| Vranjic | |
|---|---|
Vranjic na zemljovidu Hrvatske | |
| Država | |
| Županija | Splitsko-dalmatinska županija |
| Općina/Grad | Solin |
| Najbliži (veći) grad | Split |
| Nadmorska visina | 1 m |
| Zemljopisne koordinate | 43°31′59″N 16°28′01″E / 43.533°N 16.467°E |
| Stanovništvo (2001.) | |
| - Ukupno | 1196 |
| Pošta | 21211 Vranjic |
| Pozivni broj | 021 |
| Autooznaka | ST |
Pogled s južne strane na Vranjic
| |
Vranjic je poluotok i naselje na njemu, smješteno sjeverno od Splitskog poluotoka, pokraj ušća rijeke Jadro.
U prošlosti je zbog ljepote i neposrednog dodira s morem nazivan i "Mala Venecija". Najnovija arheološka istraživanjima otkrila su da je Vranjic bio naseljen još u prapovijesti.
Povijest
Hidroarheolozi su u nedavnim podvodnim istraživanjima koja su se vršila zajedno sa obnavljanjem mjesne rive očekivali antičke nalaze, jer su prije dvije godine u okolici nađene dvije antičke statue. Uz antičke, Vranjic je poznat i po starokršćanskim artefaktima. Ipak, arheološki stručnjak prof. dr. Zdenko Brusić sa Zadarskog sveučilišta potvrdio je sumnje kako nađena keramika pripada kasnom brončanom dobu, točnije oko 1000. godine prije Krista, čime se starost mjesta pomiče 1000 godina unatrag.
U kurtisu sv. Martina potpisan je mir između hrvatskog kneza Mislava i mletačkog dužda Petra Tradonika 839. godine. Povjesnica nije ubicirala kurtis, sve dok M. Ivanišević ([1] nije pokazao pokazao da se radi o jednome od feudalnih središta Trpimirovića u nekadašnjem salonitanskom ageru, današnjem Vranjicu.[2]:197.
Toma Arhiđakon u 13.st. spominje Vranjic, kojega zove Hurania, kao otok, opisujući kako su Mlečani porušili kaštel nadbiskupa Bernarda na njemu, dok je u splitskom rukopisu Tomina kodeksa naknadno rukom dopisano: "Huragniz".
Stanovništvo Vranjica, čiji potomci i danas žive u samom mjestu, nastanjivano je od 1650. godine. Kako bi nakon osvajanja Klisa 1648. Mletačka Republika održala i obranila zemlje od Turaka između Klisa i Splita, posebno Solin i Vranjic koji su nakon odlaska Turaka bili gotovo napušteni, mletački general Leonardo Foscolo naselio je Vranjic i okolicu sa hrvatskim stanovništvom iz Zagore, iz turskih pograničnih predjela, a naročito iz Petrova polja.
Najstariji upisnik vjenčanih u crkvenoj župi Vranjicu, koja je tada bila i župa Solina sačuvao je 37 upisa od 16. studenoga 1665. do 31. kolovoza 1676. godine. Upisnik je pisan hrvatskom ćirilicom. [3]
Arheološka zona
Arheološka zona "Vranjic, Poluotok Vranjic - ruralna cjelina i kopnena arheološka zona s hidroarheološkom zonom" je zaštićeno kulturno dobro.[4]
Vranjic je smješten na poluotoku na krajnjem istočnom dijelu Kaštelanskog zaljeva sjeverno od Splita. Nekada otočić, jezičcem zemlje spojen je s kopnom, u rimsko doba bio je dio lučkog dijela antičke Salone. Kao samostalno naselje Vranjic se prvi put spominje u 11. st. Vranjic je karakteristično pučko naselje čije su gusto zbijene kuće formirale uske vijugave ulice prateći konfiguraciju terena i ovalni oblik poluotoka te ima istaknutu ambijentalnu vrijednost. Naselje izgrađeno na kopnenom arheološkom lokalitetu zajedno s hidroarheološkom zonom koja teče oko cijelog poluotoka čini jedinstvenu cjelinu. [4]
Pod oznakom Z-6273 zavedena je kao nepokretno kulturno dobro - kulturno-povijesna cjelina, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao "arheološka baština".[4]
Naše malo misto
Malo je poznato da je ta kultna serija snimana uglavnom u Vranjicu. Serija prikazuje život u malom dalmatinskom mjestu sredinom prošlog stoljeća, kroz kronike mjesnog kroničara, mjesnog poštara (pošćer) Andrija Bombišta (M. Vojković), prateći dogodovštine doktora (dotura) Luigija (Karlo Bulić), njegove Bepine (Asja Kisić), Roka Prča (Boris Dvornik), Načelnika (V. Medar), Brice (Miše Martinović), Postolara (Antun Nalis) i drugih.
Naše malo misto jedno je od najboljih i najpopularnijih djela hrvatske kinematografije. Do danas je reprizirano devet puta.
Serija vremenski obuhvaća razdoblje od vremena neposredno pred Drugi svjetski rat do razdoblja prvih gospodarskih liberalizacija prema zapadu nakon Drugog svjetskog rata.
U njoj su, zapravo dokumentirana i ismijana ponašanja lokalnog stanovništva u svakodnevnim životnim situacijama i u situacijama koje su im se nametnule - rat i novi sustav vlasti.
Stanovništvo
Današnji Vranjic jedno je od rijetkih naselja, gotovo jedinstveno, za koje se zna kada je naseljeno, koliko ga je ljudi naselilo u povijesti te njihova prezimena.
Najučestalija vranjička prezimena jesu: Benzon, Bilić, Bulić, Grgić, Grubić, Ivić, Jelić, Jurić, Lalić, Mandić, Mikelić, Poljak, Milišić i dr.
Valja izdvojiti prezime Benzon, čijih članova u Vranjicu ima najviše, potječe od pokrštenih Turaka, a ne od tadašnjeg stanovništva iz Dalmatinske zagore. Mjesto ima 1200 ljudi prema popisu stanovništva iz 2001.
Kultura
Skulptura Stopa sv. Martina postavljena je u Vranjicu 4. srpnja 2013. kao dio europske kulturne rute Put sv. Martina – Via Sancti Martini. Obilježje je koje simbolizira kretanje, putovanja i susrete među narodima. Djelo je francuskog kipara Michela Audiarda koje se od 2005. godine dodjeljuje lokalitetima s martinskom tradicijom diljem Europe, a predstavlja jedno od najprepoznatljivijih obilježja ove kulturne rute.[5]
Vranjic ima svoj znameniti crkveni pjevački zbor.

Poznate osobe
- Stjepan Benzon, pjesnik (Bodulska balada)
- don Frane Bulić, arheolog
- don Luka Jelić, povjesničar i arheolog
- mons. Ante Jurić, nadbiskup splitsko-makarski
- Špiro Jurić, klapski tenor
- Ante Grgić, nogometni trener
- Ante Božić Ćoni, rukometni trener[6]
Udruge
Gospodarstvo
- Tvornica azbestnih proizvoda "Salonit"
- Sjeverna luka Split
- Gradski stadion
Šport
- rukomet: RK " Vranjic" - Druga hrvatska rukometna liga (žene)
- nogomet: NK "Omladinac" - Prva županijska liga
- vaterpolo: VK "Vranjic" - 1.B HVL hrvatska vaterpolska liga - sada djeluje kao VK Salona iz Solina.
Izvori
- Hrvatska enciklopedija likovih umjetnosti, Leksikografski zavod Miroslava Krleže, Zagreb 2005.
- Hrvatski jezični priručnik online
- Vranjic kroz vjekove, Duško Kečkemet, Split 1970.
- Dr. Mirko Mikelić (iz putopisa "S Vranjičkim crkvenim pjevačima u Europi)
- ↑ M. IVANIŠEVIĆ, Otok hrvatskoga vladara, Tusculum 1, Solin, 2008.
- ↑ https://hrcak.srce.hr/file/244892 Starohrvatsko groblje na položaju Svećurje u predjelu Rudine u Kaštel Novom] Starohrvatska prosvjeta III. serija - svezak 42/2015.
- ↑ Ivan Grubišić: Vjenčanja u Vranjicu od 1665. do 1676. godine, Tusculum 1, 2008, str. 125
- ↑ 4,0 4,1 4,2 Vranjic, Poluotok Vranjic - ruralna cjelina i kopnena arheološka zona s hidroarheološkom zonom Ministarstvo kulture RH. Pristupljeno 2. lipnja 2020. Sadržaj preuzet uz dopusnicu.
- ↑ M.K.: FOTOGALERIJA: U Vranjicu obilježena obljetnica postavljanja Stope sv. Martina. Dalmatinski portal. 6. srpnja 2025. Pristupljeno 7. srpnja 2025.
- ↑ Solin-live.com IN MEMORIAM: ANTE BOŽIĆ ĆONI (1954 – 2019), pristupljeno 15. travnja 2021. godine
- ↑ [1]
- ↑ Slobodna Dalmacija, Vranjic postavlja stope svetog Martina pristupljeno 21. listopada 2013.
Vanjske poveznice
| |||||||


