Teokracija (od grčkog θεοκρατία, sastavljeno od θεός, theós – bog i κρατείν, kratein – vladati) je naziv koji se koristi za državno uređenje u kojem vlada bog, bogovi ili božanstva.
Teokracija ima više oblika u praksi:
- Država u kojoj svojim izravnim djelovanjem vlada bog ili bogovi, kao što je opisano u određenim drevnim tekstovima.
- Država u kojoj se za vladara vjeruje da je bog ili božanstvo.
- Država u kojoj se za vladara vjeruje da je polubog ili čovjek božanskog podrijetla.
- Država kojom vlada skupina svećenika koji tvrde da su u kontaktu s bogom ili bogovima i da govore u njihovo ime.
- Država kojom vladaju neki ljudski vladari. Istovremeno se ali vjeruje da je nekoć neki bog objavio neke zakone koji su iznad ljudski zakona. Ljudski zakoni koje donose ljudski vladari mogu biti samo nadogradnja da božje zakone i ne smiju im protusloviti. Ako bi ljudski vladari svojim zakonima počeli protusloviti božjim zakonima, onda bi svatko imao pravo na pobunu protiv tih ljudskih vladara.
- Država kojom vlada određena vjerska organizacija.
Današnje teokracije su većinom 6. oblik teokracije. To su države u kojima ne postoji podjela na duhovnu i svjetovnu vlast, odnosno u kojoj se sva vlast temelji na strogom tumačenju određene vjerske doktrine, odnosno pripadnosti određenoj vjerskoj organizaciji koja je stopljena s državom.
Primjeri teokracije u današnjem svijetu jesu Vatikan i Iran. U planinama bivšega Sjevernoga Jemena vremenom se oformio oblik teokratske vlasti na čijem čelu su bili lokalni imami, najčešće iz muslimanske sekte zeida.[1]
Saudijska Arabija nije teokracija jer njome vlada kralj iz čisto ljudske dinastije. Činjenica da vladar te države provodi zakone temeljene na islamu je stvar njegovog osobnog uvjerenja i osobnog uvjerenja većine stanovništva koja ga u tome podupire.
Monarhija na teokratskim temeljima je država u kojoj vlada jedna osoba za koju se vjeruje da vlada "božjom milošću". Takva monarhija je bila najzastupljeniji oblik vlasti tijekom srednjega vijeka pa i ranoga novog vijeka, sve do Francuske revolucije krajem 18. stoljeća i Napoleonovih osvajanja početkom 19. stoljeća.
Bibliografija
- Zvezdana Novak, Nataša Palik: Sekularna, laična država (seminarski rad), FDV, Ljubljana, 2002. [1]
- Hvala, Ivan (1996.). Država in cerkev, od Ogleja do Haiderja. Ljubljana: FDV. ISBN 961-235-058-2.
Vanjske poveznice
| Oblici i stilovi vodstva |