Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Vlatko Pavletić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Vlatko Pavletić
Vlatko Pavletić

4. Predsjednik Hrvatskog sabora
trajanje službe
28. studenog 1995. – 2. veljače 2000.
Prethodnik Nedjeljko Mihanović
Nasljednik Zlatko Tomčić
Predsjednik Republike Hrvatske (v.d.)
trajanje službe
10. prosinca 1999. – 2. veljače 2000.
Prethodnik  Franjo Tuđman
Nasljednik kratko Zlatko Tomčić (v.d.), pa
Stjepan Mesić
Ministar prosvjete, kulture, tehničke kulture i športa
trajanje službe
31. svibnja 1990. – 15. travnja 1992.
Nasljednik Vesna Girardi-Jurkić
Rođenje 2. prosinca 1930.
Smrt 19. rujna 2007.
Politička stranka HDZ

Vlatko Pavletić (Zagreb, 2. prosinca 1930.Zagreb, 19. rujna 2007.), hrvatski akademik i privremeni predsjednik RH, teoretičar književnosti, esejist, kritičar i političar.

Životopis

Pučku školu i gimnaziju polazio je u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1955. godine diplomirao je hrvatski jezik i književnost, a 1975. doktorirao s disertacijom Stablo Ujevićeve poezije.

Radio je kao urednik u "Vjesniku", direktor drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu (1958.1960.), glavni urednik izdanja Matice hrvatske (1965.1972.). Uređivao je kulturnu rubriku "Vjesnika", "Vjesnika u srijedu", "Telegrama" i časopise "Izvor", "Krugovi", "Republika", "Literatura" i "Kritika" u razdoblju od 1949. do kraja 1971. u neprestanom kontinuitetu.

U "Krugovima" je 1952. objavio esejistički manifest Neka bude živost čiji je naslov bezbroj puta citiran, kao i naslov članka iz 1952. - Put zvan tolerancija.

Od 1960. docent, a potom redoviti profesor književnosti na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je predavao književnost jugoslavenskih naroda, velika djela svjetske književnosti i semiotiku književnosti.

U međuvremenu je godinu dana proveo u Parizu na studijskom boravku, a prethodno tri mjeseca u Italiji. Rezultat su toga članci, eseji i studije te knjiga Baudelaireovi cvjetovi zla i Djelo u zbilji.

Bio je član uredništva biblioteke "Pet stoljeća hrvatske književnosti", a pokrenuo je i uređivao integralnu biblioteku poezije, s autentičnim glasom pjesnika na gramofonskoj ploči "Arion", knjižnicu temeljnih djela kulture "Prometej" i seriju "Zlatna knjiga" u Nakladnom zavodu Matice hrvatske, gdje je osim toga uredio nekoliko stotina knjiga naših i stranih pisaca od 1964. do 1972. Glavni je urednik fundamentalnih knjižnica "Stoljeća hrvatske književnosti" i "Vrhovi svjetske književnosti". Sastavio je kritičke panorame, preglede i antologije: "Hrvatska moderna", Sarajevo, 1960.; "Život pod reflektorima" (antologija suvremene hrvatske drame), Zagreb, 1961.; "Hrvatski pjesnici između dva svjetska rata", Beograd, 1963.; "Panorama hrvatske književnosti XX. stoljeća", Zagreb, 1965.; "Zlatna knjiga hrvatskoga pjesništva", Zagreb, 1970., 1971. i 1990.

Pokrenuo je i u dugom razdoblju uređivao biblioteku "Ključ za književno djelo" u "Školskoj knjizi". Članom DHK-a postao je 1951. godine kad je bio i tajnik društva. Član je Matice hrvatske i PEN kluba, a od 1987. također član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u kojoj je šest godina bio potpredsjednik, a prije toga tri godine tajnik Razreda za književnost. Godine 1997. dobio počasnu diplomu Bugarske akademije znanosti. Pojedini su mu tekstovi prevedeni na poljski, ruski, češki, bugarski, engleski i francuski jezik.

Od 1965. do 1967. bio je član Gradskog komiteta SK Zagreb, ali je izbačen iz Komiteta i partije kao hrvatski nacionalist zbog Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika kojoj je jedan od sastavljača.

Godine 1972. uhićen je sa skupinom dužnosnika Matice hrvatske (Tuđman, Đodan, Veselica, Gotovac i dr.) i zatim osuđen na godinu i pol strogog zatvora kao hrvatski nacionalist, zbog "pokušaja rušenja i promjene državnog uređenja". Kao spomen na taj zloguki dan osnovao je s kolegama, suborcima, utamničenicima udrugu "11. siječnja 1972." čiji je prvi predsjednik izabran na četiri godine.

Od 1990. obnaša niz političkih i kulturno-političkih dužnosti; uz ostalo je bio umjetnički direktor "Jadran filma" i zamjenik predsjednika Vijeća za telekomunikacije. Od 1995. je član Predsjedništva Hrvatske demokratske zajednice do 2000. godine. Sudjelovao je u proslavi izgradnje Svetišta Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu, 1. rujna 1996. kada je rekao: “Danas se dovršuje zavjet Hrvatskog sabora” iz 1739. godine.

Za svoj je dugogodišnji rad kao javni, kulturni i politički djelatnik bio nagrađivan. Nositelj je niza najviših državnih odlikovanja, a 2003. mu je dodijeljena nagrada "Zlatni grb" što ju je utemeljio Hrvatski sabor za zasluge u razvijanju parlamentarne demokracije i tolerancije. Matica hrvatska, 2008. godine, posthumno mu je dodijelila novoustanovljeno Odličje grofa Draškovića.

Politička karijera

  • od 1990. godine ministar prosvjete, kulture, tehničke kulture i športa;
  • od 1992. godine član Zastupničkog doma Sabora RH, predsjednik Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu i u isto vrijeme: potpredsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti;
  • od 1995. do 1999. predsjednik Hrvatskoga državnog sabora, zatim dva mjeseca privremeni predsjednik Republike Hrvatske,
  • od 2000. godine potpredsjednik Hrvatskoga sabora.
  • godine 2004. povukao se u mirovinu.

Djela

  • Zvekir u ruci (pj., s N. Milićevićem i S. Novakom), Zagreb, 1953;
  • Sudbina automata (es.), Zagreb, 1955;
  • Kako su stvarali književnici (stu.), Zagreb, 1956, 1959;
  • Hrvatski književni kritičari I, II (kr.), Zagreb, 1958;
  • Trenutak sadašnjosti (hr. i fr.), Zagreb, 1960;
  • Ivan Cankar (stu.), Skopje, 1961;
  • Analiza bez koje se ne može (hr.), Zagreb, 1961;
  • Drame Ive Vojnovića (stu.), Zagreb, 1962;
  • Goran njim samim (mo.), Beograd, 1963;
  • Tin Ujević (stu.), Beograd, 1966;
  • Protivljenja (es. i pol.) Zagreb, 1970;
  • Protiv barbarokracije (pol.), Split, 1971;
  • Djelo u zbilji (stu.), Zagreb, 1971;
  • Ujević u raju svoga pakla (mon. stu.), Zagreb, 1978;
  • Obuzdani gnjev (stu.), Zagreb, 1978;
  • Eseji i kritike, Zagreb, 1982;
  • Svjedok Apokalipse (stu. o Dragi Ivaniševiću), Zagreb, 1983;
  • Ključ za modernu poeziju (es.), Zagreb, 1986;
  • Klopka za naraštaje (st. o poeziji S. Mihalića), Zagreb, 1987;
  • Muški život (hermeneutičko čitanje Matka Peića), Zagreb, 1987;
  • Zagonetka bez odgonetke (es.), Zagreb, 1987;
  • Kako čitati poeziju (prir.), Zagreb, 1987;
  • O poeziji Veselka Koromana i razgovor s njim o poeziji, Sarajevo, 1987;
  • Poetizacija životnih običnosti, Zagreb, 1991;
  • Baudelaireovi cvjetovi zla (mon. stud.), Zagreb, 1993;
  • Kako razumjeti poeziju (prir.), Zagreb, 1995;
  • Tajna radne sobe (razgovori s književnicima), Zagreb, 1995;
  • Misaono osjećanje mjesta (razgovori s književnicima), 1995;
  • Kritički medaljoni, Zagreb, 1996.
  • Kurlanski bijesni čvor : Trajni književni domet Mirka Božića, Matica hrvatska, 2006;
  • Prisjećanja o sebi i drugima, Epifanija, 2006;
  • Tuđmanova doktrina i drugi članci, Epifanija 2007;
  • Poetika korelacija, Školska knjiga, 2007.
  • Soba - roba - osoba, Naklada Pavičić, 2008.
  • Ujević u raju svoga pakla, Izabrana djela - knjiga 1., Epifanija, 2008.
  • Otvorena poetika Tina Ujevića, Izabrana djela - knjiga 2., Epifanija, 2008.
  • Obuzdani gnjev - znakovi i strukture u književnoumjetničkim djelima I.G.Kovačića, Izabrana djela - knjiga 3.,Epifanija, 2009.
  • Trenutak vječnosti - uvođenje u poetiku epifanija, Školska knjiga, 2009.
  • Umijećem do umjetnosti - eseji o prozi i poeziji, Školska knjiga, 2009.

Vanjske poveznice