldtu, glavno značenje ima usporedno proučavanje prirodne sredine, jer "čovjek zavisi od prirode i njoj se prilagođuje". K. Ritter, naprotiv, polazi od djelatnosti čovjeka i prema njoj određuje značenje i osobine pojedinih dijelova Zemlje. Tim se smjerom razvijao zemljopis u drugoj polovici 19. st., ali je zbog snažnog razvitka prirodnih nauka prevladala prirodoznanstvena orijentacija, osobito u općem zemljopisu (fizički zemljopis).
Antropogeografija je s Friedrichom Ratzelom (1844. – 1904.) počela jačati humanistički smjer u zemljopisu, ali se ipak nije razvila ni osamostalio kao fizički zemljopis, jer je teško bilo točno razgraničiti predmet proučavanja i naći prave metode rada. Neki su antropogeografi smatrali njezinim objektom samo pojave materijalne ljudske aktivnosti, a drugi i kulturne, političke, religiozne, psihičke i dr. Dualizam u zemljopisu (odvajanje fizičke od antropogeografije) nije se mogao održati, jer je nastao kao posljedica nedostatka jedinstvenog školovanja. Gotovo su sve novoosnovane katedre iz zemljopisa na sveučilištima popunjavali u drugoj polovici 19. st. stručnjaci iz drugih srodnih znanosti. Tek potkraj 19. i na početku 20. st. nove generacije zemljopisnih stručnjaka ističu jedinstvo zemljopisne znanosti. U Francuskoj Vidal de La Blache udara temelje modernoj regionalnom zemljopisu, koja je dala niz dobrih sintetičko-zemljopisnih studija. U Njemačkoj je obilježen nov smjer pojavom A. Hettnera. Velika potreba za sintetičkim zemljopisnim radovima, osobito za Prvoga svjetskog rata, potakla je razvoj, moderna, jedinstvena zemljopisa u Engleza, Amerikanaca, Rusa i drugih naroda, a to je pojačano poslije Drugog svjetskog rata.
Poznati zemljopisci
- Glavni članak: popis zemljopisaca
- Eratosten (276. pr. Kr. - 194. pr. Kr.), izračunao opseg Zemlje.
- Ptolomej (o. 90. - o. 168.), prikupio grčko i rimsko znanje u knjigu Geographia.
- Gerardus Mercator (1512. – 1594.), inovativni kartograf koji je osmislio Mercatorovu projekciju
- Alexander von Humboldt (1769. – 1859.), smatra se ocem suvremenog zemljopisa; objavio Kosmos i utemeljio područje biozemljopisa.
- Carl Ritter (1779. – 1859.), smatra se ocem suvremenog zemljopisa. Prvi pročelnik Katedre za zemljopis na Sveučilištu u Berlinu.
- Arnold Henry Guyot (1807. – 1884.), zabilježio strukturu ledenjaka i unaprijedio razumijevanje gibanja ledenjaka, posebice u brzom ledenom toku.
- William Morris Davis (1850. – 1934.), otac američkog zemljopisa. Razvio shvaćanje ciklusa erozije.
- Paul Vidal de La Blache (1845. – 1918.), utemeljitelj francuske škole geopolitike i autor principa antropozemljopisa.
- Sir Halford John Mackinder (1861. – 1947.), suosnivač Londonske škole ekonomije i Zemljopisnog udruženja
- Walter Christaller (1893. – 1969.), antropogeograf i pronalazač teorije centralnog mjesta.
- Yi-Fu Tuan (1930. - ), kinesko-američki znanstvenik smatra se osnivačem discipline humanističkog zemljopisa.
- David Harvey (1935. - ), marksistički zemljopisac i autor teorija o prostornoj i urbanom zemljopisu.
- Edward Soja (rođen 1941.), poznat po svojem radu na regionalnom razvitku, planiranju i vladanju, te kovanju termina sinekizam i postmetropolis.
- Michael Frank Goodchild (1944. - ), istaknuti stručnjak u GIS-u i dobitnik RGS founder's medal 2003. godine.
- Doreen Massey (1944. - ), ključna stručnjakinja u prostoru i mjestima globalizacije i njenim raznolikostima, dobitnica Ludove nagrade.
- Nigel Thrift (1949. - ), začetnik nereprezentacionalne teorije.
Zemljopisne institucije i društva
- Geografski inštitut Antona Melika (Slovenija)
- Geografsko društvo Slovenije
- Hrvatsko geografsko društvo
- National Geographic Society (SAD)
- Royal Geographical Society (UK)
- Société de Géographie (Francuska)
- Kraljevsko belgijsko zemljopisno društvo
- Kraljevsko dansko zemljopisno društvo
- Kraljevsko nizozemsko društvo
- Harvardsko zemljopisno društvo
- Egipatsko zemljopisno društvo
- Lisabonsko zemljopisno društvo
Publikacije
Zemljopis u Hrvatskoj
- Glavni članak: zemljopis u Hrvatskoj
Zemljopis u Hrvatskoj ima značajnu odgojnu i znanstveno-istraživačku ulogu. Hrvatski zemljopisci zaposleni su u obrazovnim ustanovama (osnovne, srednje, više i visoke škole), javnim tvrtkama za upravljanje i gospodarenje prostorom, zavodima za prostorno planiranje i uređenje, katastarskim uredima, kartografskim i geoinformatičkim ustanovama, zavodima za statistiku, Hrvatskoj vojsci, tijelima državne uprave te lokalne uprave i samouprave, znanstvenim ustanovama, turističkim organizacijama, zavodima za zaštitu kulturne i povijesne baštine, leksikografiji, izdavaštvu i medijima.[13] Najpoznatije zemljopisne organizacije u Hrvatskoj su Geografski odsjek PMF-a Sveučilišta u Zagrebu, Odjel za geografiju Sveučilišta u Zadru, te krovno strukovno udruženje Hrvatsko geografsko društvo. Zemljopisna znanost ima velik društveni značaj što se može vidjeti po tome da je obavezan predmet u drugoj polovici osnovnoškolskog obrazovanja, te u cijelom srednjoškolskom obrazovanju.[14]
Počeci razvoja zemljopisa Hrvatskoj mogu se vidjeti već 1673. godine kada Stjepan Glavač izdaje u bakrotisku originalnu prvu domaću kartu Hrvatske. U isto se doba javljaju prvi zemljopisni radovi o Hrvatskoj, ali ih izdaju stranci, Austrijanci i Talijani. Tek 1843. godine Dragutin Seljan izdaje Zemljopis pokrainah ilirskih, prvi rad na hrvatskom jeziku iz područja zemljopisa. Ubrzo zatim javljaju se i drugi autori koji pišu o zemljopisnim temama. Međutim glavnu prekretnicu u hrvatskom zemljopisu učinio je Petar Matković koji je 1883. godine osnovao Katedru za geografiju na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu. Ovime je omogućeno visokoškolsko obrazovanje budućih zemljopisaca u vlastitoj sredini i na vlastitom jeziku. Stvorena je osnova za znanstveni rad i izdavanje zemljopisnih udžbenika domaćih stručnjaka na hrvatskom jeziku. Zemljopisnu djelatnost nakon Matkovića nastavljaju Milan Šenoa (osnivač Geografskog instituta), Artur Gavazzi, a nakon Drugog svjetskog rata Josip Roglić i drugi.[15]
Više informacija
- Glavni članak: popis osnovnih zemljopisnih tema
Izvori
- ↑ Geografija, Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 29. studenog 2020.
- ↑ Geografija, Proleksis enciklopedija, pristupljeno 29. studenog 2020.
- ↑ geogràfija, Hrvatski jezični portal, pristupljeno 29. studenog 2020.
- ↑ Ružica Lončar, Tomislav Ševo, Geografija 1: udžbenik za prvi razred srednjih strukovnih škola, 1. izd., Alfa d.d., Zagreb, 2014., ISBN 978-953-297-693-9, str. 8.
- ↑ Etimološki elementi (morfemi) prema kojima je nastala riječ geografija jesu prefiksalni morfem geo- koji dolazi od grč. γεο- zemljo-, koji se odnosi na zemlju; γῆ zemlja, te sufiksalni morfem -grafija koji dolazi od grč. -γραφια -pis(anje), a srodan je morfemima -graf, -grafika, -grafički, -grafizam, grč. -γραφος -pisac, koji piše; γράφω pišem, γραφικός pismeni. Enciklopedija leksikografskog zavoda, sv. 2 (D-Helio), JLZ, Zagreb, 1967.
- ↑ "Online Etymology Dictionary". Etymonline.com. http://www.etymonline.com/index.php?term=geography.
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. rujna 2003.. http://web.clas.ufl.edu/users/morgans/lecture_2.prn.pdf Pristupljeno 30. siječnja 2009.
- ↑ http://www.physicalgeography.net/fundamentals/1b.html
- ↑ Bonnett, Alastair: What is Geography? London, Sage, 2008
- ↑ Kurt A. Raaflaub & Richard J. A. Talbert (2009). Geography and Ethnography: Perceptions of the World in Pre-Modern Societies. John Wiley & Sons. str. 147. ISBN 1405191465
- ↑ Jean-Louis and Monique Tassoul (1920). A Concise History of Solar and Stellar Physics. London: Princeton University Press. ISBN 069111711X.
- ↑ Needham, Joseph (1986). Science and Civilization in China: Volume 3. Taipei: Caves Books, Ltd. Str. 512.
- ↑ Geografski odsjek PMF-a: Što nakon studija?
- ↑ Hrvatski nacionalni obrazovni standard: Nastavne teme 2006./2007. - Geografija
- ↑ Razvoj geografije u Hrvatskoj – od obnove Sveučilišta do danas