Toggle menu
243,8 tis.
110
18
641,7 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Komunistička stranka Kine

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Komunistička stranka Kine
{{{logo opis}}}
{{{logo opis}}}
Vođa Xi Jinping
Predsjednik Xi Jinping
Osnivač jedan od osnivača Mao Ce-tung
Slogan 所有国家的无产者,联合起来
(hrv. Proleteri svih zemalja ujedinite se!)
Osnovana 1. srpnja 1921.
Sjedište Zhongnanhai, Peking
Država djelovanja Narodna Republika Kina
Ideologija maoizam, marksizam-lenjinizam
Službene boje      crvena
Zastava komunističke stranke NR Kine

Komunistička stranka Kine ili Komunistička partija Kine (pojednostavljeni kineski: 中国共产党, tradicionalni kineski: 中國共産黨, pinyin: Zhōngguó Gòngchǎndǎng) je komunistička stranka u Kini. Osnovana je 1. srpnja 1921. na tajnom sastanku u Šangaju, a na vlast je došla 1949. poslije građanskog rata, koji je okončan bijegom nacionalista poražene vlade na Tajvan. Ona je vladajuća stranka u Kini i predstavlja interese cijele kineske nacije. Poslije 28 godina naporne borbe KSK je odvela kineske narode do pobjede u novoj demokratskoj revoluciji i osnivanja Narodne Republike Kine. Od onda je savladavala razne prepreke, pretvarajući Kinu od siromašne i zaostale polukolonijske i polufeudalne države u socijalističku državu koja se ubrzano razvija. KSK ostvaruje ideološko i političko vodstvo. Stranka razvija svoje ideje i politiku na temelju koncentrirane volje naroda te ih transformira u državne zakone i odluke koje usvaja KSK. Ipak, stranka ne zauzima mjesto Vlade u vodstvu države. Njene aktivnosti su u okviru ustava i zakona koje mora poštovati. Svi članovi stranke, kao i ostali građani, su jednaki pred zakonom. Na trećoj plenarnoj sjednici središnjeg odbora KSK održanoj prosinca 1978. godine, odlučilo se strančin rad usmjeriti na osuvremenjenje socijalizma, reforme i politiku otvaranja. Smatra se da da je oko 1 do 3 milijuna ljudi ubijeno za vrijeme Maove Kulturne revolucije, a sveukupni broj žrtava procjenjuje se do 20 milijuna .[1]


Izvori

Vanjske poveznice

Vidi još