Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Vladimir Horvat

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Vladimir Horvat

Rođenje 21. ožujka 1935.
Donja Dubrava, Hrvatska
Smrt 14. rujna 2019.
Zagreb, Hrvatska
Narodnost Hrvat
Polje filologija, povijest
Istaknute nagrade Nagrada grada Paga za životno djelo

Vladimir Horvat (Donja Dubrava kraj Preloga, 21. ožujka 1935. - Zagreb, 14. rujna 2019.), hrvatski katolički svećenik, isusovac, filolog, prevoditelj, povjesničar i publicist.[1]

Životopis

Vladimir Horvat rođen je u obitelji oca Ivana i majke Terezije, koji su osim njega imali još sina Dragu i kćer Anđelku.[2] Osnovnu školu pohađao je u Koprivnici. U Družbu Isusovu stupio je 1952. godine. Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju pohađao je od 1946. godine, a završio je 1957. godine. Od 1957. godine, pri Filozofsko-teološkome institutu Družbe Isusove u Zagrebu, pohađao je studij filozofije koji je završio 1960. godine, a studij teologije na istome institutu pohađao je od 1961. do 1965. godine.[2] Za svećenika zaređen je 30. srpnja 1964. godine. Pri beogradskome Filološkome fakultetu 1970. godine završio je studij južne slavistike. Godine 1975. obranio je magisterij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s temom iz hrvatske književnosti (Matoševa novela Camao - strukturna analiza, sinteza, interpretacija i muzikološka analogija), a mentor bio mu je Jure Kaštelan.[2] Od 1975. do 1985. godine bio je ravnatelj je Hrvatske katoličke misije u Parizu, pokretač i urednik dvojezičnoga biltena Naš glas – Notre voix, utemeljitelj hrvatske osnovne i srednje škole te suradnik prof. dr. Henrika Hegera Juričana u Interdisciplinarnome programu hrvatskih studija za istraživanje hrvatske kulture u Centru za istraživanje poredbene književnosti na Sorbonni. Doktorirao je 1997. godine na Filozofskome fakultetu u Zagrebu tezom Jezikoslovna problematika u djelima Bartola Kašića, a mentor bio mu je Josip Bratulić.[2]

Pod pseudonimom M. Landercy objavio je 1981. godine monografiju Le cardinal Stepinac, martyr de droits de l’homme. God. 1986–91. u Beogradu je poglavar isusovaca, župnik u crkvi sv. Petra i dekan katoličkih župa. Kao stipendist Povijesnoga instituta Družbe Isusove boravio je 1991.–1992. u Rimu te istraživao arhivsko gradivo o Bartolu Kašiću. Od 1992. do 1999. bio je pročelnik Hrvatskoga povijesnoga instituta u Beču, a od 1994. godine nastavnik na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Filološkim radom otpočeo proučavanjem Matoševe poetike, nastavio istraživanjem udjela i značenja isusovačkih leksikografa u povijesti hrvatske leksikografije, napose prinosa Bartola Kašića razvitku hrvatskoga književnoga jezika. Priredio je za tisak Hrvatsko-talijanski rječnik (Zagreb 1990., 1992.), što se pod signaturom Rkp. 194 čuva u Franjevačkom samostanu u Dubrovniku, te ga atribuirao Bartolu Kašiću, a 1993. godine objavio je s pogovorom Kašićev Ritual rimski iz 1640. godine, te je 1999. godine priredio djelo Bartol Kašić prema Autobiografiji (1575.–1625.) i građi (1625.–1650.).

Radove je objavljivao u Maruliću (1970.), Zborniku međunarodnog slavističkog centra (1988.), Vrelima i prinosima (1992.–1993.), Obnovljenome životu (1993.), Hrvatskim obzorjima (1994.), Homo Adriaticus (Ancona, 1998.), Dubrovniku (1999.) te u zbornicima Isusovac Ardelio Della Bella (Split-Zagreb, 1990.), Bartol Kašić (Zadar, 1994.), Jernej Kopitar in njegova doba (Ljubljana, 1996.), Slavko Ježić (Zagreb, 1997.), Bartol Kašić u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (Zagreb, 1999.). Priredio za tisak autobiografiju I. Loyole u djelu Načela jezuita – sveti Ignacije i Družba Isusova (Beograd 1987., Zagreb 1992.).

Sa suautorima Igorom Vukićem, Stipom Pilićem i Blankom Matković, napisao je knjigu Jasenovački logori – istraživanja, koja je izdana 2015. godine u kod Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac.[3]

Dobitnik je Nagrade grada Paga za životno djelo, za istraživanje Bartola Kašića.[4]

Umro je u Zagrebu 14. rujna 2019. godine, u 84. godini života.[5]

Djela

  • 1981. Le cardinal Stepinac: Martyr des droits de l’homme. Paris: Apostolat des éditions. [Pod pseudonimom M. Landercy, drugo prošireno izdanje iste godine.]
  • 1986. Crkva u hrvatskom narodnom preporodu: Kratak pregled pisaca i djela, tema i problema. Zagreb: Nadbiskupski duhovni stol i Glas Koncila.
  • 1989. M. Landercy: Kardinal Alojzije Stepinac. S francuskoga preveo Ivan Zirdum. Đakovački Selci: Župski ured.
  • 1994. Prilog Matoševoj poetici: Camao – Prva pjesma – Baudelaire. Zagreb: Nakladni zavod Globus.
  • 1998. Bartol Kašić i četiri stoljeća hrvatskoga jezikoslovlja. Zagreb: Ministarstvo prosvjete i športa Republike Hrvatske.
  • 1999. Bartol Kašić – otac hrvatskoga jezikoslovlja. Zagreb: Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, Filozofski fakultet Družbe Isusove i Hrvatski povijesni institut u Beču.
  • 1999. M. Landercy: Le cardinal Stepinac – martyr des droits de l’homme. http://www.studiacroatica.org/libros/stepfr/indice.htm
  • 1999. M. Landercy: El cardenal Stepinac – Mártir de los derechos humanos. http://www.studiacroatica.com/libros/step/indice.htm
  • 2004. Bartol Kašić – otac hrvatskoga jezikoslovlja. Zagreb: Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, Filozofski fakultet Družbe Isusove, Hrvatski povijesni institut u Beču. [Drugo dopunjeno izdanje.]
  • 2006. Autobiografija isusovca Bartola Kašića u prijevodu i izvorniku (1575.–1625.). S latinskoga preveo Vladimir Horvat, D. I. Zagreb: Školska knjiga.
  • 2008. Kardinal Alojzije Stepinac: Mučenik za ljudska prava: U povodu 110. obljetnice rođenja i 10. obljetnice proglašenja blaženim. Zagreb: Meridijani.
  • 2010. Marijan Gajšak: Sakralna umjetnost. Zagreb: Intergrafika. [Suautori Tonči Trstenjak, Mirela Lenković i Stanko Špoljarić.]
  • 2015. Jasenovački logori – istraživanja. Zagreb. (Suautori Blanka Matković, Stipo Pilić i Igor Vukić.)

Izvori

  1. ika.hkm.hr, "Preminuo isusovac o. Vladimir Horvat", U ranim jutarnjim satima 14. rujna okrijepljen svetim sakramentima, blago je u Gospodinu preminuo sveučilišni profesor, jezikoslovac, književnik i povjesničar, isusovac o. Vladimir Horvat, u 85. godini života, 68. godini redovništva i 56. godini svećeništva u Družbi Isusovoj., objavljeno 14. rujna 2019., pristupljeno 15. rujna 2019. godine.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Mijo Ivurek, Zbogom jednom od najvećih hrvatskih isusovaca, intelektualaca i domoljuba! In memoriam patru Vladimiru Horvatu, Hrvatski tjednik, br. 782, str. 22.-24., 19. rujna 2019., hkv.hr, 25. rujna 2019., pristupljeno 28. listopada 2019.
  3. "Prof. MARUŠIĆ: Knjiga „Jasenovački logori – istraživanja“ ruši lažni mit o Jasenovcu u prah i pepeo!". HU Benedikt. 3. srpanj 2015.. http://hu-benedikt.hr/?p=40750 Pristupljeno 21. rujna 2019. 
  4. Marijan Majstorović, Umro pater Vladimir Horvat, Hrvatski fokus, hrvatski-fokus.hr, 14. rujna 2019., pristupljeno 28. listopada 2019.
  5. Igor Vukić (16. rujna 2019.). "Umro pater Vladimir Horvat, povjesničar i filolog, suosnivač našeg društva". Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. https://drustvojasenovac.wordpress.com/2019/09/16/umro-pater-vladimir-horvat-povjesnicar-i-filolog-suosnivac-naseg-drustva/ Pristupljeno 21. rujna 2019. 

Vanjske poveznice

  • Vladimir Horvat, Postignuća isusovačkih leksikografa dopreporodnoga razdoblja // Filologija, br. 58, (2012.), str. 163.-189. (Hrčak)
  • Vladimir Horvat na portalu Hrčak