Đakovačko-osječka nadbiskupija

Đakovačko-osječka nadbiskupija; Archidioecesis Diacovensis-Osijekensis
	Katedrala sv. PetraKatedrala sv. Petra
	Područje
Država	Hrvatska
	Statistika
Površina	7.752 km2
Katolici	450.000
	Podatci
Obred	Latinski
Osnovana	9. srpnja 1773. kao Bosanska i Srijemska biskupija
Uzdignuće	18. lipnja 2008.
Promjena statusa	9. srpnja 1773. spajanje Bosanske i Srijemske biskupije
Katedrala	Katedrala svetog Petra u Đakovu
Konkatedrala	Konkatedrala sv. Petra i Pavla u Osijeku
	Vodstvo
Papa	Franjo
Nadbiskup	Đuro Hranić pomoćni biskup Ivan Ćurić nadbiskup u miru Marin Srakić
	Ostalo
Službene stranice	http://www.djos.hr/
Stanje od	13. srpnja 2015.

Đakovačko-osječka nadbiskupija, do 18. lipnja 2008. Đakovačka i Srijemska biskupija (punog imena Đakovačka ili Bosanska i Srijemska biskupija), nadbiskupija u istočnoj Hrvatskoj.

Zemljopisni smještaj[uredi]

Uokviruju ju rijeke Sava, Drava i Dunav, bez dijela koji pripada Vojvodini i Srbiji. Na zapadu, granica je crta koja ide od posavskih mjesta Šumeća i Slobodnice (kod Slavonskog Broda), mjestâ koja su uz Savu, do, uključivo, Viljeva (mjesto nedaleko od obale rijeke Drave i grada Donjeg Miholjca). Područje Baranje također pripada ovoj nadbiskupiji.

Do 18. lipnja 2008. Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji pripradao je cijeli Srijem, što znači i župe izvan autonomne pokrajine Vojvodine: Zemun i Novi Beograd. Grad Petrovaradin pripadao je ovoj biskupiji, za razliku od Novog Sada, koji pripada Subotičkoj biskupiji.

Povijest[uredi]

Nastala je sjedinjenjem starih biskupija, Bosanske i Srijemske. To je učinjeno bulom pape Klementa XIV. "Universi orbis Ecclesiis" od 9. srpnja 1773., i otad je nosila ime "Srijemska biskupija".

18. studenog 1963. je promijenjeno ime, i nosi ime "Đakovačka ili Bosanska i Srijemska biskupija", često skraćeno nazivana "Đakovačka i Srijemska" ili "Đakovačko-srijemskom" biskupijom.

18. lipnja 2008. odlukom pape Benedikta XVI. ponovno je uspostavljena Srijemska biskupija,^[1] a ostali dio Đakovačke i Srijemske biskupije podignut je na razinu nadbiskupije i preimenovan u Đakovačko-osječku nadbiskupiju. Nadbiskupija je ujedno i metropolija đakovačko-osječka, a sufraganske su mu biskupije Požeška i Srijemska.

Popis Đakovačko-osječkih biskupa i nadbiskupa[uredi]

Vladislav (1141.)
Milovan (1151.)
Radogost (1171.)
Dragonja (oko 1202.)
Bratoslav (oko 1210.)
Vladimir (oko 1223. – 1233.?)
Ivan Teutonac (1233. – 1235.)
Ponsa (Povša) (1239. – 1271.)
Roland (1272. – 1289.)
Toma I. de Szentmagocs (1289. – 1298.)
Nikola (1298. – 1307.)
Grgur (1308. – 1313.)
Guiscard iz Troyesa (1314. – 1317.)
Benedikt vacki biskup (1317.)
Petar I. (1317. – 1334.)
Lovro Lorandi (1336. – 1347.)
Ivan Boniohalles (1348. – 1349.)
Peregrin Saksonac (1349. – 1356.)
Petar II. (1356. – 1375.)
Dominik (1376. – 1381.)
Juraj II. (1382. – 1385.)
Ivan II. Lisco (1386. – 1408.)
Benedikt II. de Benedictis (1410. – 1426.)
Dionizije de Palocz (1427. – 1428.)
Josip de Bezza (1428. – 1443.)
Rafael Herczog de Zekchew (1441. – 1450.)
Mihajlo (1451. – 1452.)
Filip Gathal (1452. – 1456.)
Pavao I. (1457. – 1463.)
Benedikt III. (1466. – 1484.)
Matija Varda (1486. – 1488.)
Stjepan I. Crispo Nagy-Lucsei (1489. – 1490.)
Luka (1490. – 1493.)
Gabrijel Polnar (1491. – 1502.)
Mihajlo II. Keserić (Kesserew) (1502. – 1524.)
Juraj II. de Palina (1525. – 1526.) pogiba na Mohačkoj bitci
Bernard Gentilis (1533.)

1536. godine Đakovo osvaja Arnaud Mehmed (Memi) - beg

Blaž Kovačić (1544. – 1545.)
Toma II. Skorojević (1560. – 1564.)
Antun Matković (1573. – 1583.)
Nikola II. Ugrinović (1584. – 1588.)
Franjo I. Baličević (1588. – 1615.)
Anto Matić Požežanin (1615. – 1625.)
Petar III. Zlojutrić Soljanin (1601. – 1623.)
Ljudevit Ujlaky (1602. – 1603.)
Franjo II. Erghelius (1605. – 1607.)
Ivan IV. Telegdi (1610. – 1613.)
Toma III. Balasfy (1613. – 1621.)
Stjepan II. Sennyey (1621. – 1622.)
Ladislav Deáky (1623. – ?)
Ivan V. Posgay (1625. – 1631.)
Toma IV. Ivković (1625. – 1631.)
Ivan VI. Tonko Mrnjavić (1631. – 1635.)
Jeronim Lučić (1634. – 1639.)
Toma V. Mrnjavić (1639. – 1644.)
Marijan II. Maravić (1645. – 1660.)
Marin Ibrišimović (1647. – 1648.)
Pavao II. Posilović (1648. – 1650.)
Mato Benlić (1651. – 1660.)

1687. godine ulazak carske vojske u Đakovo

Nikola III. Ogramić Olovčić (1669. – 1701.)
Juraj III. Patačić (1703. – 1716.)
Petar IV. Bakić (1716. – 1749.)
Franjo III. Thauszy (1749. – 1751.)
Josip Antun Ćolnić (1751. – 1773.)

Bosansko-srijemska biskupija sa sjedištem u Đakovu[uredi]

Matej Franjo Krtica (1773. – 1805.)
Antun Mandić (1806. – 1815.)
Mirko (Emerik) Raffay (1816. – 1830.)
Matija Pavao Sučić od Pačira (Pavao Matija Sučić de Pecser) (1831. – 1834.)
Josip Kuković (1834. – 1849.)
Josip Juraj Strossmayer (1849. – 1905.)
Ivan Krapac (1910. – 1916.)
Antun Akšamović (1920. – 1951.)
Stjepan Bauerlein (1951. – 1973.)

Đakovačka ili Bosanska i Srijemska biskupija[uredi]

Ćiril Kos (1974. – 1997.)
Marin Srakić (1997. – 2013.)