Azbest (starogrčki: ἄσβεστος, asbestos;„vječito”, amfibolni azbest) je prirodni, vlaknasti mineral (kao pamučna vlakna) iz skupine silikata (kalcijevih, magnezijevih i željeznih). Nalazi se u prirodi, ima malenu toplinsku i električnu vodljivost, otporan je na visoke temperature. Rabi se u proizvodnji toplinske i električne izolacije i za izradu zaštitne vatrogasne odjeće i obuće. Dugo je bio na glasu kao "čudo od vlakna" zbog svoje čvrstoće, otpornosti na toplinu i kiselinu, te izolacijskih svojstava. Zbog opasnosti po zdravlje (kancerogen je), azbest je sada zabranjen u brojnim državama, a među njima je i Hrvatska. U nekim malim granama privrede se i dalje rabi, pod strogim oprezom i kontrolom, jer mu nema zamjenskoga tehničkoga materijala.
Najpoznatiji i najrašireniji je magnezijski silikat s vodom (H4Mg3Si2O9).
Minerali koje ubrajamo u azbest su: krokidoliti iz skupine amfibola, krizotili (serpentinska grupa), grunerit, antofilit i aktinolit.
Izvor
- Tehnički leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža; glavni urednik: Zvonimir Jakobović. Tiskanje dovršeno 21. Prosinca 2007.g., nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 653717. ISBN 978-953-268-004-1, str. 54.
|
Ovo je osnova ili početak budućeg članka. Pomozite Wikipediji i dopunite ga. |