Cisterna bazilike (turski: Yerebatan Sarayı ili Yerebatan Sarnıcı, tj. "Potopljena palača" ili "Potopljena cisterna") je najveća od nekad nekoliko stotina cisterni ispod grada Konstantinopola (Istanbul) u današnjoj Turskoj. Cisterna se nalazi 150 metara jugozapadno od Aja Sofije, ispod negdašnje antičke bazilike (po kojoj je dobila ime), a izgrađena je u 6. stoljeću, za vladavine bizantskog cara Justinijana I. Velikog, kako bi se rastućem gradu osigurala pitka voda.
Cisterna je podzemna komora promjera 138 x 64,6 metara ispunjen šumom snažnih stupova i lukova[1]. Svod poznat kao "klaustarski" (Manastir Tonozu) izgrađen je od opeke povezane posebnom vodootpornom žbukom, kao i zidovi koji su debeli 3,5 metra. Izvorno je na njezinom svodu postojao popločani krug koji je kasnije prekriven velikom stanogradnjom[pojasniti] koja je nastavljena tijekom Osmanskog razdoblja. Građani u njezinoj blizini su dolazili do vode kroz velike okrugle otvore na njezinom svodu.
Glava Meduze koja je osnova stupa God. 1940. nekoliko građevina oko bazilike je nacionalizirano i općina je izgradila monumentalni ulaz u Cisternu bazilike. Također, od 1985.-88. provedeno je veliko čišćenje od mulja i prljave vode kada su se ukazale dvije velike glave Meduza koje su bile baze stupova na sjeverozapadnoj strani. One su veličanstvene skulpture nepoznatog podrijela iz najranijeg razdoblja antičkog Konstantinopola.
Izvori
- ↑ Cisterna bazilike na stranicama Istanbula, europske prijestolnice kulture. Posjećeno 28. veljače 2011. (engl.)
Vanjske poveznice
| Svjetska baština u Turskoj |
|---|
|  | Europa | | Povijesni dijelovi Istanbula: Konstantinov hipodrom, Aja Sofija, Aja Irena, Cisterna Bazilike, Crkva Hora, Teodozijeve zidine, džamije Ahmedija, Sulejmanija, Šehzada, Jeni, i palača Topkapi Saraj (1985.) • Džamija Selimija i njezin društveni kompleks (2011.) |
|  | | | Azija | | | | Nematerijalna svjetska baština (20) | Tradicija Âşıklık (2009.) • Çini, tradicijska vještina proizvodnje glazura u keramici (2016.) • Ebru, turska umjetnost mramora (2014.) • Hıderles (Ederlezi), proslava Jurjeva, tj. proljeća 1) (2017.) • Proizvodnja plošnog kruha poznatog kao lavaš, katirma, jupka ili jufka2) (2016.) • Kazalište sjena Karađoz (2009.) • Keşkek (2011.) • Kırkpınar ili hrvački festival (2010.) • Umjetnost javnog pripovjedanja Meddah (2008.) • Festival Mesir Macunu (2012.) • Ceremonija Mevlevi Sema (2008.) • Proslava nove godine Novruz3) (2008.) • Semah, ritual Alevi-Bektaşi vjernika (2010.) • Tradicijski Sohbet skupovi (2010.) • Kultura i tradicija turske kave (2013.) • Zviždući jezik* (2017.) • Dede Korkut (s Azerbajdžanom i Kazahstanom) (2018.) • Tradicionalno tursko streličarstvo (2019.) • Tradicionalna strateška igra: Togyzqumalaq, Toguz Korgool, Mangala / Göçürme (s Kazahstanom i Kirgistanom) (2020.) • Umjetnost minijature (s Azerbajdžanom, Iranom i Uzbekistanom) (2020.) | | | 1) S Makedonijom 2) S drugim državama (Azerbajdžan, Iran, Kazahstan i Kirgistan) 3) Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva. * Svjetska baština u opasnosti |
|
