Tehnokracija (starogrčki: τεχνοκρατία "vladavina tehnologije") označava često pogrdan izraz za vladavinu profesionalaca ili stručnjaka. Tehnokratske vlade imaju svojstvo temeljiti svoje odluke uglavnom na znanstvenim i tehničkim argumentima i ograničenjima. Tehnokracija se često koristi kao opis sustava u kojem stručnjaci i političari određenom problemu prilaze samo sa stajališta svoje struke, zanemarujući ekonomska, politička, kulturna i druga pitanja.
Dok se pozornost usmjerava na načine i sredstva za pristup problemima, smanjuje se važnost demokratskih procesa i političkog odlučivanja u izboru društvenih ciljeva.
Primjerom tehnokracije smatralo se rukovodstvo Sovjetskog Saveza,[1] npr. Leonid Brežnjev, koji se školovao na metalurškom tehnikumu,[2] svoje je odluke donosio uglavnom s tehničke strane. Također, 1986. godine, 89% članova Politbiroa je bilo inženjerske struke.[1]
Primjeri tehnokratskog vladanja se pripisuju i talijanskom premijeru Mariju Montiju[3] te Lucasu Papademosu i Janu Fischeru koji su obnašali dužnost premijera Grčke, odnosno Češke.[4][5] Svoj trojici je zajedničko da su ekonomske struke te su vodili svoje države s tog stajališta.
Tehnokracija je prisutna i kod vođa Komunističke stranke Kine koji su uglavnom inženjeri. Petoljetke im omogućuju donošenje tehnokratskih projekata kao što su izgradnja mreže autocesta, brze željeznice i brana na rijeci Jangce za potrebe hidroelektrana.[6]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 R. Loreb Graham: "The Ghost of the Executed Engineer: Technology and the Fall of the Soviet Union", Cambridge: Harvard University Press, 1993.
- ↑ Martin McCauley: " Who's who in Russia since 1900.", Routledge, ISBN 0-415-13898-1.
- ↑ Electoral Transition' and party system change in Italy
- ↑ Q&A: Greece's 'technocratic' government
- ↑ Technocrats — Minds like machines: Government by experts sounds tempting, especially in a crisis. It can work. But brief stints have the best chances
- ↑ Rise of the Red Engineers by Joel Andrews Stanford University Press 1995
| Oblici i stilovi vodstva |