Zapadnorusinski mikrojezik (Руски язик / Русински язик) naziv koji se ponekad koristi za rusinski govor u sjevernoj Srbiji (Vojvodina) i istočnoj Hrvatskoj, u Srijemu i Slavoniji, koji Aleksandar Duličenko kvalificira kao jedan od slavenskih literarnih mikrojezika. U Vojvodini mu je središte u Ruskom Krsturu (Руски Керестур).
Postoji samo jedan rusinski jezik, (nekoliko dijalekata) i ima karakteristike standardnoga jezika. Jezikoslovci se dvoume pripada li grupi istočnoslavenskih ili zapadnoslavenskih jezika, zbog utjecaja i s istoka i sa zapada, a brojni izrazi su i iz crkvenoslavenskoga.
Jezik Rusina u Vojvodini, Srijemu i Slavoniji, koji Duličenko smatra mikrojezikom, s gledišta Svena Gustavsona je ”makrojezik”. Ima normu, kodificiran je, polivalentan i prisutne su stilističke varijacije, pa je punopravni literarni jezik kao i bjeloruski. Neki su ga smatrali jugozapadnim dijalektom ukrajinskoga jezika, a po mišljenju Gustavsona prije ga se može smatrati istočnoslovačkim. Institut za rusinski jezik i kulturu osnovan je u Prešovu 1993. Rusinski književni jezik je kodificiran i priznat u Slovačkoj 1995. od državne vlade i akademika u Bratislavi.
Jezik bačko-srijemskih Rusina je kodificiran 1923., nakon izdanja gramatike dr Havrijila Kosteljnika.
Dr Julijan Ramač (Юлиян Рамач) 2002., napisao je novu gramatiku i zaključuje da se rusinski jezik formirao u karpatskom arealu, gdje se sijeku izoglose istočnoslavenskih i zapadnoslavenskih jezika, te da ne treba tendenciozno naglašavati kojoj grupi jezika rusinski jezik pripada, već ga izučavati kao formiran sistem, poseban slavenski jezik.
Zapadnorusinski jezik koristi ćirilično pismo prilagođeno ovom jeziku. Koristi se 31 slovo i dodatni meki znak:
Аа Бб Вв Гг Ґґ Дд Ее Єє Жж Зз Ии Її Йй Кк Лл Мм Нн Оо Пп Рр Сс Тт Уу Фф Хх Цц Чч Шш Щщ Юю Яя ь
Osnove gramatike rusinskog jezika je postavio Havrijil Kosteljnik (Гавриїл Костельник) još 1923., ali ih je potpuno uredio jezikoslovac i pisac Mikola Kočiš u svom Pravopisu (Правопис руского яазика) izdanom 1971. godine u Novom Sadu, a tri godine kasnije je izdao i prvu gramatiku rusinskog u Vojvodini (Ґраматика руского яазика).
Prema izvještaju Ujedinjenih naroda, zapadnorusinski jezik, odnosno jezik Rusina u Vojvodini, je jedan od rijetkih mikrojezika, kako u Europi, tako i u svijetu, koji se ima priliku razvijati zahvaljujući tome što se pored žive upotrebe, gaji i književnost na ovom jeziku, a također i postoje svi stupnjevi obrazovanja (osnovno, srednje i visoko) na rusinskom, uz aktivnu Katedru za rusinski jezik na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Pored redovnog tjednika Руске слово (Rusinska riječ) čiji je izdavač Izvršno Vijeće APV, postoji i bogato izdavaštvo u rusinskim zajednicama u Vojvodini.